S početkom sezone raspravlja se o cijenama u ugostiteljskim objektima

Velika kava s mlijekom je 2 eura na šibenskoj rivi. Stranim gostima to nije skupo. Domaći, kažu, rado bi jeftinije. Gost Dnevnika HTV-a je Joso Smolić, potpredsjednik Hrvatske obrtničke komore.

Smolić kaže da u toj šalici kave plaćamo preko 200 nameta poreza, prireza, najmova, kredita, plaća i naravno troškova za obitelj. 

– U šalici kave mi danas plaćamo destinaciju, ambijent i ugođaj, dodao je Smolić.

S obzirom na to da je sezona tek počela, Smolić smatra da se ne mogu očekivati korekcije cijena. 

– Sezona se pomalo zakuhava i mislim da kako bude išla da će pojedini poslovni subjekti voditi računa i da ide neko malo povećanje cijena, možda desetak posto, kazao je. 

Njeguju Hrvati kulturu pijenja kave. I dalje će, kažu, dok god im to dopušta džep. On je mjera i za mjesto gdje će popiti kavu.

 – Espresso je recimo 1,60 , mali macchiato 1,80, veliki 2 eura, objasnio je cijene Branko Batur, konobar. 

– Kad je bila ona konverzija eura, tu nismo dizali cijene nego 1. ožujka nekih 10 centi. S recimo 1,90 na 2 eura, rekla je Ivana Svirčić, vlasnica ugostiteljskog objekta u Šibeniku. 

Što se ide južnije, i ritual na “špici” je skuplji. 

– Kava s mlijekom je kod nas 5 eura, sok Cola ili nešto 6 eura. Ne smatram da je to baš preskupo pogotovo za našu lokaciju na Stradunu, kazao je Marko Mikulić, konobar.

Uračunata i lokacija

Uračunata je u cijenu uvijek je i lokacija, cijena najma, sirovina, PDV i radna snaga. Sve je to jasno domaćim gostima koje, pak, muči vlastiti standard.

 – Ja pijem čaj. Euro i 70. Ja dam 2 jer je mali ljubazan, drag, izjavila je Ljiljana Tvrdić. 

Korekcija cijena nužno je zlo, kažu ugostitelji, ali treba imati mjeru.

– Ako kupimo pivo po 12 kuna ili sladoled po 15 kuna u nabavi, to je već samo po sebi skupo. Još kad mi dodamo svoje marže, koje moramo dodati jer svi radimo radi nekakvog profita i plaća. To je našem krajnjem kupcu za hrvatski standard, nažalost, preskupo, pojasnio je Saša Ćupurdija, vlasnik ugostiteljskog objekta u Primoštenu.

Što kažu stranci?

O cjenicima imaju što reći i gosti sa stranim putovnicama. A do njihova mišljenja držimo.

– Restorani su u dubrovačkom Starom gradu skupi, ali izvan je ipak jeftinije, rekao je gost iz Indije.

– Ovamo smo došli iz Italije. Ondje je skupo. Tako da je ovdje dobro jeftinije, dodao je gost iz Australije. 

Ima i mjesta gdje cijena ovisi o jeziku kojim gost govori.

– Naravno, za naše domaće dajemo neki popust a stranci, oni kad dođu mi stvarno bez problema njima nije skupo. Čak govore da smo jeftini, komentirala je Polonca Juran, ugostiteljica iz Splita.

Oni koji žive od “cjelogodišnjih” gostiju, tvrde, cijene dižu oprezno. 

 – Cijene toliko divljaju da mi jednostavno ne možemo sad reći da ćemo ostaviti prošlogodišnje ljetne cijene. Male korekcije se radu. Znači, ne ide se drastično, da skaču cijene po 40, 50 posto, kazao je Josip Bačelić, voditelj ugostiteljskog objekta iz Šibenika.

Preporučljivo je, reći će svi: prelistati cjenik. Jer zadnju ima gost. Hoće li i gdje sjesti, on odlučuje!