Sudbina koja ledi krv: Izgubio je roditelje kao dijete, brat mu se ubio, umro je igrajući fudbal

Piermario Morosini je rođen u Bermagamu 1996. godine. Sa 15 godina izgubio je majku, dvije godine kasnije prestalo je i da kuca srce njegovog oca. Kao siroče preuzeo je brigu o o bratu i sestri.

Njegov život obilježila je velika nesreća. Brat mu je patio od depresije i ubrzo je sebi oduzeo život. Prokletstvo koje će biti završeno na loš način.

Ostalo mu je da se brine o svojoj sestri koja je bila nepokretna, porodična situacija je postajala sve teža, a nepokretna sestra je bila jedino što mu je ostalo na ovom svijetu.

Život ga nije mazio i za njega je pripremio srceparajuću sudbinu. Cijeli svijet je ostao u šoku. Riječ odustajanje nije postajala u njegovom rječnku, a njegovi poniznost i snaga duha su bili nevjerovatni.

Međutim, nije mogao ni slutiti da najteže teg dolazi. Ispunio je san da postane profesionalni fudbal, a onda mu je život zadao fatalni udarac.

Njegova najveća utakmica bila je da ide naprijed i da ne gleda nazad, a onda je stigla utakmica Serije B protiv Pescare kada je Morosini igrao za Livorno. Bilo je to 2012. godine.

Pao je na teren, trgao se, nije odustajao, pokušavao je da ustane io to dva puta, ali pao je u nesvijest. Brza reakcija ljekara mu nije pomogla. Već se počelo sumnjati na najgore.

Gradska policija je odugovlačila sa puštanjem kola Hitne pomoći sa stadiona. Morosini je već preminuo, u bolnici je samo konstantovana njegova smrt.

Kada se pročulo da je preminuo njegovi saigrači su završili u nevjerici. Mogli su se samo čuti jecaji i vidjeti suze. Datum 12. april 2012. godine se pamti kao jedan od najtužnijih u historiji fudbala na Apeninima.

Morosini je i dalje živ u mislima mnogih, a njegovi klubovi Vincenza i Livorno su zauvijek povukli broj 25 iz upotrebe. Nagrada najboljeg igrača Serije A za mlade nosi naziv po njemu.