in

‘Zagađenje u BiH treba učiniti političkim pitanjem’

Slatka-Tajna.Eu

Rješenja za problem zagađenja zraka su jasna, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) istraživač Human Rights Watcha (HRW), Felix Horne.

“Treba se odmaknuti od upotrebe uglja, poboljšati izgradnju energetske učinkovitosti, poboljšati izolaciju”, navodi Horne.

Iz HRW-a su krajem avgusta objavili izvještaj u kojem se navodi da oslanjanje Bosne i Hercegovine (BiH) na drva i ugalj za zagrijavanje, odnosno proizvodnju električne energije, dovodi do toga da bh. gradovi tokom zime budu svrstani među najzagađenije u svijetu.

Od decembra 2020. godine do aprila 2021. godine njihovi istraživači su intervjuisali 35 ljudi o njihovim iskustvima sa zagađenjem. U izvještaju objavljenom na osnovu istraživanja navode da hiljade ljudi godišnje umre zbog zagađenog zraka.

“Procjenjuje se da svake godine oko 3.300 ljudi u BiH umre od izloženosti zagađenju zraka, što je devet posto od ukupnog broju smrtnih slučajeva”, navodi se u izvještaju pozivajući se na podatke Svjetske banke.

Stanovnici koji žive u blizini pojedinih od ukupno pet elektrana na ugalj naveli su da su prijatelji, porodica i susjedi umrli od raka, kardiovaskularnih bolesti ili respiratornih bolesti za koje vjeruju da su pogoršane zagađenjem iz obližnjih elektrana.

Zdravstveni radnici svjedočili su o povećanju stope respiratornih

problema u područjima u blizini elektrana, dok su roditelji govorili o poteškoćama djece sa astmom i bronhitisom.

“Mislim da postoji puno pokazatelja da Bosna poduzima korake da se udalji od korištenja uglja za proizvodnju električne energije i da počinje prihvatati potencijal obnovljive energije koji zemlja ima”, kaže Horne, istraživač HRW-a u Odjelu za okoliš i ljudska prava.

Obzirom da prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije sedam miliona ljudi godišnje umre zbog zagađenja zraka ovom problemu ne pridajemo dovoljno pažnje kaže Horne, te dodaje da je borba protiv zagađenog zraka dugoročan proces.

‘Ugalj, drva i zastarjele elektrane’

RSE: Šta je vaše istraživanje pokazalo, šta je srž problema zagađenja zraka u Bosni i Hercegovini?

Horne: Brojni su uzroci zagađenja zraka u Bosni. Na prvom mjestu kao veliki problem je korištenje uglja i drva za grijanje u nekvalitetnim pećima. Na drugom mjestu su većinom zastarjele elektrane na ugalj za proizvodnju električne energije.

Naravno, tu je i prirodni položaj brojnih bosanskih gradova smještenih u dolinama, koje dovode do neke vrste efekta inverzije tokom zimskih mjeseci gdje zagađenje zraka biva zarobljeno.

To su glavni razlozi. Zagađenju doprinose i stari automobili, niski standard goriva, ali tri glavna razloga su grijanje, proizvodnja električne energije i prirodni položaj.

RSE: Jesmo li blizu potencijalnog rješenja?

Horne: Rješenja su prilično jasna, treba se odmaknuti od upotrebe uglja i to vrlo niske kvalitete uglja za proizvodnju električne energije. Potrebno je poboljšati izgradnju energetske učinkovitosti, uključujući poboljšanje izolacije. Potrebno je uložiti napor da se odmakne od upotrebe ovih goriva niske kvalitete za zagrijavanje domova.

Iz tehničke perspektive rješenja su prilično jasna. No očito je da postoji mnogo finansijskih izazova da se to ostvari.

Razlog zašto mnogi domovi koriste ugalj i drvo niske kvalitete je čisto ekonomski. Dakle, to je prilično značajan izazov. Mislim da postoji puno pokazatelja da Bosna poduzima korake da se udalji od korištenja uglja za proizvodnju električne energije i da počne prihvatati potencijal obnovljive energije koji zemlja ima.

Bio sam prilično iznenađen nedostatkom odgovarajućeg praćenja kvalitete zraka koji se provodi u cijeloj zemlji, posebno za PM 2,5 čestice.

Ali očito se to mora učiniti na način koji poštuje radnike, ljude koji žive u regiji koja proizvodi ugalj i na način koji ne dovodi do gubitka proizvodnje energije zimi. Jedna od zabrinutosti o pristupu Evropske unije svemu tome je stalna podrška gasnoj infrastrukturi, premosnom gorivu koje bi moglo riješiti neke od zabrinutosti o onečišćenju zraka. Ali očito, to zapravo ne rješava ništa na polju klimatskih promjena.

Svijetu nije potrebna nikakva nova infrastruktura za fosilna goriva, kao što su Međunarodna agencija za energiju i mnogi drugi širom svijeta prilično jasno rekli.

RSE: Kao što ste rekli stare elektrane na ugalj, izolacija na zgradama, korištenje uglja i drva, sve to utiče na zagađenje zraka. Malo toga je u rukama građana Bosne i Hercegovine. Ali gdje počinje promjena prema čišćem zraku? Postoje li održivi koraci koje sada možemo poduzeti?

Horne: Vrlo je teško, jer je jedna od stvari koju smo shvatili intervjuirajući ljude na koje je uticao ovaj smrtonosni zrak, u nekim slučajevima, postojalo je opće znanje da je zrak smrtonosan, ljudi su poduzimali korake kako bi smanjili izloženost, uključujući i neizlazak van kada je zrak zagađen na nekoliko dana. I to se uveliko temeljilo na tome kako stanje vani vizuelno izgleda.

Bio sam prilično iznenađen nedostatkom odgovarajućeg praćenja kvalitete zraka koji se provodi u cijeloj zemlji, posebno za PM 2,5, što su najmanje čestice koje često imaju najveći uticaj na zdravlje.

Dakle, u suštini svega ovoga je osnovno razumijevanje toga koliko je zrak loš, a to zatim daje informacije o strategiji, procjeni rizika za ljudsko zdravlje koju bi vlasti trebale poduzeti.

I stoga mislim da bi građani u najmanju ruku trebali zahtijevati više od vlade da nadzire zrak kako bi poduzela korake kako bi saopštili rizike koje taj zrak predstavlja, pored očitog problema o rješavanju uzroka zagađenog zraka.

U nedostatku vladinog vodstva po ovom pitanju, bio sam prilično impresioniran količinom lokalnih, građanskih aktivista koji skoro djeluju na nivou susjedstva, koji su koristili različite aplikacije, senzore za kvalitete zraka, nove različite načine za rješavanje tog jaza kako bismo pokušali razumjeti što se dešava. No, svakako se još mnogo toga mora učiniti po pitanju svijesti o ovoj problematici.

Nije to bilo pitanje o kojem je bilo vladu lako natjerati da progovori, nije se činilo da je posebno visoko na listi prioriteta. A kao što drugi rekli, hiljade ljudi svake godine u Bosni umre prerano zbog zraka. Vrijeme je da se to promijeni.

RSE: Da, naveli ste podatak Svjetske banke koji kaže da svake godine oko 3.300 ljudi umre u BiH zbog zagađenja zraka. Da li su u tim slučajevima zvanični uzroci smrti zagađenje zraka? Možemo li reći da bi tih 3.000 ljudi bilo živo da nije zagađenja?

Horne: Malo je komplikovano. Intervjuisali smo i niz zdravstvenih djelatnika u Bosni. Mnogi od njih zapravo se prilično plaše da govore o ovom pitanju zbog jakih veza između industrije uglja i različitih nivoa vlasti.

Ali mnogi od njih su rekli da nema puno razumijevanja u zajednici javnog zdravstva o uticaju zagađenog zrak. I kada postoje kliničke dijagnoze određenih zdravstvenih stanja, zagađenje zraka nije nužno dio toga. Očito je osnovno stanje to koje se prijavljuje.

Dakle, ovo nisu, ovo nisu nužno službene brojke. Ali to su dostupni podaci koje obično ima Svjetska zdravstvena organizacija.

Postoje podaci koji kažu da sedam miliona ljudi umre svake godine od zagađenog zraka, a to su brojke koje je uglavnom modelirala Svjetska zdravstvena organizacija.

RSE: Imajući u vidu tu mogućnost da više od sedam miliona ljudi umre od zagađenja svake godine, obraćamo li dovoljno pozornosti na zrak koji udišemo?

Horne: Ne, mislim da je jasno da tome ne pridajemo dovoljno pažnje. Mislim, svake godine ne dobija dovoljno pažnje, nema nikakvog javnozdravstvenog negodovanja ili globalnog odgovora javnog zdravlja na ovo pitanje.

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku










Felix Horne

Uporedite li to s COVID-om ili bilo kojom drugom javnozdravstvenom krizom u kojoj vlade poduzimaju mnogo mjera, u vezi sa zagađenjem zraka, nema gotovo ništa. A govorimo o od sedam miliona godišnje.

To je više od ukupnog broja preminulih od COVID-19 širom svijeta.

Dakle, da, jasno je da treba poduzeti mnogo više. Općenito govoreći, rješenje za globalno zagađenje zraka je odmaknuti se od izgaranja fosilnih goriva. To je potpuno isto rješenje koje je potrebno za klimatsku krizu.

Dakle, sa tehničke perspektive, nije komplikovano. Očito je da je prelazak s fosilnih goriva na čišću energiju prepun političkih i ekonomskih izazova, ali rješenja su uglavnom ista.

RSE: Da, ali u slučaju zemalja poput Bosne i Hercegovine postoje i ekonomski izazovi. Što bi Vlada BiH mogla učiniti sada? Što bi mogli učiniti da promijene kvalitetu zraka kojeg svi udišemo?

Horne: Ovo je dio gdje EU treba pokazati malo više vodstva. EU ulaže mnogo resursa u zemlju, ima puno planova za razgovore o prelazu na obnovljivu energiju, puno dobrih stvari na papiru.

Ali, postoji zabrinutost o korištenju plina kao goriva za premošćivanje, ali EU treba krenuti naprijed snažnije i da učine dostupnim više resursa kako bi se omogućio ovaj prijelaz.

Mislim da se u zadnjih nekoliko godina u oba entiteta puno raspravljalo o proširenju elektrana na ugalj. I to je problem koji će dodatno pridonijeti zagađenju zraka.

Bilo je puno znakova u posljednjih nekoliko godina da se Bosna udaljava od tog plana. Djelomično zato što je teže dobiti sredstva za elektrane na ugalj, posebno otkako se Kina na neki način odmaknula od toga, a također i zbog nekih regulatornih ograničenja s energetskom zajednicom. Dakle, sve je to pozitivno.

Mislim, znate, još jedan faktor koji može pomoći da se ovo pomakne ili promijeni samo je cijena ugljika. Ranije je Bosna proizvodila struju koja se izvozila u EU.

Cijena ugljika nije bila određena, ugljični dioksid koji se proizvodi proizvodnjom tog goriva nije dio ekonomske računice. Ako bi se ta ista energija proizvodila unutar Evrope onda bi bio dio računice. Dakle, EU je poduzela neke korake za uvođenje vrste graničnog poreza na ugljik.

U osnovi, roba s intenzivnim ugljikom koja se uvozi u Uniju, poput energije na ugalj iz Bosne, sada bi bila učinkovito oporezovana. U BiH je bio niz rasprava s brojnim izjavama o internoj implementaciji vlastitog poreza na ugljik. Dakle, te vrste koraka su pozitivni u smislu osiguravanja ekonomskog odvraćanja od daljnje proizvodnje ove energije koja jako zagađuje okolinu.

Dugoročan proces

RSE: Potencijalno ako bismo prešli na sisteme obnovljive energije, to bi uglavnom bio vjetar i sunce?

Horne: Vjetar, sunce i hidroelektrane. I opet, hidroelektrane imaju niz rizika u Bosni. Ali da, to su tri područja u kojima postoji mnogo potencijala u zemlji.

RSE: Upravo i pitam zbog mini hidroelektrana oko kojih se postavljaju pitanja u BiH.

Horne: Da, apsolutno. A tu su i kompromisi za sve vrste izvora energije. Vjetar i sunce, koje smo zapravo spomenuli u izvještaju jer oni, ako se rade ispravno, imaju manje rizika za ljudska prava.

Očito, vidjeli smo to sa hidro i mikro hidroelektranama, kao što se sada događa u Bosni, ali čak i sa velikim hidroelektranama na drugim mjestima, postoje rizici za ljudska prava. Puno toga se može izbjeći ako se pravilno isplanira i provede. Ali na kraju dana, da, još uvijek postoje rizici s tim, navodno čistim izvorima energije.

RSE: Kakva su iskustva u drugim zemaljama koje su imale slične probleme s ugljem i drvetom, ali su uspjele riješiti problem zagađenja zraka, ili su barem, uspjele pronaći način kako da se nose s njim?

Horne: Mislim da se radi o dugoročnom procesu na mnogim mjestima, u mnogim zemljama u Evropi da se polako odmaknu od tog uglja i drva za grijanje domova i također za proizvodnju električne energije.

Ako pogledate popis top 10, 20 ili 30 zagađenih gradova u svijetu tokom zimskih mjeseci, većina njih je u Aziji i Zapadnom Balkanu, uključujući Bosnu.

Ističu se u području gdje je još uvijek jako loše zagađenje zraka tih dana zbog ovih vrsta zastarjelih tehnika grijanja i proizvodnje električne energije.

Termoelektrana Tuzla 2020.

Termoelektrana Tuzla 2020.

Mislim da ne postoji vrsta brzine promjene koja je potrebna. Da budem potpuno iskren, ne mislim da ima mnogo dobrih primjera za to.

Jer svuda se radi o vrlo sporoj tranziciji odustajanje od uglja, barem od biomase i uglja za kućno grijanje. Mislim da činjenica da su se bosanski gradovi, zapadnobalkanski gradovi, kroz historiju razvijali u dolinama uskih rijeka na neki način naglašava važnost pokušaja da se dođe do prilično brzog rješenja za ovaj problem.

RSE: Idemo ka sezoni grijanja. Gotovo je bez sumnje da će se i ove godine gradovi u Bosni, ali i drugim zemljama Zapadnog Balkana naći na listi najzagađenijih gradova svijeta. Ali ljudi tamo ipak moraju živjeti. A oni i dalje, kao što pokazuju i vaša istraživanja, moraju živjeti u blizini termoelektrana i moraju sami pronaći način da žive dan po dan. Što biste im savjetovali? Mogu li išta učiniti da život učine podnošljivijim u sljedećim mjesecima?

Horne: Prva stvar je da od ovog naprave političko pitanje. Pobrinite se da vaša lokalna vlast, sve do entitetskog nivoa, bude svjesna da je ovo pitanje koje je važno, pogotovo sa izborima iza ugla. Mislim da trenutno nema političke štete zbog koje se ne bi tretiralo zagađenje zraka. Nema političke štete za vladu da pokrene aktivnosti.

Ali na pragmatičnom nivou, mislim da postoje stvari koje se mogu raditi na nivou lokalnih vlada u danima kada je zagađenje zraka loše.

Postoje stvari koje su pod njihovom kontrolom. Poboljšanje opcija javnog prevoza, ograničavanje nekih od vozila koja najviše zagađuju iz gradskih centara. Sarajevo je učinilo neke od ovih stvari u prošlosti, otkazivanjem nekih aktivnosti na otvorenom kada je zrak posebno loš, kako bi se rizik za ljudsko zdravlje sveo na minimum.

Stvari poput tih, kao i osiguravanje da su filteri za zrak instalirani u školama. Mnoge stvari koje bi lokalne vlasti mogle učiniti bolje u smislu navođenja ili lociranja različitih objekata.

Obišli smo, na primjer, niz škola koje su bile preko puta termoelektrana. I to je, to je loše urbanističko planiranje.

Ali na kraju krajeva, u pravu ste. Ljudi trebaju živjeti, moraju disati i baviti se svojim poslom. I to je ono što je toliko srceparajuće, da čak i kada ste svjesni rizika, očito vam je vrlo teško minimizirati ih. Nošenje maski pomaže, ali na kraju dana, da, izazov je veliki.

Comments

Komentariši

Loading…

0

What do you think?

DAN POSLIJE DRAME NA PINKU! Baka Prase dobio poruku: Kažu mi da sam hrabar, ali… – Senzacija

Ispravna procedura podnošenja zahtjeva za e-Aukcije