Nerijetko su oni koje se zaziva da riješe probleme, upravo jedni od kreatora problema

Savić je rekao da je zadatak Vlade zaštititi ranjive skupine i građane, “društvo i gospodarstvo u cjelini”, posebno u izvanrednim i kriznim situacijama.

– U kriznim situacijama poput one s pandemijom ili sad s poskupljenjima uloga države je da ih ublaži, amortizira. Vlada je prepoznala da mora jako i na vrijeme intervenirati paketima mjera. Uloženo je 26 milijardi kuna, ograničene su cijene energenata, porezne olakšice, trošarine, naknade za ugrožene skupine, isplate umirovljenicima, mjere usmjerene na gospodarstvenike od 6 posto BDP-a što nema nijedna članica EU-a. Nastavak mjera već je vidljiv i ove godine. Još tri mjeseca imamo ograničenja cijena energenata što je vrijedno 6 milijardi cijena. Inflacija bi ove godine trebala biti upola niža nego što je bila prošle godine. I dalje je 2023. jako neizvjesna, rekao je.

Osnovni životni troškovi

Kroflin se složio da je većina građana zabrinuta da neće moći pokriti egzistencijalne životne troškove.

– Realna plaća je prošle godine pala za oko cca 3 posto, ove godine su očekivanja rasta cijena oko 7,5 posto. U tim okolnostima, ako država ne nastavi s mjerama, građani ne biti u vrlo nezavidnoj situaciji. Mi se globalno suočavamo s prilično specifičnom ekonomskom situacijom. Prvi put, nakon dugo godina, na globalnoj razini plaće su počele padati, pandemija i poskupljenja snažno su utjecala na one s najnižim plaćama, ugrožene. To će sigurno dovesti do rasta nejednakosti, do smanjena udjela rada u ukupnom BDP-u. Događaju se neke bitne promjene. Građani to osjećaju na svojoj koži. To kod njih stvara osjećaj nelagode i straha. Važno je kako će Vlada ove godine nastaviti s mjerama i subvencijama energije te što će se događati s plaćama. Ministar Primorac je bio dosta rigidan što se tiče plaća javnih i državnih službenika. Kasnije je izjavljivao da u ovoj godini nema prostora za daljnje rasterećivanje kako bi svima u zemlji rasla plaća. To mi se ne čine dobre poruke, kazao je.

Također, u ovom trenutku ne bi bio dobar smjer države da se suspreže i umanjuje svoju aktivnost te svoj udio u ekonomskim procesima. U situaciji kad će nam se vjerojatno smanjiti izvoz, jer je cijela EU u situaciji kao što smo mi, naši građani su već prošle godine doživjeli pad životnog standarda. To bi se moglo dogoditi i ove godine, ako ozbiljno na tome ne poradimo. To će dovesti i do pada svih nas, imat ćemo manji potencijal potrošnje i to jedino država može nadomjestiti. Moramo iskoristiti svaki cent koji dolazi iz EU-a, tu se nismo baš pokazali baš uspješnima, ne smijemo se bojati određene razine zaduživanja, sve će ga zemlje vjerojatno povećavati dug. Moramo pokušati izbjeći situaciju u kojoj ćemo imati visoku razinu inflacije i snažan pad ekonomske aktivnosti, da se građani ne bi uz rast životnih troškova mora li suočavati i s rastom nezaposlenosti i svim negativnim reperkusijama koje uz to dolaze, rekao je.

Resursi ograničeni

Grubišić je rekao da je jedan od prvih postulata ekonomske znanosti je da su resursi ograničeni i da ih u pravilu nikad nema dovoljno, u onoj mjeri u kojoj bi ih svi htjeli konzumirati i imati.

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku

– No, onda dolazi jedna politička bajka koja pokušava ljude uvjeriti da to nije tako, da je samo potrebna dobra providnost političara koji će onda riješiti te probleme. Mislim da su državne politike u EU-u pa jednim dijelom i u Americi, zadnjih desetak godina, kontribuirale u ovoj postojećoj situaciji. Ne tiskaju biznisi i građani novac, nego centralne banke koje su pod direktnom državnom kontrolom, koliko god netko pokušavao reći da su neovisne institucije. Enormno tiskanje novaca je strašno doprinijelo inflacijskim pritiscima. Mjere tijekom pandemije, posebno ove koje su se odnosile na zatvaranje gospodarstva u većoj ili manjoj mjeri, zapravo su tek uz vremenski pomak od dvije godine otkrile prave reperkusije takvog postupanja. To su jednostavno odluke politike, a ne biznisa i građana. I naposljetku ovaj nesretni rat u Ukrajini nije uzrokovan niti od strane privatnih poduzetnika, ni ti građana, već opet nekakvih političara, kazao je.

– Drugim riječima, htio bih konstatirati da su nerijetko oni koje se zaziva da riješe probleme, u pravilu jedni od ozbiljnijih kontributora i kreatora problema. Analize pokazuju da je u gotovo desetak zemalja EU-a državna potrošnja preko 50 posto BDP-a. Drugim riječima mi već imamo enorman utjecaj države u gospodarstvu. Daljnje povećanje, a ne mislim da će ozbiljnije pridonijeti rješavanju problema, ali postavlja se pitanje tko će to platiti. Država ne kreira ništa. Država može samo redistribuirati nešto što je nekome oduzela, bilo da se radi o direktnom oporezivanju, bilo da se radi o zaduživanju što je zapravo odgođeno oporezivanje. Bilo da se radi o prodaji imovine ili o tiskanju novca. Drugog izvora za financiranje plaća ili “onoga u čemu pomaže država” nema. Mislim da bi rješenje situacije trebalo tražiti u sljedećim situacijama. Daljnje povećanje kolokvijalno rečeno – kamatnih stopa, smatra.

Rast cijena nekretnina

– Dakle, povlačenje ove silne, još uvijek natiskane likvidnosti, koja će mnoge stvari ohladiti i skinuti pritisak s cijena. Naime, pad kamatnih stopa je uvelike doprinio snažnom porastu cijena obveznica, dionica i nekretnina koje nisu uopće u ovim inflacijskim košaricama koje se standardno mjere. Mi smo sad tek povrh toga u realnu sferu, unazad dvije godine. Mi smo inflacijske pritiske već vidjeli u nekretninama i vrijednosnim papirima prije ego su bili reflektirani u košaricama koje mjere inflaciju. Zašto je to važno? Jer je nekome tko je rješavao stambeno pitanje zadnje dvije, tri ili četiri godine možda nije nebitno kolika je cijena ulja, ali mu je možda puno bitnije kolika je cijena stambenog kvadrata koji je otišao gore 30, 40 ili 50 posto zavisi o lokaciji, rekao je.