Zbog finansijskih problema prodaju reprezentativca BiH

Samo oni fanovi “Apotekara” iz Leverkusena s dobrom memorijom mogli su njegovo ime povezati sa fenomenalnom sezonom 2001/02. Da, Anel Džaka je bio dio tima koji je igrao uzbudljiv fudbal na nacionalnoj i evropskoj sceni. Moderni vezista je trenirao sa starijim igračima pod vodstvom Klausa Toppmöllera, ali je uglavnom igrao za drugi tim Bayera.

“A, ipak, to je bilo fantastično vrijeme za mene”, sjeća se danas 42-godišnji Džaka.

“Mogao sam da treniram sa svim tim sjajnim igračima – sa Luciom, Ze Robertom, Jensom Nowotnyjem, Dimitrom Berbatovom, Ulfom Kirstenom, Michaelom Ballackom, te hrvatskim reprezentativcima Borisom Živkovićem, Juricom Vranješom i Markom Babićem. Bila je to nevjerovatno kvalitetna ekipa, prava mašina na terenu. To mi je zaista pomoglo u mojem igračkom razvoju.”

Ipak, Džaka je u toj nezaboravnoj sezoni samo jednom zaigrao za Bayer. U posljednjem meču 2001. godine odigrao je 85 minuta na gostovanju kod VfL Wolfsburga jer je sjajni Yildiray Bastürk morao ispasti iz ekipe zbog povrede.

“Utakmica se igrala po nevjerovatno lošem vremenu. Padala je kiša 90 minuta i nismo dobro odigrali”, prisjeća se Džaka sa smiješkom. Bayer je izgubio rezultatom 3:1, ali je ostao na vrhu tabele tokom zimske pauze.

Za Džaku je to bilo nezaboravno iskustvo. Debitovao je u Bundesligi godinu dana ranije pod vodstvom trenera Bertija Vogtsa u pobjedi od 3:0 kod kuće protiv Werdera iz Bremena.

“Bilo je teško mladom igraču kao što sam ja u to vrijeme da uspostavi poziciju u prvom timu. Ali, tada sam ja bio ponosan što mi je ponuđen profesionalni ugovor.”

Džaka je svoj prvi ugovor kao senior potpisao sa 17 godina, 1997.

Došao je u Leverkuzen dvije godine ranije iz FC Germania Dürwiß. Rođen je u Sarajevu 1980. godine, a sa 12 godina je sa tetkom i tetkom pobjegao u Njemačku.

“Moji roditelji su tada bili razdvojeni, moja sestra je ostala kod kuće s majkom. Moj otac je poginuo u ratu u BiH 1995. godine baš kada sam se pridružio Bayeru. Bila su to teška vremena.”

Malo je poznato, da je Anel nosio drugo prezime, rođen je kao Vladavić. Po dolasku u Njemačku, spletom raznih okolnosti, kojih se ne želi prisjećati, uzeo je prezime Džaka. Bilo je to vrijeme kada je bio “izgubljen” u tuđini, bez roditelja, s ljudima koji su u njemu gledali ličnu korist.

Leverkuzen je bio Anelov dom osam godina. Svestrani vezni igrač brzo je prošao kroz mlađe kategorije, te je zaigrao za rezerve u Oberligi i na kraju je s njima promoviran u Regionalnu ligu Sjever. Iako se nije probio do prvog tima Bayera sada 41-godišnjak i dalje ponosno ističe sezonu 2001/02. jednu od najboljih u historiji Bayera iz Leverkusena.

Džaka je bio u timu koji je igrao utakmice Lige šampiona. Jednom se u četvrtfinalu u porazu od Liverpoola na Enfildu rezultatom 1:0 zagrijavao iza gola tokom utakmice.

“Zapravo sam mislio da će me naš pomoćni trener Peter Hermann pozvati svakog trenutka, ali nisam bio te sreće”, prisjeća se Džaka. Ali je nakon utakmice uspio zamijeniti dres sa češkim igračem Vladimirom Smicerom.

Bio je u konkurenciji za još nekoliko evropskih utakmica u toj sad već legendarnoj sezoni.

“Uvijek sam davao sve od sebe na treninzima i time zaslužio poštovanje ostalih. Klaus Toppmöller i Peter Hermann dali su igračima, uključujući i one u drugom timu, osjećaj da su važan dio ekipe.”

Džaka je bio i u timu za finale u Glazgovu. Činjenica da je doživio poraz od Real Madrida od 2-1 – iako sa klupe – ispunjava ga ponosom. S klupe je gledao fenomenalni gol Zidanea koji je odlučio pobjednika.

“Niko ne može oduzeti te sjajne trenutke iz sezone 01/02. To je nešto o čemu ću moći da pričam svojim unucima.”

Anel Džaka je proveo osam godina u Leverkuzenu. Odigrao je četiri mrča za prvi tim i 100 utakmica za drugi tim u Oberligi i Regionalnoj ligi. Tokom svog boravka u Bayeru 04, stekao je njemačko državljanstvo i jednom nastupio u njemačkom U-21 reprezentaciji.

U ljeto 2003. Anel je otišao na pozajmicu u VfL Osnabrück. Zatim je nastavio da igra za TuS Koblenz, FC Kaiserslautern i SC Rot-Weiß Oberhausen. Ali Džaka se iznova i iznova vraćao u TuS Koblenz gdje je bio kapiten i favorit publike i gdje je završio svoju igračku karijeru 2015. godine.

Bosanskohercegovački igrač je potom dobio šansu kao trener prvo u U-17 timu u TuS Koblenza, prije nego što je postao trener prve ekipe kluba u Regionalnoj ligi Jugozapad.

“Rastali smo se nakon skoro četiri godine prije mjesec dana”, kaže Džaka koji je izašao iz ugovora koji traje do ljeta 2022. godine.

Kao i ranije, veoma je sretan što živi u Koblenzu sa suprugom i dvoje djece Lanom (17) i Darisom (10). Ali on voli dolaziti u Leverkusen gdje ne samo da se javlja s vremena na vrijeme da gleda utakmice Apotekara,, već i mečeve mlađih selekcija. Anel Džaka povremeno igra i za veterane Bayera.

U Sarajevu pohađa kurs za trenera. Ostalo mu je još da dobije Profi licencu, a kojom će moći otvoriti vrata bilo kojeg kluba.