in

‘Svaki dan mi je tužan, od jutra do mraka’

‘Svaki dan mi je tužan, od jutra do mraka’
Slatka-Tajna.Eu
‘Svaki dan mi je tužan, od jutra do mraka’

“Kafa je gorka i crna, a nišani bijeli. Svaki dan mi je tužan, od jutra do mraka.”

Ovako počinje priču Mejra Đogaz koja sa prozora porodične kuće, gdje živi sama, svako jutro gleda u Memorijalni centar u Potočarima kod Srebrenice gdje su ukopana njena dva sina, Omer i Munib.

Ubijeni su u genocidu kojeg je počinila Vojska Republike Srpske u julu 1995. godine, kada je ubijeno više od 8.000 Bošnjaka.

“Imala sam muža, tri sina i kćerku. Živjeli smo u zdravlju i rahatluku. Moja sreća počela je da se kruni i rasipa u oktobru 1992. godine”, prisjeća se 64-godišnja Mejra za Radio Slobodna Evropa (RSE) početka porodične tragedije.

Mejra Đogaz je tokom ratnih devedesetih u Srebrenici izgubila tri sina i muža.

Mejrin najstariji sin Zuhdija i suprug Mustafa ubijeni su u oktobru 1992. godine u okolini Srebrenice.

Nakon suprugove smrti, Mejra je ostala sama sa troje maloljetne djece. Sa dvojicom sinova, kćerkom i snahom, ratne dane provodila je, kako kaže, u šupi u Potočarima u blizini Srebrenice.

Tu je dočekala i juli 1995. godine kada je Vojska RS zauzela Srebrenicu koja je u ratu bila zaštićena zona Ujedinjenih nacija (UN).

Uslijedila je nova porodična tragedija u kojoj je Mejra izgubila i sinove Omera i Muniba, ubijene u dobi od 19 i 21 godinu. Ubijeni su nakon što su se, zajedno sa drugim srebreničkim muškarcima, uputili kroz šumu prema Tuzli, pokušavajući doći do teritorije pod kontrolom Armije RBiH.

“Nakon tri dana, žene i djecu su transportovali autobusima za Tuzlu. Na putu između Kravice i Avdagine njive, u blizini Bratunca, vidjeli smo kolonu od 15 kamiona na kojima su bili muškarci koji su zarobljeni u obližnjim šumama”, ističe Mejra.

Na jednom kamionu je, kako kaže, prepoznala sina Omera.

“To je bio posljednji put da sam ga vidjela. Odvezeni su u nepoznatom pravcu i strijeljani”, kaže ona.

Mejrin suprug i sin, koji su poginuli 1992., sahranjeni su na porodičnom groblju.

Posmrtne ostatke dvojice sinova, ubijenih u genocidu pronašla je 14 godina nakon stradanja, te su ukopani u Memorijalnom centru u Potočarima.

Kuća u kojoj stanuje udaljena je stotinjak metara od Memorijalnog centra.

Kako kaže, svako jutro kad pije kafu, gleda u njihove nišane, a do grobova odlazi gotovo svakodnevno da prouči fatihu.

Svaki dan mi je tužan, od jutra do mraka, kaže Mejra.

“Ne znam šta me više drži u životu. Valjda što se molim dragom Allahu da meni, a i svakoj majci olakša patnju”, kaže ona.

Ova 64-godišnjakinja danas se bavi poljoprivredom. Urod je, kako ističe, ove godine bio slab, ali joj bašta dobro dođe zbog razonode.

Mejra stanuje sama i bavi se poljoprivredom.

Mejra stanuje sama i bavi se poljoprivredom.

Snage Vojske Republike Srpske u Srebrenici i okolini ovog mjesta na istoku BiH u julu 1995. ubile su više od 8.000 muškaraca i dječaka nesrpske nacionalnosti. Iz tadašnje zaštićene zone Ujedinjenih naroda, protjerano je više od 25.000 žena, djece i starih.

U Memorijalnom centru u Potočarima u blizini Srebrenice, do danas je ukopana 6.751 žrtva genocida, dok je 250 sahranjeno na drugim lokacijama, a za ostalim žrtvama se traga.

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku










Memorijalni centar u Potočarima je otvoren 20. septembra 2003. godine. Do sada su sahranjene 6.752 žrtve genocida.

Memorijalni centar u Potočarima je otvoren 20. septembra 2003. godine. Do sada su sahranjene 6.752 žrtve genocida.

Memorijalni centar u Potočarima obilježava 20 godina postojanja. Otvoren je 2003. godine, a u njegovom sastavu su spomen obilježje i mezarje.

Osnovan je odlukom nekadašnjeg visokog predstavnika za BiH Wolfganga Petritscha 25. oktobra 2000. godine.

Tri godine kasnije otvorio ga je Bill Clinton, bivši predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD), a tokom 20 godina postojanja posjetili su ga brojni dužnosnici iz regije i svijeta.

Prilikom otvaranja Memorijalnog centra, Clinton je kazao da su tragična zbivanja 1995. bila vrhunac “genocidnog ludila”, u koje su lideri željni vlasti uvukli narod.

“Loši ljudi koji su žudjeli za vlašću prouzročili su rat. Oni su tražili moć putem genocida, međutim Srebrenica je početak kraja genocida u Evropi”, kazao je tada bivši američki predsjednik.

Bill Clinton, bivši američki predsjednik prilikom otvaranja Memorijalnog centra u Potočarima, 20. septembar 2003. godine.

Bill Clinton, bivši američki predsjednik prilikom otvaranja Memorijalnog centra u Potočarima, 20. septembar 2003. godine.

U neposrednoj blizini mezarja, u kome su danas ukopane žrtve genocida, nalazila se tvornica akumulatora, u kojoj su 1995. bili smješteni vojnici iz holandskog bataljona UN-a.

S obzirom na to da je i to bilo mjesto na kome su počinjeni brojni zločini i ubistva zarobljenika, bivši visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown donio je 25. marta 2003. uredbu kojom je ova lokacija ušla u sastav Memorijalnog centra.

Bviša fabrika akumulatora koja se danas nalazi u kompleksu Memorijalnog centra u Potočarima.

Bviša fabrika akumulatora koja se danas nalazi u kompleksu Memorijalnog centra u Potočarima.

Memorijalni centar u Potočarima danas posebnu pažnju pridaje istraživačkoj djelatnosti, a među ostalim, radi se na prikupljanju ličnih predmeta žrtava, svjedočenjima, te analizama presuda za genocid i zločine protiv čovječnosti.

Multimedijalna soba u Memorijalnom centru Potočari.

Multimedijalna soba u Memorijalnom centru Potočari.

Direktor centra Emir Suljagić kaže za RSE da je na raznim projektima angažovano oko 50 Srebreničana koji su izgubili nekog člana porodice ili su i sami preživjeli genocid.

“Sve ovo radimo da bi svjedočili o onome što nam se dogodilo i da nam se sve ovo ne ponovi”, kazao je Suljagić.

U Komemorativnom centru u Tuzli nalazi se znatan broj posmrtnih ostataka neidentifikovanih žrtava i njihovih ličnih predmeta pronađenih u masovnim grobnicama.

Suljagić ističe da se za čuvanje posmrtnih ostataka izdvajaju znatna sredstva, ali da prostor nije adekvatan.

Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Potočari.

Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Potočari.

Zbog toga je upućen apel Tužilaštvu i Sudu BiH da posmrtni ostaci budu preneseni u objekt u okviru Memorijalnog centra.

“Neidentifikovane žrtve i njihove lične stvari zaslužuju da budu smješteni i čuvani baš ovdje”, kaže Suljagić.

Posmrtni ostaci žrtava genocida pronađeni su proteklih godina u više od 80 masovnih grobnica na području opština Srebrenica, Bratunac i Zvornik.

Posmrtni ostaci žrtava genocida u Srebrenici pronađeni su u 80 masovnih grobnica.

Posmrtni ostaci žrtava genocida u Srebrenici pronađeni su u 80 masovnih grobnica.

Za genocid i zločine u Srebrenici do sada je osuđeno više od 50 osoba, na više od 700 godina zatvora.

Radovan Karadžić, prvi predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), osuđen je u Haagu pravomoćno na kaznu doživotnog zatvora za genocid u Srebrenici, kao i zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u drugim dijelovima BiH.

Na doživotnu je kaznu na istom sudu za genocid osuđen i glavni komandant VRS-a, Ratko Mladić.

Zločin u Srebrenici iz jula 1995. godine, jedini je koji se dogodio na prostoru bivše Jugoslavije, a koji je pred međunarodnim i domaćim sudovima okarakterisan kao genocid.

Comments

Komentariši

Loading…

0

What do you think?

Skok u Vrbas – Vrljika

Skok u Vrbas – Vrljika

Možemo da se pogledamo u ogledalo

Možemo da se pogledamo u ogledalo