Rusi u ofenzivi i u regiji Zaporižja, težak život uz bojišnicu

U ovom razorenom gradu, ruske snage udaljene su samo nekoliko kilometara. S obzirom na to da su bez vode, plina i struje sirene za uzbunu se ne oglašavaju čak ni kad su ruski avioni već iznad grada. 

Vatrogasci donose vodu za gašenje požara iz šezdesetak kilometara udaljenog Zaporižija.

– Bojim se kao svaka žena i majka. Kuća nam je 180 metara od check pointa, bombardiranja ne prestaju. Jako je teško, ali izdržat ćemo, rekla je Tatiana, stanovnica Orihiva.

Ujutro stanovnici koji su ostali u gradu odlaze po humanitarnu pomoć jer je u to doba uglavnom zatišje. Trebaju hranu, odjeću, madrace za vlažne podrume. 

– Izdržat ćemo mi to. Pucaju i što da radimo? Moramo nekako preživjeti, rekla je stanovnica Orihiva. 

– Ostali su sami i napušteni. Zato im mi dolazimo pomoći. Vidjeli smo da je sve uništeno, a pomaganje drugima je naša misija. S obzirom na to da je zabranjeno okupljanje velikog broja ljudi, raspodijeljeni smo na manje prostore i dijelimo pomoć u malim grupama, kazao je Arthur Manukian, voditelj humanitarne organizacije “Činimo dobro”. 

Podrum gradske vijećnice postao je tako mjesto za distribuciju hitne pomoći gdje nekolicina preostalih stanovnika još uvijek može pristupiti internetu i ugrijati se.

– Linija bojišnice udaljena je pet, šest kilometara odavde. Umorni smo, želimo miran život. Želimo da se ponovno otvore škole i da čujemo dječji smijeh, izjavila je Svetlana Mandrič, potpredsjednica gradskog vijeća.  

Danas žive uz zvuk eksplozija. S obzirom na to da su Rusi koncentrirali snage u Bahmutu i drugim dijelovima Donbasa, napadima na ovo područje Rusi žele ili zavarati ukrajinske snage i držati ih u pripravnosti ili su naznaka nove ofenzive. U svakom slučaju, preostali stanovnici Orihiva i okolnih mjesta, ne nadaju se ničem dobrom. 

– Ovdje živim s djecom. Od kada je počeo rat, nismo nigdje odlazili. Ovo je najsigurnija soba u kući i tu spavam s djecom, kazala je Liubova Sinča, stanovnica Orihiva.

Prije rata Orihiv i okolna sela imali su 13 tisuća stanovnika. Sada su četiri okolna sela okupirali Rusi, ali čak 1800 stanovnika još uvijek živi na području pod ukrajinskom kontrolom. Lokalna vlast poziva ih da se isele. 

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku

Najteže im je bilo, kažu, sredinom siječnja kada se činilo da ruska paljba ne prestaje, ali Orihiv je postao meta ruskih granata još u ranoj fazi rata pa se većina stanovnika odselila još prošlog proljeća. 

U trokutu koji povezuje industrijski grad Zaporižija, Melitopol pod ruskom kontrolom i razoreni primorski grad s čeličanom Mariupol, Orihiv se nalazi točno u sredini, na raskrižju nekoliko ključnih cesta. Ako Rusi otvore novi front, Orihiv bi mogao postati izravna meta. 

– S vremena na vrijeme postane zastrašujuće, ali u centru Orihiva je strašnije nego ovdje na periferiji. Ovdje je bolje, rekla je Irina Krupska. 

– Nudimo roditeljima evakuaciju u grad Zaporižiju, na sigurnije mjesto. Govorimo im o njihovim mogućnostima i obavještavamo ih da ćemo im nastaviti pomagati i nakon što se smjeste, kazala je Olha Zinčenko, policijska službenica.

Neki očito još uvijek ne vjeruju da može postati gore.

U godinu dana rusko-ukrajinskog rata, prema podacima UN-a, ubijeno je više od 8 tisuća i 100, a ranjeno oko 13 i pol tisuća civila.