Simptomi i dijagnoza šećerne bolesti

Šećerna bolest zajednički je naziv za poremećaje metabolizma glukoze u tijelu. Glukoza služi kao važan izvor energije, a za to je ključan hormon inzulin kojeg luči žlijezda gušterača. Inzulin omogućuje ulazak i korištenje glukoze u ćelijama.

Dvije glavne i najčešće vrste šećerne bolesti su tip 1 i tip 2. Tip 1 šećerne bolesti nastaje kao posljedica nedostatka hormona inzulina. U tipu 2 šećerne bolesti osnovni mehanizam nastanka je neosjetljivost organizma na djelovanje inzulina. U oba slučaja – ako inzulina nema ili ako je tijelo neosjetljivo na inzulin – glukoza se nakuplja i raste njen nivo u krvi što izaziva pojavu simptoma šećerne bolesti.

Najčešći simptomi

Najčešći simptomi šećerne bolesti su: žeđ i suhoća usta, učestalo mokrenje, neobjašnjivi gubitak težine, pojačana glad, zamućen vid, umor i iscrpljenost, trnci u stopalima, sporo zarastanje rana i infekcije.

Šećerna bolest tipa 2 jedan je od najčešćih uzroka obolijevanja i smrtnosti u svijetu. Procjenjuje se da čak oko 10 posto svjetskog stanovništva ima tu vrstu šećerne bolesti. Važno je naglasiti: ako se tip 2 šećerne bolesti otkrije dovoljno rano, moguće je i njeno povlačenje, ali samo ako osoba prihvati intenzivnu promjenu životnih navika i značajno smanji tjelesnu masu.

Preporučuje se svake tri godine kontrola na šećernu bolest svih odraslih koji nemaju simptome, ali imaju prekomjernu tjelesnu masu, kao i kod osoba iznad 45 godina starosti.

Dijagnoza šećerne bolesti može se postaviti na nekoliko načina-analiza krvi ujutro natašte, test opterećenja glukozom (OGTT), HbA1c  laboratorijska pretraga koja može procijeniti prosječnu vrijednost glukoze u krvi zadnja dva do tri mjeseca.

Pristup pacijentu

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku

Pri dijagnozi šećerne bolesti vrlo je važno prepoznati njen tip jer to ima presudan uticaj na način liječenja. Ponajprije se to odnosi na tip 1 šećerne bolesti jer kod tih pacijenata postoji nedostatak inzulina i oni su životno ovisni o inzulinskoj terapiji pa ju je potrebno odmah uvesti. Za prepoznavanje šećerne bolesti tipa 2 najčešće je dovoljan tipičan klinički obrazac prema kojem osoba ima prekomjernu tjelesnu masu s pretežnim nakupljanjem masnog tkiva u području stomaka i velikim obimom struka, visokim krvnim pritiskom te visokim trigliceridima u krvi. Šećerna bolest tipa 2 može dugo trajati neprimjećena pa i kod novootkrivenih bolesnika mogu već biti razvijene komplikacije šećerne bolesti. Kod tih bolesnika potrebno je posebno obratiti pažnju na povišene vrijednosti krvnog pritiska, poremećaje masnoća u krvi, pušenje, srčanožilne bolesti, bolesti bubrega…

U pristupu bolesniku sa šećernom bolesti jedan od prvih zadataka je pružiti znanja neophodna kako bi se što jednostavnije i uspješnije prilagodili i prihvatili zdrave životne navike te sarađivali u postizanju uspješnog liječenja.