Politika tolerira desničare na Balkanu

Grupe krajnje desnice sa Zapadnog Balkana, uz tzv. kukasti križ koji su koristili nacisti, najčešće koriste mrtvačke glave, ali i imena i likove ratnih zločinaca kao simbole za komuniciranje svojih ideja u javnom prostoru, navodi dr. Hikmet Karčić koji je početkom sedmice objavio istraživanje i priručnik “Krajnje desničarski pokreti i simbolika na Zapadnom Balkanu”.

Karčić za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da građani, ali i sigurnosne službe, policija i drugi stručnjaci, često ne razaznaju simbole desničarskih organizacija, jer koriste kodirani jezik, a neki simboli su svojstveni za određeni lokalitet.

Prema Karčićevim riječima, vladajuće populističke stranke, ako ne pokazuju simpatiju, toleriraju takve organizacije što može dovesti do mnogo većih problema u budućnosti.

RSE: Koji su to najpoznatiji simboli koje koriste desničarske organizacije u Bosni i Hercegovini i regiji?

Karčić: Riječ je o općepoznatim simbolima koji se koriste širom Evrope i svijeta poput svastike i raznih stiliziranih krstova poput starogrčkih, koji označavaju “white pride” i slično. Imamo i domicilne simbole poput ustaških, stiliziranih krstova sa “četiri S”, a u zadnje vrijeme su se pojavile stilizirane siluete ratnih zločinaca poput Ratka Mladića, bez dodatnih natpisa.

U virtualnoj sferi imamo razne “memove” i to je jako teško sve pratiti, jer se oni pojavljuju svakodnevno. Imamo i situaciju da se prenose poznati memovi koji se koriste na 4chanu (internetska stranica na koju korisnici anonimno postavljaju slike, animacije i slično, a često je riječ o nezakonitim sadržajima), a koji se smještaju u naš balkanski kontekst.

Osim tih simbola, većina koja se koristi u BiH i regiji vezana je za Drugi svjetski rat, te posljednje ratove 1990-ih godina. Oni su transnacionalni i prelaze ove naše balkanske granice i mogu se naći od Crne Gore do Slovenije.

RSE: Da li su oni zakonski zabranjeni u BiH i zemljama Zapadnog Balkana?

Karčić: Riječ je o govoru mržnje koja je zakonski zabranjen. Pitanje je šta definiše govor mržnje i kako ćemo ga ograničiti. Ja i mnogi drugi autori smatramo da to jeste govor mržnje. Međutim, naše sigurnosne službe, ne samo u BiH, već i širom Balkana, nisu davale dovoljnu pažnju ovoj problematici.

Neke uopće ne obraćaju pažnju na javne natpise, mada je to javni prostor. Koliko nam je poznato, ovo do sad nije bio predmet istraživanje sigurnosnih službi i nije bilo predmet sudske prakse.

RSE: Koje simbole koriste balkanski desničari, a koji nisu toliko poznati široj javnosti?

Karčić: Jedan od najinteresantnijih je u svijetu poznat kao “Black Sun” (Crno sunce), koji je kod nas poznat kao kolovrat. To je slavenski simbol prihvaćen od desničarskih organizacija. On je trenutno jako popularan širom Balkana.

Imamo i druge primjere i oni su povezani ili s određenim slavenskim, nordijskim, keltskim i drugim tradicijama, uz ove koji su vezani za Drugi svjetski rat.

RSE: Ko su ‘bosanski desničari’ i za šta se zalažu?

Karčić: Nedavno se pojavio novi, mali pokret, bosanska krajnja desnica. Donedavno, ti entiteti su bili nedovoljno istraženi, prvenstveno zbog njihove ograničene veličine i djelokruga. Poster kampanje i pojava niza Facebook stranica potakle su bh. medije da pobliže prouče ovaj fenomen.

U ovom trenutku se čini da je Bosanski pokret nacionalnog ponosa, koji djeluje pod sloganom “Bog, Bosna, Bošnjaci” primarna organizacija krajnje desnice u BiH. Razlog za isticanje njih, za razliku od ostalih, jeste taj što – na osnovu našeg istraživanja – predstavlja najkoherentniju ideologiju.

U suštini, grupa je usvojila nacionalsocijalizam i nastojala ga primijeniti u okviru bošnjačkog identiteta. Bosna je, smatraju, prvenstveno za Bošnjake, da njome vladaju Bošnjaci za dobrobit Bošnjaka.

Treba se, kažu, oduprijeti cionizmu i globalnom jevrejstvu, kao i komunizmu, multikulturalizmu i liberalizmu. Dozvoljene su samo tradicionalne bošnjačke vrijednosti i slično.

Nakon njih, dvije najpopularnije grupe, aktivne na internetu, su Bosanski Nacionalni / Patriotski pokret i Pokret bosanskih nacionalista, koji, također, koristi naziv Handžar Pokret.

RSE: Za šta se zalažu ‘srpski desničari’ i koji su njihovi simboli?

Karčić: Kao i bosanska krajnja desnica, srpska krajnja desnica svoje korijene dijelom vuče iz Drugog svjetskog rata i srpske kvislinške vlade koju je predvodio general Milan Nedić uz podršku nacističkih okupatora, ali daleko važnije za njenu savremenu ideologiju su simboli, ideje i aktivnosti četničkog pokreta.

Četnički pokret ostaje važan dio srpskog nacionalističkog identiteta. I dalje je veoma živ i ima članove širom Republike Srpske i Srbije. Simbol im je crna zastava sa lubanjom i ukrštenim kostima i fraze “Za kralja i otadžbinu” te “Sloboda ili smrt”.

Nakon ratova 1990-ih, koji je rezultirao u zauzimanju, etničkom čišćenju otprilike 50 posto teritorije BiH, genocidu u Srebrenici i stvaranju entiteta Republika Srpska, srpski nacionalizam izazvan ratom ostao je jak do danas. Motiv keltskog križa sve se češće pojavljuje.

RSE: Koje je ideološko porijeklo ‘hrvatske desnice’?

Karčić: Oni gaje tradiciju ustaštva. Hrvatska krajnje desničarska tradicija čvrsto je uspostavljena kroz savez s nacističkom Njemačkom za vrijeme Drugog svjetskog rata. U tom periodu Hrvatska je bila poznata kao Nezavisna Država Hrvatska, čiji inicijali – NDH – i dalje zauzimaju važno mjesto u savremenoj simbolici krajnje desnice.

Antisemitizam, mržnja prema Srbima i Romima, u novije vrijeme islamofobija i mržnja prema imigrantima, te homofobija, ključni su elementi. Fizički se izražavaju, naprimjer, kroz mise ustaškom poglavniku Anti Paveliću ili uništavanjem Partizanskog groblja u Mostaru.

Simbolika spaja nacističke svastike sa ustaškim simbolom, slovom “U” s križem na vrhu. Natpis “Za dom spremni”, ustaški pozdrav iz Drugog svjetskog rata, možemo naći na zidovima širom Hrvatske i dijelova BiH gdje dominiraju Hrvati.

RSE: Šta im je zajedničko?

Karčić: Zalažu se za ideje od prije 80 i više godina. To su fašističke, jednonacionalne, isključive ideologije. One gledaju da obnove pokrete koji su bili tad aktuelni i aktivni.

RSE: Kakva je veza između navijačkih skupina, ili njihovih dijelova s desničarskim pokretima i koliko su te skupine povezane s političkim partijama?

Karčić: Nisam našao direktnu vezu. Mislim da nije riječ o svim navijačima neke skupine, već o manjim skupinama i to manjini koja njeguje takve ideologije.

U BiH smo imali situaciju da je jedan manji dio navijača Zrinjskog iz Mostara koristio takve simbole koji su povezani sa Azov pokretom u Ukrajini. Međutim, to nije kompletna navijačka skupina, ali takvi simboli najviše privuku pažnju na utakmicama i u izvještavanju medija.

Najveći problem je virtuelni prostor gdje je to mnogo izraženije, a nije dovoljno regulisano.​

RSE: Prepoznaju li vlasti ovaj problem i mogu li ga staviti pod kontrolu?

Karčić: Sigurnosne službe, ne samo u BiH, to ne prepoznaju. Naravno, u online sferi se to može uraditi, u saradnji s društvenim mrežama. Vidimo sankcionisanje određenih kanala koji šire dezinformacije ili teorije zavjere.

Potrebna je međudržavna saradnja, jer virtuelni prostor nije ograničen na jednu državu. Neko iz Amerike može promovirati određene simbole ili propagandu na “hrvatskim, srpskim ili bosanskim virtualnim prostorima”.

RSE: Koliko je to ozbiljan problem?

Karčić: Širom svijeta desničarski pokreti nisu ozbiljno shvaćeni sve dok se nisu desili ozbiljni napadi. U Evropi, naprimjer, nisu ozbiljno shvaćani dok se nije desio teroristički napad 2011. u Oslu ili kasnije na Novom Zelandu. To će postati ozbiljnija tema kad, nažalost, padne veći broj žrtava.

Ovdje se određene političke strukture, njihove ideje i ideologije često preklapaju s idejama krajnje desničarskih pokreta. Mislim da smo daleko od ozbiljnijeg bavljenja ovom temom, ali nismo zakasnili i te ideje i ideologije se mogu suzbiti. Prepoznavanje simbola je prvi korak.

RSE: Fokus na Zapadu bio je donedavno na suzbijanju islamističkih pokreta poput tzv. Islamske države. Koliko je to doprinijelo jačanju desničara i krajnjih desničara?

Karčić: Ta neka ideja određenih populističkih pokreta je doprinijela jačanju npr. Viktora Orbana i njegove stranke koji pokazuje toleranciju prema takvim organizacijama. To opet nije slučaj u, naprimjer, Britaniji.

Vladajuće populističke stranke, ako ne pokazuju simpatiju, tolerantne su prema takvim organizacijama što može dovesti do mnogo većih problema u budućnosti.