in

STUDIJA RAZBILA GLAVNI MIT KAPITALIZMA: Ovo društveno uređenje nije pobijedilo ekstremno siromaštvo. Stvorilo ga je

STUDIJA RAZBILA GLAVNI MIT KAPITALIZMA: Ovo društveno uređenje nije pobijedilo ekstremno siromaštvo. Stvorilo ga je
Slatka-Tajna.Eu
STUDIJA RAZBILA GLAVNI MIT KAPITALIZMA: Ovo društveno uređenje nije pobijedilo ekstremno siromaštvo. Stvorilo ga je
FOTO: (Matias Delacroix/Afp)

Paralelno s održavanjem Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, švicarskom skijalištu gdje se jednom godišnje okupljaju najmoćniji i najbogatiji ljudi svijeta, čija je misija “oblikovati globalne, regionalne i industrijske agende”, dobrotvorna organizacija Oxfam je objavila novi izvještaj, naslovljen “Opstanak najbogatijih”.

“Živimo u vrijeme bez presedana, ono višestrukih kriza, u kojem su se novi deseci miliona ljudi suočili s glađu, a stotine miliona s nemogućim porastom cijena osnovnih dobara ili grijanja svojih domova. Siromaštvo se povećalo prvi put u 25 godina. U isto vrijeme, sve krize imaju pobjednike. Najbogatiji su postali dramatično bogatiji, a korporativni profiti dosegnuli su rekordne visine, potičući eksploziju nejednakosti”, piše u uvodniku.

Oxfam iznosi podatke kako je jedan posto najbogatijih na svijetu prigrabilo gotovo dvije trećine od 42.000 milijarde novog bogatstva stvorenog od 2020. godine, a imovina milijardera se nastavlja povećavati za 2,7 milijardi dolara dnevno; čak i dok stopa inflacije nadmašuje rast plaća kod najmanje 1,7 milijardi radnika. Prehrambene i energetske tvrtke više su nego udvostručile svoju dobit u 2022., dok je preko 800 milijuna ljudi odlazilo u krevet gladno. Samo četiri centa u svakom dolaru poreznih prihoda dolazi od poreza na bogatstvo, a pola svjetskih milijardera žive u zemljama u kojima nema poreza na nasljedstvo koje daju svojoj djeci.

Svjetska banka je objavila da nećemo uspjeti ispuniti cilj iskorenjivanja ekstremnog siromaštva do 2030. te da je “globalni napredak u smanjenju ekstremnog siromaštva zaustavljen”, dodavši da nam vjerojatno slijedi najveće povećanje globalne nejednakosti i nazadovanje u rješavanju globalnog siromaštva od Drugog svjetskog rata. Po prvi put, Program Ujedinjenih naroda za razvoj je utvrdio da ljudski razvoj opada u devet od deset zemalja.

Cijele nacije suočavaju se s bankrotom, a isplate dugova izmiču kontroli. Najsiromašnije zemlje troše četiri puta više na vraćanje dugova – često predatorskim, bogatim, privatnim zajmodavcima – nego na zdravstvenu skrb, a mnoge također planiraju brutalne rezove potrošnje. Oxfam je izračunao da u idućih pet godina tri četvrtine vlada planira smanjiti potrošnju, s ukupnim rezovima od 7,8 biliona dolara.

U isto vrijeme, ljudi poput Elona Muska, jednog od najbogatijih ljudi na svijetu, plaćaju “pravu poreznu stopu” od nešto više od tri posto (između 2014. do 2018.), dok je Aber Christine, prodavačica na tržnici u sjevernoj Ugandi, koja prodaje rižu, brašno i soju, pritom zarađujući 80 dolara mjesečno, imala poreznu stopu od 40 posto.

Inače, porez do samo pet posto na svjetske multimilionere i milijardere mogao bi prikupiti 1,7 triliona dolara godišnje, što bi bilo dovoljno za izvlačenje dvije milijarde ljudi iz siromaštva i financiranje globalnog plana za iskorjenjivanje gladi.

“Oporezivanje superbogatih i velikih korporacija izlaz je iz današnjih preklapajućih kriza. Vrijeme je da srušimo mit da smanjenje poreza za najbogatije dovodi do toga da se njihovo bogatstvo nekako “prelije” do svih ostalih. Četrdeset godina smanjenja poreza za superbogate pokazalo je da rastuća plima ne diže sve brodove – samo superjahte”, zaključuje se u izvještaju.

Nekada su porezi najbogatijima bili puno veći. U Sjedinjenim Državama, najviša granična stopa federalne porez na dohodak iznosila je 91 posto od 1951. do 1963.; 77 do 1975.; a stopa poreza na dobit bila je u prosjeku nešto iznad 50 posto tijekom 50-ih i 60-ih. Ankete u SAD-u pokazuju da se prošlog desetljeća, po prvi put, većina Amerikanaca počela slagati da bi njihova vlada trebala redistribuirati bogatstvo – velikim porezima na bogate. Procjenjuje se i da je 80 posto indijskih građana za povećanje poreza na bogate, dok 85 posto Brazilaca podržava povećanje poreza na superbogate za financiranje osnovnih usluga. Čak se i superbogati slažu: u januaru 2022. više od 100 milionera potpisalo je peticiju koja poziva na više poreze.

Smanjenje broja milijardera i superbogatih, smatra Oxfam, ne bi se trebalo postići samo porezima; potrebne su i druge mjere za izgradnju privrede koje sistemski ne proizvodi tako ekstremne razlike u bogatstvu. Ipak, naglašavaju i kako bi svaka zemlja trebala uvesti visoku poreznu stopu na nasljedstvo za superbogate, kako bi se spriječilo održavanje transgeneracijske nejednakosti i stvaranje nove aristokratije.

Konačno, smatraju autori, samo postojanje milijardera i rekordnih profita, dok se većina ljudi suočava sa štednjom, rastućim siromaštvom i krizom troškova života, dokaz je ekonomskog sustava koji ne donosi adekvatne rezultate za čovječanstvo. Predugo, vlade, međunarodne financijske institucije i elite zavodile su svijet izmišljenom pričom o “trickle-down” ekonomiji, u kojoj bi, u teoriji, niski porezi i visoki dobici za nekolicinu u konačnici išli u koristi svima. Ta se fantazija dokazala potpuno pogrešnom, ostavivši društvo bez alata i mašte za suočavanje s konstantnim krizama.

FOTO: (Frank Rumpenhorst/Dpa Picture-alliance Via Afp)

Unatoč svim – desetljećima taloženim – empirijskim dokazima i trendovima koji predstavljaju jednosmjernu ulicu, i dalje postoje ljudi koji su spremni tvrditi kako je “kapitalizam najbolji sistem koji imamo” i da trebamo još samo malo uštimati monetarnu i fiskalnu politiku pa će “društvo biti još bolje” – od gore opisane situacije. Osim toga, “danas čovječanstvo živi bolje nego ikad”, a “slobodno tržište je izvuklo milijarde iz ekstremnog siromaštva”. No, na žalost njih i nagomilanog kapitala kojeg žele ovom retorikom prezervirati, ova vjerovanja su sada također dokazana kao prosto praznovjerje.

Kako bi poduprli svoje snoviđenje, kapitalisti često posežu za popularnim grafikonom koji je razvio ekonomist Svjetske banke Martin Ravallion, a koji pokazuje ravnu dijagonalnu liniju koja se strmoglavo spušta, “dokazujući” da je globalni postotak ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu pao s otprilike 90 posto u 1820. na nekih 10 posto početkom 21. stoljeća.

Grafikon se dosad nije ozbiljno propitkivao, a promovirali su ga mnogi simpatizeri kapitalizma, od Billa Gatesa do Stevena Pinkera koji je upotrijebio ovaj izračun kako bi tvrdio da je “industrijski kapitalizam pokrenuo Veliki bijeg od univerzalnog siromaštva u 19. stoljeću”. Švedski liječnik i statističar Hans Rosling je pak zaključio da je “ljudska povijest započela tako što su svi živjeli u ekstremnom siromaštvu” i kako “diljem svijeta ljudi jednostavno nisu imali dovoljno hrane”. Prema njemu, ovo turobno stanje stvari trajalo je “više od 100.000 godina”, sve do – simptomatično – industrijske revolucije.

Ipak, nova studija u časopisu World Development pokazuje da je premisa ovog rada fundamentalno pogrešna i, još važnije, da je u posljednjih 500 godina neregulirani kapitalizam dosljedno pogoršavao, a ne poboljšavao životne uvjete. Istraživanje, koje su vodili Dylan Sullivan sa Sveučilišta Macquarie u Australiji i Jason Hickel s Londonske škole ekonomije i političkih znanosti, zaključuje da je ekstremno siromaštvo bilo neuobičajeno kroz povijest, osim pri vanjskim uzrocima teških privredni i društvenih poremećaja.

Štoviše, uspon kapitalizma prije pola milenija je taj koji je doveo do naglog porasta broja ljudskih bića koja žive ispod razine egzistencije i prouzročio dramatično pogoršanje triju pokazatelja koje autori smatraju adekvatnim mjerilima; ljudskog blagostanja, propadanje tjelesne stasitosti i porast prerane smrtnosti (u dijelovima južne Azije, podsaharske Afrike i Latinske Amerike ovi pokazatelji se još uvijek se nisu oporavili).

Kad su se pak životni uvjeti počeli masovno poboljšavati na prijelazu u 20. stoljeće, smatraju akademici, to je bilo zbog antikolonijalnih i socijalističkih političkih pokreta koji su koristili vlast za preraspodjelu bogatstva.

Sullivan i Hickel oštro kritiziraju Ravillionov graf, ukazujući da “pati od nekoliko empirijskih nedostataka”. Procjenom prihoda preko povijesnih podataka o bruto domaćem proizvodu, ovaj model previđa patnju koja se javlja kada ljudi izgube pristup resursima koji su im potrebni, a koji su postali tržišna roba. “Ako šumu privatizira drvna industrija ili se farme sravne pa zamijene plantažama pamuka, BDP raste. Ali ovo nam ne govori ništa o tome što lokalne zajednice gube u smislu korištenja te šume ili pristupa hrani”, ističu autori.

Na primjer, BDP po glavi stanovnika na Filipinima je pod španjolskom okupacijom porastao za više od 15 posto između 1820. i 1902., izazvavši razdoblje porasta mortaliteta zbog “općeg pogoršanja seljačkih sredstava za život…što je posljedica brze komercijalizacije seljačke poljoprivrede”. Slično tome, indijski BDP po glavi je porastao za 27 posto od 1870. do 1921., dok je simultano britanska kolonijalna politika donijela serijske gladi koje su ubile desetke milijuna ljudi, a životni vijek pao za 20 posto, što je “pogoršanje ljudskog zdravlja vjerojatno bez presedana u dugoj povijesti ratova i invazija potkontinenta”.

Osim toga, studija se oslanjala na definiciju granice siromaštva Svjetske banke koja iznosi 1,90 dolara dnevno, iako se siromaštvo najbolje procjenjuje utvrđivanjem jesu li plaće dovoljno visoke, a cijene toliko pristupačne da mase mogu lako pristupiti osnovnim dobrima poput stanovanja, hrane i goriva.

Prema metodi Svjetske banke, stopa siromaštva u Kini pala je sa 66 posto iz 1990. na 19 posto 2005. godine, što bi sugeriralo da su kapitalističke reforme donijele dramatična poboljšanja. Međutim, ako bi se umjesto toga koristila ova alternativna metoda, vidjelo bi se da se siromaštvo povećalo tijekom tog razdoblja, s 0,2 posto (jedna od najnižih brojki u svijetu) na 24 posto, s vrhuncem od 68 posto u 1995., što je odraz povećanja relativne cijene hrane po demontiranju socijalističkog sistema snabdjevanja.

(TBT, SLOBODNA DALMACIJA)

Comments

Komentariši

Loading…

0

What do you think?

Kremlj tvrdi da je Johnson lagao o Putinovoj prijetnji raketnim napadom

Kremlj tvrdi da je Johnson lagao o Putinovoj prijetnji raketnim napadom

Kako smiriti uplašenog psa

Kako smiriti uplašenog psa