DRAGANA MIRKOVIĆ: Seku i mene su zavadili mediji, ali smo se pomirile na aerodromu

Razgovor sa Draganom Mirković vodili smo nakon njenog koncerta u Frankfurtu. U tri sata ujutro bila je, kao pravi i istinski profesionalac, raspoložena za razgovor, mada je bila vidno umorna.

Ovaj razgovor vodimo na kraju 2022. godine, kako je ona po Vas prošla?

-Ja sam osoba koja ne voli da sumira rezultate.S kromna sam osoba oduvijek bila. Sve što mi se dobro dogodi, pa i ona najmanja sitinica, ja sam prezadovoljna. Mene nikada nećete zateći nezadovoljnu, sitnice su te koje me čine sretnom. Ako dođu i te neke velike pozitivne stvari, onda su i one dobrodošle, i ja sam opet sretna.

Na koncertu u Frankfurtu skoro tri sata ste pjevali bez pauze, bili ste veoma, veoma dobro raspoloženi, sve to ste prenijeli na publiku, i pjevali ste samo vaše pjesme. Otkud u Vama još uvijek te „mladosti?

-Oduvijek sam pozitivna osoba, pa i kada mi loše ide, nikada to ne dozvolim da bilo ko primjeti. Sva ta moja pozitiva na nastupima dolazi od publike. Oni vole mene, vole moje pjesme i ja sam blagoslovljena što mogu da, već godinama pjevam samo svoje pjesme. A, to je zaista rijetkost i rijetko ko od pjevača može sebi da dozvoli taj luksuz. Jer, ipak sa vlastitim pjesmama preko dva sata treba držati publiku zadovoljnom, veselom i sretnom, te da pjevaju sa mnom. Zaista sam imala sreću kada je karijera u pitanju, ali isto tako i sreću sa svim snimljenim pjesmama.

Tokom svjetske pandemije bili ste jedna od rijetkih estradnih ličnosti koja nije htjela da daje bilo kakave izjave, intervjuje? Jednostavno ste zašutjeli.

-Da, tako je. Bilo je takvo vrijeme, kada je i previše tuge oko nas bilo, da bi se uopšte ja bavila nekim svojim poslom. Smatrala sam  da sam i ja jedna od tih silnih ljudi koji trpe, pate, nadaju se, čekaju. Bila sam dio, a kao što i jesam dio običnih ljudi. Kada pjevam smatraju me zvijezdom, ali ja sebe smatram samo dijelom najobičnijeg čovjeka. Tom šutnjom željala sam da budem dio svih njih, da u teškim vremenima ne budem zvijezda, već da budem prije svega čovjek.

Pored svih hitova, pored statusa megazvijezde ostali ste prisebni, prizemni, dio običnog naroda?

-Da tako je i, to vjerujte nije uopšte teško. Ako je čovjek takav, onda je to najlakša moguća stvar na svijetu. Meni bi bilo teško da ja od sebe napravim nekoga ko bi eto, tako malo šetao uzdignutog nosa, iskreno ne vjerujem da bih uspjela u tome. Ja sam jednostavno samo ja i ništa više. Ja mislim da sve to dolazi prvenstevno od kuće, da je to vaspitanje, genetika. Ili si takav, ili nisi. Nema tu učenja, glume, a ja kada bih i htjela da nešto odglumim zaista ne bih mogla. Ponašam se prirodno, onako kako mi srce kaže, kako mi duša nalaže. Na svemu tome mogu da budem zahvalna prvenstveno mojim roditeljima što sam takva i što ne glumim neko ludilo.

A, Vi ono što ste naslijedili od Vaših roditelja prenosite na Vašu djecu, mislim na taj kućni odgoj?

-Moja djeca su zaista takva, ne promovišu se mnogo po društvenim mrežama. Ponekad tu i nešto objave, a i to im pada teško. Jako su skromni, jako su prirodni, ne zanima ih da budu u centru pažnje, niti su bilo kad voljeli. Baš volim što su takvi, najiskrenije sada to kažem. To me baš kao majku jako usrećuje. U današnje vrijeme ima tako malo te djece koja nisu u centru pažnje, kojima nije bitno da budu popularni, pa čak popularniji od svojih roditelja. To je ustvari čak i neobično kada su u pitanju moja djeca. Mislim da su patmenija nego što misle, a pokazali su to svojim ponašanjem i svojom odlučnošću, da budu svoji, i da se ne trude da budu inn. Ostali su normalni, mladi ljudi.

Ko za predstojeće praznike sprema sve te kulinarske đakonije, učetvujete li Vi u tome?

-Slagala bih kada bih rekla da ja sve to spremam, ali aktivno učestvujem i jako sam sretna kada ja sama nešto napravim. Isto kao što sama volim da okitim jelku, jer to je zadovoljstvo praznika i uživanja u praznicima. Najlakše bi mi bilo da platim dekoratera i da mi donese savršenu ukrašenu jelku, ali nije poenta u tome. Poenta je u tome da je ja osjetim, vidim kako će ona ove godine da izgleda, da je ukrasim, pa da onda sjednem i uživam u tom mom radu gledajući je.

Ovih dana se mnogo piše o tome da ste pomirili sa Sekom Aleksić?

-Ja sam već prije par godina pričala o tome da su me novinari zavadili sa njom. Seka i ja se nikada nismo javno svađale i bilo šta, jedna drugoj javno uvrijedljivo rekle. Svaka čast Seki na tome, a i meni Boga mi. I jedna i druge smo više bile tužne što više nismo dobre. I to se na kraju pokazalo da je bilo pravilno, te sada i jedna i druga možemo opušteno da pričamo i uživamo jedna sa drugom u društvu. Ono što je jako mnogo dobro u cijeloj priči, ni jedna od nas nije kriva, i ponavljam nas su mediji zavadili. Izmisili su nešto, lijepo su to nešto skockali, meni sve to lijepo upakovali, a ja povjerovala. Ali, sam nakon par godina shvatila da ni jedna od nas, odnosno Seka nije kriva, a to sam prije par godina i izjavila. Ustvari, shvatila sam da sam bila naivna.

-Svo ovo vrijeme nije bilo prilike da se sretnemo, sve dok nije došlo do slučajnog susreta na aerodromu, Seke, Veljka, Tonija i mene. Iskreno se nikada nisam ni sa kim svađala i to svi znaju, to me opterećuje, to me čini tužnom. Ako znam da me neko ne voli, ja sam neretna. Znam da me ne može svako da voli, ali brate nemoj da me mrziš. Smatram da sam ok prema svima, nisam se ogriješila ni prema kome, poštujem i cijenim svoje kolege. Ja sam sretna po tom pitanju.

Planovi?

-Naredna godina je godina mog jubileja, četrdeset godina estrade. Nešto ću morati po tom pitanju da uradim, a šta još ne znam.

Za Novu godinu želim peglu

Idu praznici, ide Nova godina, kako se u porodici Dragane Mirković međusobno darujete. Da li svako kaže šta želi, ili je to sa poklonima sve spontano?

-E, sada moram baš, baš da se nasmijem. Kada bih sada rekla, ljudi bi rekli, jao Dragane, nije normalna (smijeh). Mislim da je bolje da ne pričam o tome, šta sam poželjela da mi djeca kupe kao poklon. Meni stvarno ništa ne treba, ali po pitanju ovog poklona neće mi niko vjerovati. Ljudi će mi se smijati. Ali, eto, večeras u Frankfurtu sam kod jedne prijateljica vidjela jednu baš neobičnu peglu na paru.  Samo prođete sa njom po haljini i haljina odmah izgleda super opeglana. Odmah sam uslikala, poslala kćerki i rekla joj, da novogodišnji poklon za mene bude pegla (smijeh). E, to moram da imam kada idem na put. Eto i po pitanju poklona sam jedna sasvim atipična zvijezda.

Razgovarao: Bato Šišić

BONUS VIDEO