Zbog molitve na Trebeviću dobili prekršajni nalog i kaznu od 50 eura

Građanin Sarajeva Bajro Čavčić dobio je prekršajni nalog i kaznu u iznosu od 50 eura, koji mu je izdala Policijska stanica Trebević, jer je s grupom odraslih i djece na planini Trebević iznad Sarajeva, 19. januara, obavio islamsku molitvu – podne-namaz.

Policija mu je uručila nalog u kojem piše da se “nepristojno ponašao – obavljao namaz”.

Za Radio Slobodna Evropa (RSE) iz Policije Istočnog Sarajeva, grada u entitetu Republika Srpska, potvrdili su da je prekršajni nalog izdat jer su policiji građani prijavili “da u mjestu Brus, opština Istočni Stari grad, više lica svojim ponašanjem uznemirava građane”.

Na mjesto gdje je grupa klanjala (obavljala molitvu) došli su policijski službenici i zatekli Bajru Čavčića i Semira Vatrića, s djecom.

“Licu inicijala B.Č. izdat je prekršajni nalog po članu 7 Zakona o javnom redu i miru Republike Srpske, a protiv lica S.V. će biti podnesen zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, budući da je vrijeđao jednog od građana, zbog počinjenog prekršaja iz člana 8 Zakona o javnom redu i miru Republike Srpske”, naveli su iz Policije RS-a.

Članovi zakona koje pominje policija RS-a odnose se na prekršaje u vezi s narušavanjem reda i mira svađom, vikom ili nepristojnim ponašanjem i vrijeđanjem osoba na političkoj, vjerskoj ili nacionalnoj osnovi.

Semir Vatrić, jedan od legitimiranih, za RSE kaže da nije vrijeđao nikoga.

“Nas je prekinuo jedan čovjek i rekao nam da ne možemo tu klanjati i zovnuo nam policiju. Ja sam mu samo rekao da to što nam je zovnuo policiju nije uredu. Lijepo sam mu rekao, nisam ga vrijeđao”, kaže Vatrić.

Ni Čavčić, ni Vatrić nisu bili privedeni, naglašavaju iz policije.

“Nama su policajci samo rekli – na našoj teritoriji ne možete klanjati”, kaže za RSE Čavčić.

On je na svom Facebook profilu detaljno opisao kako je tekao proces legitimacije na Trebeviću. Objavio je i fotografiju prekršajnog naloga na kojem piše da je riječ o prekršaju – “nepristojno ponašanje – obavljanje namaza čime su izazvali uznemirenost javnosti”.

Za RSE je kasnije pojasnio i da su djeca, njih 20 koja su bila s njima, “njihova i djeca njihovih prijatelja s kojima obilaze izletišta”.

“Sami policajci su govorili da ovaj postupak nije uredu i bilo im je veoma neugodno, ali im je došla naredba od komandira policije, zbog čega su morali da postupe na diskriminirajući način”, kaže Čavčić.

Ni njemu ni Vatriću nije predočen zakon prema kojem su djelovali policijski službenici, a rasprava o svemu trajala je dva sata vani, a potom još dva sata u policijskoj stanici.

“Djeca koja su bila naša odgovornost su bila vani, bez nadzora, čekajući da se vratimo. Nakon tri sata smo uspjeli namoliti policajce da nam dozvole da im organizujemo povratak u Sarajevo”, kaže Čavčič.

Dodaje da su se djeca uznemirila, a neki su se zbog hladnoće i razboljeli.

Čavčić i Vatrić kažu da su se policajci predomislili nakon što su zaprijetili tužbom.

“Čak su tražili i da im vratimo jedna uručeni nalog, ali ja sam odbio”, kaže Čavčić.

Iz Policije RS-a nisu komentirali ovaj dio slučaja.

“Čak je i sam komandir došao i molio me sat vremena da mu vratim nalog. Planiram iskoristiti sva pravna sredstva da dobijem zagarantovana prava ustavom”, kaže Čavčič.

I on i Vatrić tvrde da su i ranije na istom mjestu obavljali namaz i nisu imali problema.

“Obavljamo namaz gdje god se nađemo”, pojašnjava Čavčić.

Neuobičajeno u BiH klanjati na otvorenom?

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini nije se oglašavala u vezi sa slučajem s Trebevića.

Ipak, na zvaničnoj stranici vjerske zajednice postoji propis u vezi s klanjanjem na otvorenom.

Na prvom mjestu se navodi da mjesto gdje se obavlja molitva mora biti čisto, jer je to jedan od preduvjeta za ispravnost namaza ili molitve.

Muslimani dnevno obavljaju pet namaza u tačno propisano vrijeme. Jedan od uvjeta za namaz jeste i čišćenje tijela, posebno ruku, nogu i glave – abdest.

“Čišćenje prostora od nečistoće ostvaruje se upotrebom odgovarajućeg sredstva za to, poput vode i sl., ali i prirodnim putem: isušivanjem sunčevom toplotom ili vjetrom, ili sapiranjem kišom. Prema tome, ako na tlu nema tragova fizičke nečistoće, ono se smatra čistim za klanjanje namaza”, navodi se na stranici Islamske zajednice.

U BiH nije uobičajeno da se namazi klanjaju u prirodi, zbog čega je i ranije bilo reakcija u javnosti.

Prije nekoliko godina u Hercegovini je zabilježeno nekoliko slučajeva arapskih turista koji su molitve obavljali na javnim površinama, što je bilo neobično domaćem stanovništvu. U nekoliko slučajeva reagirala je i policija, slično posljednjoj situaciji na Trebeviću.

Kad je riječ o preporukama Islamske zajednice, stoji da „musliman treba nastojati klanjati svaki namaz na vrijeme i onako kako je propisano“.

“Čak i kada se zadesi na javnom mjestu, u bolnici, opštini i sl., ako može pronaći neki kutak ili mjesto gdje neće ometati druge, a ni drugi njega, treba klanjati namaz na vrijeme. Ako to nije u stanju, unatoč želji i nastojanju da klanja na vrijeme, onda može spojiti podne i ikindiju u ikindijskom vremenu, odnosno akšam i jaciju, ili jednostavno naklanjati propušteni namaz kod kuće.”

Kad je riječ o klanjanju namaza na ulici, iz Islamske zajednice navode da to nije praktično rješenje u BiH.

“Kod nas nije kao u nekim arapskim zemljama. To nije ambijent koji pomaže da se namaz klanja skrušeno i predano, a pometalo bi prolaznike. Ne treba paradirati s namazom. Namaz se može obaviti u autu samo u slučaju da nije moguće zastati i na primjerenom mjestu klanjati namaz. O namazu treba na vrijeme početi misliti i planirati aktivnosti i kretanje na način koji će omogućiti pravovremeno obavljanje namaza. Za ono što je van ljudske mogućnosti, neće se ni odgovarati”, upute su iz Islamske zajednice BiH.

Vjerske slobode u BiH regulirane su Zakonom slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica.

Svako ima pravo na slobodu vjere i uvjerenja, uključujući slobodu javnog ispovijedanja, odnosno neispovijedanja vjere.

Zakonom je propisano i da svako ima pravo prihvatiti ili promijeniti vjeru, kao i slobodu – bilo sam ili u zajednici s drugima, javno ili privatno – da na bilo koji način očituje svoja vjerska osjećanja i uvjerenja obavljanjem obreda, izvršavanjem i pridržavanjem vjerskih propisa, držanjem do običaja i drugih vjerskih aktivnosti, stoji u ovom zakonu.