Redakcija
Ono što se događa na Svjetskom gospodarskom forumu (WEF), skupu u švicarskim Alpama koji se održava početkom svake godine, istovremeno je potpuno javno i izluđujuće netransparentno.
Stotine novinara prate ovaj događaj svake godine, veći dio programa emitira se i prenosi uživo, a ipak je pomalo tajanstveno što točno rade tisuće poslovnih lidera, političara, akademika i aktivista kad se okupe u švicarskom planinskom gradu, piše Grid News.
Postao predmet teorija zavjere
Naravno, forum je tijekom godina postao predmet teorija zavjere. Zapravo, to je mjesto gdje ćete vjerojatno pronaći ključne aktere u bilo kojoj dobroj teoriji zavjere, od svjetskih vođa preko poslovnih lidera do šefova obavještajnih agencija. To je događaj s nejasnom temom, bez jedinstvenog cilja, ali ipak privlači najmoćnije ljude svijeta. Čini se da je najbolje objašnjenje zašto su ljudi ondje ono da su ondje i drugi ljudi.
Političari, vođe država i korporativni lideri – njih oko 2700 – rade zajedno na promjeni svijeta. Ovdje i kritičari Svjetskog ekonomskog foruma i sam WEF imaju nešto zajedničko, a to je spoznaja da ova organizacija može imati značajan globalni utjecaj, odnosno da se ne radi samo o druženju gomile važnih ljudi. Nije teoretičar zavjere skovao izraz “duh Davosa” ili WEF nazvao “partnerom koji oblikuje povijest”. Bio je to upravo WEF.
Sastanak u sadašnjem obliku datira iz 1974. godine, kada je poslovna konferencija čiji je domaćin bio njemački profesor iz Švicarske po imenu Klaus Schwab pozvala političare da se pridruže direktorima korporacija u planinama. Kako su se konferencija i organizacija širile, ono što je nekada bio Evropski forum upravljanja postao je 1987. godine Svjetski ekonomski forum.
Događaji su često labavo povezani s temom koja se bira svake godine – ovogodišnja je tema “Saradnja u fragmentiranom svijetu” – a prošle godine bila je “Povijest na prekretnici: Vladine politike i poslovne strategije”.
Daje se naslutiti zašto se skup u Davosu održava
Skupina koja je uvijek ovdje u punom sastavu su poslovni lideri, što daje naslutiti zašto se skup u Davosu održava. Prema posljednjem godišnjem izvješću, Svjetski gospodarski forum donosi oko 420 milijuna dolara prihoda, od čega najveći dio dolazi od “članstva”. WEF je neprofitna organizacija.
“Veliku većinu financija osiguravaju najznačajniji svjetski poslovni subjekti, koji se pridružuju Forumu kao članovi i partneri kako bi sudjelovali u našim aktivnostima”, objavio je WEF 2017. godine. Prema Associated Pressu, članarine i naknade za partnerstvo iznose od 130.000 do 921.000 dolara, dok troškovi sudjelovanja mogu varirati od besplatnih ili znatno sniženih za članove civilnog društva do negdje između 70.000 i 250.000 dolara za kompanije i pojedince.
Postoji gotovo 800 partnera, navodi WEF u svom godišnjem izvješću. Dijeljenjem ukupnog prihoda partnerstva s brojem tih partnera dolazimo do toga da je prosječni trošak oko 330.000 dolara.
Pa zašto to plaćaju? Zato što svi drugi to rade. Postoje bezbrojni paneli i programi, prezentacije izvještaji i najave ozbiljnih javno-privatnih partnerstava, pa ima smisla da je Davos postao nešto poput fiksne tačke oko koje se okuplja velik dio svjetske strukture moći. Rusija je velika iznimka. Izbačeni su s konferencije nakon invazije na Ukrajinu uz cijenu od preko 10 milijuna dolara, prema financijskim dokumentima WEF-a.
Koga sve možete sresti u Davosu
Davos je mjesto gdje možete pronaći “kuhara i filantropa Joséa Andrésa, izvršnog direktora Bank of Americe Briana Moynihana, dizajnericu Diane von Furstenberg i bivšeg ministra financija SAD-a Larryja Summersa u Goals Houseu”.
WEF privlači poslovne ljude čije kompanije plaćaju račune i koji se mogu sastati s klijentima, partnerima, investitorima i državnim čelnicima na istom mjestu. Druženje na visokoj razini događa se i kvazijavno – bivši Trumpov direktor komunikacija u Bijeloj kući i investitor Anthony Scaramucci ove je godine ponovo organizirao zabavu s kušanjem vina o kojoj se dobro izvještavalo – i privatno, jer The New York Times opisuje raspored jednog izvršnog direktora kao “uzastopne 30-minutne sastanke svaki dan od 7:30 do 19 sati, prije odlaska na brojne večere”.
Iz istog razloga zašto poslovni i politički čelnici odlaze u Davos – jer dolaze svi drugi – u ovaj švicarski grad dolaze i stotine uglednih medija.
Za direktore to nije samo prilika da se sastanu s klijentima i partnerima nego i s medijima, posebice elektronskim medijima. CNBC i Bloomberg kampiraju na konferenciji, okupljajući širok raspon izvršnih direktora i misaonih lidera. CNBC se pohvalio s nekih 13 intervjua s izvršnim direktorima samo u utorak, od Citija i Bank of Americe do Palantira i Qualcomma.
Neformalne i osobne veze
I baš kao što poslovni lideri odlaze na privatne sastanke i događaje koji bi mogli biti relevantniji od dobro praćenih panela, tako i novinarima mogu biti važne prilike za neformalnu i osobnu interakciju s ljudima o kojima izvještavaju (i njihovim izvorima).
“Mnoge veze koje sam ovdje uspostavio dovele su do objave vijesti, priča ili intervjua mjesecima i godinama kasnije”, rekao je urednik DealBooka i voditelj CNBC-ja Andrew Ross Sorkin.
WEF se obično nađe u stanju krize ili barem tjeskobe tijekom nesigurnih vremena, poput potencijalne globalne recesije koja prijeti, kada se politički čelnici pitaju o primjerenosti ispijanja vruće čokolade s izvršnim direktorima banaka ispred kamera CNBC-ja i Bloomberga.
Ko je propustio Davos ove godine
Njemački kancelar Olaf Scholz održao je govor, ali američki predsjednik Joe Biden nije došao. Kao ni državni tajnik Antony Blinken ni ministrica financija Janet Yellen.
Na čelu izaslanstva Sjedinjenih Američkih Država bio je ministar rada Martin Walsh, zajedno s nizom dužnosnika koji provode mnogo vremena na sastancima sa svojim inozemnim kolegama i poslovnim skupinama: direktor Nacionalne obavještajne službe Avril Haines, trgovinska predstavnica SAD-a Katherine Tai, administratorica Agencije za međunarodni razvoj Samantha Power, izaslanik za klimu John Kerry, demokratski senator Joe Manchin i nezavisna senatorica Kyrsten Sinema sudjelovali su u panelu.
Davos je u konačnici ponekad iznimno utjecajan i važan – samo pitajte Ukrajince koji su ondje, izaslanstva iz subsaharske Afrike i druge – a ponekad se sve vrti oko druženja i viđenja. Zbog čega kod mnogih rađa i cinizam i želju da rezerviraju svoja mjesta, pod pretpostavkom da pozivnicu za događaj dobiju – i sljedeće godine.
(TBT, Mediji)
