Categories: Ostalo

Od đačkih dana bio je gorljivo predan socijalističkoj ideji / Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Foto: Wikipedia / August Cesarec (Zagreb, 4. prosinca 1893. − zagrebačka Dotrščina 17. srpnja 1941.)

Na današnji je dan u Zagrebu rođen književnik August Cesarec, 4. prosinca 1893. godine.

Cesarec je rođen u obitelji Augusta Cesarca, stolarskog radnika, poznatog starčevićanca, i Kornelije, rođene Senk. Imao je starijeg brata Rudolfa, poznatog hrvatskog matematičara, jednog mlađeg brata i tri sestre.

Već kao gimnazijalac pridružio se socijaldemokratskom pokretu, sudjelovao je u atentatu na komesara Cuvaja. Osuđen je na 5 godina pa na tri godine robije. Robiju je izdržavao u kaznionici Srijemska Mitrovica.

Godine 1914., nakon 21 mjeseca izdržane kazne, zbog oboljenja od tuberkuloze pušten je uvjetno s robije. Nakon toga podnio je molbu za prijem u Socijaldemokratsku stranku ali molba mu nije prihvaćena s obrazloženjem: da se stranka ne bi kompromitirala.

Pred kraj 1915. godine bio je mobiliziran i poslan u Kruševac u Srbiji. Nakon sloma Austro-Ugarske u jesen 1918. godine vratio se je u Zagreb. Tu ga je garda Narodnoga vijeća nakratko lišila slobode.

Bio je pristaša Oktobarske revolucije, političko rješenje za južnoslavenske narode vidio je u federalizmu i socijalizmu. S Krležom je 1919. pokrenuo časopis Plamen. Više puta bio je uhićivan i zatvaran.

U Moskvi je 1922. sudjelovao na kongresu Komunističke internacionale, 1934. na kongresu Saveza sovjetskih pisaca, 1937. uključio se u Španjolski građanski rat na strani republikanaca.

U ožujku 1941. je uhićen i zatočen od strane vlasti NDH u Kerestincu kraj Samobora. Nakon strijeljanja Otokara Keršovanija i drugova organiziran je, u noći između 13. i 14. srpnja 1941. godine, bijeg iz Kerestinca.

Bijeg nije uspio zbog loše organizacije i svi su preživjeli bjegunci uhvaćeni i odvedeni u podrum zatvora u ulici Račkoga 9. Nekoliko dana nakon toga stavljeni su pred senat pokretnog prijekog suda i zbog pokušaja pobune protiv Državne vlasti osuđeni na smrt. Vjerojatno je pogubljen zajedno s ostalim uznicima u zagrebačkoj Dotrščini 17. srpnja 1941. godine.

Mjesec dana poslije ubijena je Cesarčeva životna družica, liječnica Marija Vinski, Židovka i komunistica. Njezin sin Miro umro je iscrpljen u partizanima. Nitko nema groba.

Video: August Cesarec: “Nije Hrvatska kurva da njome brišete svoje bljuvotine.” – Nepokoreni grad – E03

Pisao je Cesarec pjesme, novele, romane, drame, putopise te studije, članke i polemike o socijalnim, političkim i povijesnim te književnim, psihološkim i drugim problemima. Prevodio je djela M. Gorkoga, V. Hugoa, E. Zole.

Prva mu je knjiga bila ekspresionistička pjesnička zbirka Stihovi (1919). Većinu novela objavio je u knjigama Sudite me (1925), Za novim putem (1926), Izraelov izlazak i druge legende (1938) i Novele (1939).

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku







U ekspresionističkim novelama, uglavnom autobiografskima, nastalima 1919–24., dao je kritiku društvene stvarnosti i očitovao put vlastitoga političkog sazrijevanja. Moralno ozdravljenje društva nalazio je u socijalnoj revoluciji, a time je – s Krležom i drugim tzv. lijevim piscima – hrvatsku književnost vezao uz revolucionarnu europsku avangardu.

Od 1925. priklonio se realističkoj koncepciji književnosti, a zbog monarhističke diktature 1929. pribjegao je alegorijskom obliku pisanja (ciklus legendi). Prihvativši Adlerov individualizam korigiran socijalnošću, Cesarec podvrgava sociopsihološkoj analizi sudbine malih junaka iz gradske sredine i malograđanštinu (Tonkina jedina ljubav, 1931).

Nakon nekoliko početničkih romana (Bijeli lutalac, 1982; Krist i Juda, 1982; Ćuk u njenome duplju, 1926; Majka božja bistrička, 1955) u kojima se očituju odjeci ekspresionističke poetike, u Carevoj kraljevini (1925) dao je sliku našega predratnoga, u Zlatnom mladiću (1928) poratnoga društva, a u Bjeguncima (1934), po vlastitim riječima, “prikazuje sukob između papirnatih fraza i nastojanja mladih da stvore bolju budućnost”.

Zanimljivo, neki smatraju njegov roman “Bijeli lutalac” najvećim hrvatskim romansijerskim ekspresionističkim djelom.

Zarana se okušao i u drami (Otkriće, 1919; Krčma “Široko grlo”, 1921), no uspjeh je postigao povijesnom dramom Sinu domovine (1940) u kojoj je tematizirao život Eugena Kvaternika.

Putopisnim knjigama (Današnja Rusija, 1937; Španjolski susreti, 1938; Putovanja po Sovjetskom Savezu, 1940) i novinskim impresijama s puta po SSSR-u i Italiji Cesarec je obogatio i nacionalni putopis.

Plod su njegove publicističke djelatnosti knjige Stjepan Radić i republika (1925) i Psihoanaliza i individualna psihologija (1932) kao i mnoge rasprave, članci i polemike o nacionalnim, socijalnim i kulturnim pitanjima.

Na zidu prije smrti ostavio je poziv i usklik:

“U ovim prostorijama su proživjeli svoje posljednje časove internirani borci iz Kerestinca, njih 44. Osudu o strijeljanju primili su svi uzdignute glave, jer su znali da umiru za pravednu stvar, za stvar radnog naroda.

Živjela sovjetska Hrvatska!”

(Izvori: Wikipedia i Hrvatska enciklopedija)

Jabučan cvijet

Čitavu noć je, vani kraj trga, cvao bijel jabučan cvijet.
Čitavu noć je i u čaški njegovoj, ko u bijelom kaležu,
okrugla poput hostije, ležala i sjala zlatna ploča uštapa.
Čitavu noć su njegovi ljubičasti prašnici
čekali lepira svoga, da ih oplodi u igri nevinoj,
i sam ko nevin lepir, u tišini noćnoj spavajuć,
ja u spilji sam đavoljoj ležo pod gusarskim teretom žene.
I čitavu noć, na sto koraka daleko,
moje je tijelo bilo plijenom spilje đavolje
i od demona trozubim bičem šibano.
O čitavu noć,
dok vani je cvao bijel jabučan cvijet,
ja u spilji sam đavoljoj ležo pod gusarskim teretom žene.
To nisam bio ja;
ne, ne, u duši je mojoj također cvao bijel jabučan cvijet
i strujala tiha čežnja za srećom čišćom, uznesenijom.
To nisam bio ja,
neko drugi; –
no drugi taj, nije li i opet ležo u spilji đavoljoj,
bičevan trozubim bičem strasti, pod gusarskim teretom žene.
O, kako sam amo pao, u spilju ovu đavolju,
u kojoj je prije mene crna gostoprimka moja
sedamnaest gosti u svatove plaćeničke primila?
Čitavu, čitavu noć,
demoni su trozubim bičem tijelo moje šibali,
i triput pavši, strasti su moje ko pijetli zlovijesni,
tri puta ponosu mome objavili do očajanja tešku izdaju!
Konačno, konačno sam izašo, a vani bilo je jutro.
Raskošno proljetno jutro,
s cestama od mlijeka, šumama od patine, nebom od svile,
s mjesecom ko načehnuta već malo čahura svilčeva,
sa suncem, tek izašlim nad brdom ko velik rumen cvijet.
Sve je bilo još netaknuto, čisto,
a u toj čistoći, odkud se pojavih ja?
Slomljen, ojađen, u sebestidu, sebi samome tek sjena,
ja potuljen se vukoh uz ograde ko zlotvor.
A tad, odjednom, stadoh:
preda mnom se ko bokor bijel, ogroman,
zaoblilo u cvatu stablo jabuke.
I šta mi je bilo, zašto?
– o da! – i ko u znak otkupljenja
ja uzeh jedan cvijet, bijel cvijet jabučan.
No ni tren još nije prošo,
a tri su mi latice pale,
iz ruke, još teškim kalom prljave.
Tri su latice pale – i malo mi ne udariše suze:
o, kad bi bar i tri pada moja u spilji đavoljoj,
tri pada bila bijelih latica cvijeta jabučnog!

August Cesarec, Hrvatska revija, 1928.

 

Redakcija

Share
Published by
Redakcija

Recent Posts

Neke stvari se frapantno podudaraju

Nakon što se Crvena zvezda oglasila povodom ekspertize suđenja na prvog meču finala ABA lige,…

5 minuta ago

“Moj Nele” Nakon sahrane Cipkinog muža pjevačica objavila potresnu fotografiju, slomljena od bola

„Zvijezda Granda“ Aleksandra Tadić Cipka ispratila je na vječni počinak muža Nebojšu Jarina Stojićevića nakon…

44 minute ago

Obilježena 79. obljetnice bleiburške tragedije i Križnoga puta

Komemoracija za žrtve Bleiburške tragedije Foto: Robert Anic/ / PIXSELLNa zagrebačkom Mirogoju obilježena je 79.…

2 sata ago

SVE PJESME POSVETIO NJOJ, A LJUBI DRUGU: Zašto se Bajaga razveo od Eme nakon 30 godina braka

Momčilo Bajagić Bajaga nedavno se razveo od supruge Emilije s kojom je bio 33 godine u braku u…

2 sata ago

Kejn se muči sa povredom, EP u opasnosti?

Napadač Bajern Minhena i engleske reprezentacije Hari Kejn se muči sa povredom leđa. Hari Kejn…

2 sata ago

Afrika otkrila kako je “uhvatila” Volkova u prevari sa koleginicom: “Otvorila mi je vrata u donjem vešu”

“Došla sam ispred njegovog stana, a onda sam pozvonila”, ispričala je pevačica Pevačica Sandra Afrika…

3 sata ago