Kako je došlo do pljačke INA-e?

Ono što je mogao biti uzbudljiv scenarij za domaću sapunicu o uspjehu skromne bogobojazne obitelji iz okolice Šibenika, postala je prvorazredna političko-gospodarska afera. Od male lokalne trgovine do unosnog plinskog biznisa, u vrijeme kada je taj biznis u središtu krvavog rata u Ukrajini.

Kako je čovjek s četvrte razine upravljanja, prema kojemu i bivši moćni premijer izgleda kao amater, na svoj, ali i račune prijatelja i obitelji, uspio spremiti milijune eura, a da to nitko ne primijeti? Jesu li mu se tek posložile zvijezde ili je za takvu operaciju trebalo i nešto više?

“Rafinerija je danas potpuno mrtva”

– Slučaj Škugor je po meni samo jedan slučaj u nizu slučajeva. I mi smo ovdje iz Siska upozoravali na mnoge Škugore i na sve ono što se radilo u proteklih godinama. Međutim niti od ove Vlade, niti od prošlih Vlada nije bilo previše sluha, rekao je Predrag Sekulić, bivši predsjednik Radničkog vijeća INA-e i koordinator Stožera za obranu Rafinerije nafte Sisak.

Ističe da je ta rafinerija danas potpuno mrtva.

– Pa ja ću podsjetiti da je u Sisku nekad bila razvijena industrija, da je bilo 40.000 zaposlenih ljudi koji su uplaćivali u gradski proračun, dakle i iz Bosne su ljudi radili ovdje u Sisku. Danas rafinerija broji svega nekih 120 do 150 radnika, ne znam točan podatak, dodao je.

“Ukradena su 3 autoputa Zagreb – Sisak”

Sekulić kaže da bi se, što se tiče same tehnologije i funkcionalnosti, rafineriju moglo ponovo pokrenuti, no trajno je izgubljena struka koja je bila vrlo jaka na ovom području.

Nakon što je dobio otkaz, on i supruga su potražili posao u Njemačkoj. Ondje se zaposlio kao parketar, a nakon 2 godine vratio se u Hrvatsku i otvorio svoju firmu.

– Koliko imam informacija, autoput na kojeg Siščani čekaju, na završetak autoputa od Zagreba do Siska, koji bi Sisku sigurno donio puno dobra, čekali smo 15 godina na realizaciju zadnjih čini mi se 12 kilometara. Navodna cijena toga je 300 milijuna kuna. A ako usporedimo s jednom obitelji koja je ukrala milijardu, dakle ukrali su 3 takva autoputa na kojeg Siščani čekaju jako, jako dugo. Na žalost gospodin Škugor zasigurno nije jedini, kaže Sekulić.

U aferi kakvu Hrvatska ne pamti imalo se, moglo se, kupovalo se. Na računu najbogatijeg hrvatskog umirovljenika našlo se gotovo 67 milijuna eura. Odvjetnik Josip Šurjak postao je bogatiji za 9, a poduzetnik Goran Husić za 12 milijuna eura. Na računu njihove tvrtke OMS upravljanje ostalo je još gotovo 27 milijuna eura. No u pomno razrađenom planu negdje je krenulo po zlu. 

“Njega je netko postavio” 

Ivan Pandžić, istraživački novinar, 24sata, kaže da je već kao student imao jake veze. 

– Čitavu svoju karijeru je proveo na raznim poslovima s plinom, više, niže menedžerske funkcije, ali uglavnom za plin. 2007. je opet buknula velika afera. INA je bila oštećena prema tadašnjim natpisima 20 milijuna eura na prodaji plina, opet je prodan jeftinije. Međutim opet Damir Škugor nije dobio otkaz, kaže. 

Damir Vanđelić, bivši predsjednik Nadzornog odbora INA-e 2015. – 2021., kaže da je Škugor 2007. napravio upravo nešto slično ovom što je sad napravio.

– Kadrovski poslovi INA-e su vrlo sofisticirani, vrlo kvalitetni, vrlo profesionalni. Oni za svaku poziciju objavljuju natječaj. Na tom natječaju gledaju kakva je kvaliteta ljudi i očituju se rukovoditelji i njegovi kolege o tome kakav je koji kandidat. Za gospodina Škugora nije bilo natječaja. Dakle, njega je neko postavio. Taj koji ga je postavio vjerojatno je znao što radi, smatra.

Vanđelić objašnjava da Škugor od 2017. godine polako napreduje. 2020. je promoviran na razinu 4, koja mu omogućuje nešto veći manevar u plinskom poslovanju.

– No, 2020. se mijenjaju članovi Uprave, i mijenja se još 9 direktora, što mi problematiziramo 2021. i pitamo: Zašto ih mijenjate? I mi ne dobivamo odgovor na to pitanje. No, međutim, ja mislim da je odgovor sad jasan. Dakle, iznad Škugora su maknuti, sada kad gledate bilancu, i direktor koji je odmah iznad njega, to je Mađar gospodin Gyorgy Patko i Stjepan Nikolić koji je bio razina 2, dakle operativni direktor odmah ispod Uprave. I prije toga su maknuta 2 člana Uprave, govori.

Pandžić kaže da su otišli dvoje ljudi koji su gurali čitavo to vrijeme hrvatske interese, a to su bili gospodin Ivan Krešić i Davor Mayer.

– Ostavljen je gospodin Niko Dalić, čovjek za kojega je DORH smatrao da nije dovoljno vjerodostojan, nije pozvan da svjedoči u korist Hrvatske na arbitražama i u procesu protiv MOL-a, dodaje.

Iako je 2020. tvrtka OMS upravljanje bila s jednim zaposlenim, bez prihoda i s minusom na računu, bez stručno osposobljenih radnika ili iskustva na području plinskog biznisa, uspjela je dobiti dozvolu za trgovinu plinom. Zanimljivo, nju je potpisao Tomislav Jureković, tadašnji predsjednik Upravnog vijeća HERA-e i to deset dana nakon što je zbog afere vjetroelektrane, u kojoj je osumnjičen za pogodovanje Josipe Rimac, izašao iz istražnog zatvora.

– Sve se to išlo sređivati kako po principu “zovi čovika” i ruka ruku mije. Prvo se novac uzimao iz tvrtke, onda se uplaćivao očevima od Šurjaka i od Husića, onda se vraćao na račun Daneta Škugora. Njihova nesreća je bila da, da su cijene toliko skočile i iako ni tad nitko u INA-i nije primijetio, niti je itko primijetio u Poreznoj upravi da ljudi odjednom kupuju nevjerojatne količine nekretnina, nego je primijetio taj službenik u banci. Napravili su tu početničku, pacersku grešku da su se stotine milijuna kuna u pola godine slile na račun umirovljenika, kaže Pandžić. 

Pogledajte cijelu emisiju Labirint specijal o pljački INA-e: