Redakcija
Lažni optimizam oko prevladavanja svih nadolazećih briga i problema, kroz isto tako dvojbeno i himbeno europsko jedinstvo, samo je iluzija smišljena u političke ili politikantske svrhe, motivirana najčešće željom za opstankom na vlasti ili nadolazećim izborima, ili pukog rješavanja globalnih geopolitičkih problema na štetu vlastitog razvoja i socijalnog položaja svog stanovništva
Užarene peći Duralexa gorjele su u blizini obala rijeke Loire, u blizini Orléansa u Francuskoj, od godine kada je završio Drugi svjetski rat.
Ali ove zime ne može se naći nikakva duša na tihim proizvodnim linijama tvornice stakla u La Chapelle-Saint-Mesminu — i ne proizvodi se niti jedan komad stakla.
Sama peć je u stanju “hibernacije” do travnja – jer je plin potreban za održavanje punom snagom jednostavno bio preskup. Kada radi na ovim nižim temperaturama, ne može proizvesti ništa. Ali ako bi se potpuno isključio, rastaljeno staklo bi se skrutilo u njemu i oprema bi bila uništena.
Ovo su uvodne riječi iz istoimenog teksta medija POLITICO koji se bavi problemima evropske industrije u kontekstu energetske krize i američkih subvencija za zelenu industriju koje prijete odljevom kapitala i investicija iz Evrope.
„Troškovi energije — potaknuti na rekordne razine 2022. godine invazijom Rusije na Ukrajinu i zatvaranjem vitalnih plinovoda — postali su preveliki za mnoge proizvodne tvrtke da ostanu konkurentne ako ostanu u Evropi. U isto vrijeme, golemi paket američkih subvencija za zelenu industriju šokirao je i razbjesnio dužnosnike EU-a, koji vide SAD — navodnog saveznika — koji mami tvrtke da se presele preko Atlantika.“ – navodi se dalje u tekstu.
Potom se upozorava koji evropski industrijski sektori najviše stradavaju: „Energetska kriza poglavito je akutna za sektore poput stakla, kemikalija, metala, gnojiva, celuloze i papira, keramike i cementa, koji zahtijevaju najviše energije za poticanje svoje industrijske proizvodnje – a osom toga, zapošljavaju 8 milijuna ljudi. No, suočavajući se sa stalno rastućom gospodarskom konkurencijom iz Kine i sada sve protekcionističkijih Sjedinjenih Država, evropski čelnici otvoreno upozoravaju na zarazu “deindustrijalizacije” koja utječe na cjelokupnu proizvodnju diljem kontinenta. Sprječavanje tako strašnog rezultata — i društvenih i političkih posljedica — izbilo je na vrh agende EU-a 2023. godine.“
U novogodišnjoj e-poruci osoblju, u koju je POLITICO imao uvid, evropski povjerenik za unutarnje tržište Thierry Breton izdvojio je napore za jačanje globalne konkurentnosti Evrope kao “glavni prioritet”.
“Visoke cijene energije u Evropi nastavit će utjecati na naše sugrađane, ali i cijele industrijske opskrbne lance i [mala i srednja poduzeća]”, napisao je Breton. “Istovremeno, Kina, SAD i druge zemlje pokušavaju — ne bez uspjeha — privući naše industrijske kapacitete.
“Bez snažne proizvodne baze”, jasno stoji u Bretonovom e-mailu, “sigurnost opskrbe, sposobnost izvoza i otvaranje novih radnih mjesta u Evropi su ugroženi.”
U tekstu se dalje upozorava na egzistencijalnu krizu u Evropi i kaže slijedeće: „Od decembra, evropska proizvodnja – a posebno industrijska sila na kontinentu Njemačka – prebrodila je najgore zimske energetske krize, smanjivši potrošnju plina za oko 15 posto bez odgovarajućeg pada ukupne proizvodnje.
Ali s cijenama plina — usprkos nedavnim padovima — još uvijek oko šest puta višim od prosječne cijene u prethodnih 10 godina i više od četiri puta višim nego u konkurentskim zemljama poput SAD-a, mnogi se još uvijek boje da će veće tvrtke jednostavno preseliti poslovanje izvan Evrope dok bi se manja poduzeća mogla potpuno ugasiti.
Produbljujući tmurnost, dugo njegovana vizija Europe kao pokretačke snage zelene industrijske revolucije dovedena je u ozbiljnu sumnju Zakonom o smanjenju inflacije Joea Bidena 369 milijardi dolara . S ogromnim subvencijama za zelene tehnologije i klauzulama “Kupuj američko”, europski čelnici strahuju da će paket namamiti sve više njihovih kompanija preko Atlantika.
“S obzirom na postupke SAD-a i Kine, vidimo stvarnu opasnost od deindustrijalizacije i dezinvestiranja”, rekao je visoki dužnosnik Evropske komisije.
Gubitak proizvodnih kapaciteta znači gubitak radnih mjesta, a to – rekao je Luc Triangle, glavni sekretar evropskog sindikata IndustriALL, koji predstavlja radnike u proizvodnji – ima “političke posljedice”.
“Ne pretjerujemo kada kažemo da se evropska industrija – počevši od energetski intenzivnih industrija na prvoj crti – suočava s egzistencijalnom krizom”, rekao je Triangle. Ista “egzistencijalna” prijetnja odnosi se na 8 milijuna radnika u energetski intenzivnom sektoru, upozorio je IndustriALL.
U svom godišnjem pregledu tržišta rada , objavljenom prošlog mjeseca, Evropska komisija je rekla da su stope zaposlenosti u EU ostale jake unatoč ratu, pri čemu je nezaposlenost pala na 6 posto u srpnju. No, također je upozoreno da stalni visoki troškovi energije predstavljaju “veliki rizik” za radna mjesta u EU, posebno u energetski intenzivnim proizvodnim sektorima.
“Još to ne vidimo u podacima… ali to je zabrinutost za budućnost, možda već ove godine”, rekao je ministar gospodarstva jedne zemlje EU.
Triangle je upozorio da bi, kao u bivšim proizvođačkim gradovima u sjevernoj Engleskoj koji su podržali Brexit, ubrzani industrijski pad u središnjoj i istočnoj Europi mogao potaknuti negativnu reakciju birača protiv EU-a koja bi tek mogla postati trajno nasljeđe krize.
“Postoje političke posljedice”, rekao je Triangle. “Koje će stranke pobijediti, bujajući na nezadovoljstvu i razočarenju? Stranke koje imaju antieuropsku ili ekstremističku agendu.”
Vladini službenici već su “zabrinuti”, prema gore citiranom ministru.
U oktobru je odluka BASF-a — njemačkog kemijskog diva, sa sjedištem u Ludwigshafenu od sredine 19. stoljeća — da trajno smanji svoje poslovanje u Evropi izazvala šok u europskoj proizvodnji, rekao je Triangle.
Širi utjecaj izvan energetski intenzivnih sektora naglašen je u studenom kada je Volkswagen upozorio da Europa više nije “troškovno konkurentna u mnogim područjima, posebno kada su u pitanju troškovi električne energije i plina” — snimak automobilske industrije sektoru koji je dragulj u europskoj proizvodnoj kruni, zapošljavajući 13 miliona diljem kontinenta.
Ali za mnoge druge diljem kontinenta, robna marka “Made in Europe” nikad nije bila upitnija.
“Ako EU ne pojača svoju industrijsku politiku”, rekao je jedan EU diplomat, “naša industrija krvari do smrti.” – zaključuje svoj, ni malo optimističan tekst POLITICO.
(TBT, Mediji)
