
prof. dr. sc. Marina Ajduković
Foto: HTV, Ilustracija / HRT, Shutterstock
Kako prepoznati obiteljsko nasilje, koje su vrste, živimo li kulturu nasilje, neka su pitanja na koje je odgovorila gošća u prof. dr. sc. Marina Ajduković, psihologinja, profesorica na Studijskom centru socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu.
Kaže da nemamo epidemiološko istraživanje koje bi potvrdilo kolika je uistinu brojka obiteljskog nasilja u Hrvatskoj te bi bilo nužno da se napravi.
– Što se tiče statističkih pokazatelja oni uvijek prate tu dinamiku između prekršajnog i kaznenog zakonodavstva, kako se zapravo neka dijela i kvalifikacije sele s prekršajnog na kazneno zakonodavstvo. Tako je malo manje prekršajnih prijava, a više kaznenih prijava, objasnila je Ajduković.
Na pitanje kako naše društvo pristupa nasilju, kaže da ljudi ne žele da im se država miješa život.
– Javnost ne voli kada joj se država ili profesionalne službe miješaju u život kada oni ne žele. Ono što je bitno je da su tu cijelu temu nasilja u bliskim odnosima digle na jednu javnu scenu i problematizirale udruge koje pružaju zaštitu žena. Tu su napravile jako veliki posao, kazala je.
Ističe da je i dalje prisutna ambivalencija građana trebaju li prijaviti nasilje. Dodaje da je važno da se pojača povjerenje građana.
– U slučaju da ima nasilja u obitelji, ako netko sa strane prijavi, da će žrtva dobiti adekvatnu podršku. Da se zna da se može anonimno prijaviti, ali to je nešto što se treba afirmirati, veće povjerenje u institucionalni sustav, izjavila je.
Poručila je da se nasilje negdje afirmira te da je nasilje zastupljeno u javnom životu. Dodaje da su takva nasilja često rodno uvjetovana.
– Mi imamo puno sukoba gdje su izgubili kontrolu, imamo puno nasilja koji su etnicitet i nacionalnost, objasnila je.
Partnersko nasilje
Objasnila je da pod obiteljsko nasilje spada nasilje nad djecom, ženama i starijim osobama.
Što se tiče nasilja u partnerskim odnosima kaže da ima različitih puteva, a jedno je rodno utemeljeno nasilje. U patrijarhalnom društvu postoje različiti oblici psihološke kontrole, slijeđenja, kontroliranja, manipuliranja sa ženskom partnericom.
– Ako su iskombinirane s tjelesnim nasilje, to je jedna oblika nasilja kojeg nazivamo terorizam u partnerskom odnosu. To je opasno nasilje i iz takvog nasilja je jako teško izaći. Tu je podrška jako važna i da im se pokaže kako da iz toga uopće mogu izaći, rekla je.
Žrtvama sram otežava da se kaže i da se reagira. Kaže da je važna poruka žrtvama da je u stvari počinitelj taj koji je odgovoran.
Nasilje nad djecom
Kada djeca dožive da netko nekoga tuče,mogu pasti kaže pod psihološku manipulaciju. Od psihičkog nasilje kaže treba ih zaštiti.
– Djeca onda znaju pokazivati uznemirenost, anksioznost, ali ljutnju i agresiju, rekla je.
Ako se prijavi nasilje, kaže, da je nužno vidjeti što se događa s djecom.
Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!