Redakcija
Stil pisanja arapske kaligrafije, koji možete prepoznati po logotipima arapskih marki kao što je Al Jazeera, stoljećima je stara umjetnička forma s dugotrjnom poviješću.
Poznata po svom fluidnom, zakrivljenom pismu i uglavnom pisana rukom tintom u boji na debelom kartonu ili papiru, kaligrafija čini značajan dio kulturne baštine Bliskog istoka, gdje studenti provode godine učeći od starijih kako bi svladali visoko cijenjenu vještinu.
Izvorno pisana na pergamentu, koži i drvetu, jedan od razloga zašto je kaligrafija nastala bilo je zapisivanje i očuvanje Kur’anskog pisma. Budući da se vjeruje da prenosi sklad i ljepotu izgovorene riječi, kaligrafija se često koristi i za pisanje poezije ili mudrih izreka.
Umnogome sam stil ovisi o alatima umjetnika. Kako bi dobili tražene čiste, glatke linije, kaligrafi uče kako naoštriti pera i pripremiti tintu. Tradicionalno su koristili šuplju osušenu trsku zaoštrenu pri vrhu, kao i bambus i druge biljke.
Tokom stoljeća arapska kaligrafija, koju je UNESCO 2022. stavio na svoj popis nematerijalne kulturne baštine, razvila je niz različitih oblika.
Stilovi su se razvili na temelju lokalnih utjecaja i filozofskih pristupa, zbog čega je bilo relativno lahko datirati razdoblje u kojem je nastao kur’anski rukopis i odakle je došao.
Ovdje istražujemo sedam različitih stilova kaligrafije.
- Kufi
Porijeklom iz južnog iračkog grada Al-Kufa, nekad središta islamskog učenja, kufsko pismo jedan je od najpoznatijih i najzastupljenijih stilova arapske kaligrafije. Pismo, koje se razvilo između sedmog i desetog stoljeća, može se naći ugravirano na drevnim džamijama i palačama od Španije do Sjeverne Afrike i Irana, kao i u vjerskim spisima, posebno u ranim rukopisima Kur’ana.
Također se počeo pojavljivati na nadgrobnim spomenicima (tarihima), zgradama i novčićima u kasnijim stoljećima.
Kufi je poznat po svojim kratkim okomitim linijama i dugim vodoravnim potezima, sve u podebljanoj tipografiji, s konačnim izgledom “kvadratnog” oblika.
Razmaknuti stil pisanja učinio ga je relativno lahkim za čitanje, što je bilo od pomoći ranim obraćenicima na islam koji su željeli čitati Kur’an. U doba prije štampe, zadatak reprodukcije teksta bio bi olakšan kufskim naglaskom na jasnim, širokim potezima kistom.
- Dewani
Ovaj osmanski stil pisanja uveden je tokom 16. i 17. stoljeća, a prepoznatljiv je po svom kurzivnom i tečnom stilu. Uglavnom korišten u ukrasne i dekorativne svrhe, dewani je za vrijeme vladavine sultana Sulejmana Veličanstvenog razvio dizajner po imenu Housam Roumi. Tokom Sulejmanove vladavine, između 1520. i 1566., pismo je korišteno za važne dokumente, uredbe i pravnu prepisku.
U službenoj je upotrebi ostao do 20. stoljeća, a danas se uglavnom koristi u čestitkama i pozivnicama za vjenčanje. Naziv pisma dolazi od riječi “diwan”, osmanske upravne organizacije u kojoj su se sastajali visoki dužnosnici. Dewani je obično bio napisan crnom tintom ili zlatnom bojom. Isprepletena slova također su ga činila težim za čitanje od ostalih stilova.
- Thuluth
Arapski za “trećinu”, naziv Thuluth potječe iz činjenice da je ovaj stil bio trećina veličine ostalih pisama korištenih tokom Umayyadskog razdoblja. Zahtijeva poznavanje složenih proporcija za svladavanje, Thuluth tekst je poznat po svojim zakrivljenim slovima i blago kurzivnom toku. Ovaj stil tipografije rijetko se koristio za pisanje Kur’ana, a umjesto toga nalazio se na rukopisima, nadgrobnim spomenicima i keramici.
Značajni primjeri teksta Thuluth uključuju tkaninu koja prekriva Kabu u muslimanskom svetom gradu Meki. Thuluth kaligrafija se često koristi u umjetnosti za oslikavanje oblika životinja ili ljudskih figura.
Zbog razmaka pisma i nešto veće tipografije lakši je za čitanje u odnosu na druge stilove.
- Naskh
Naskh, što na arapskom znači “kopirati”, zaokruženi je i tečni oblik kaligrafije koji se uglavnom koristi za prepisivanje Kur’ana i drugih islamskih tekstova, kao i književnih i kulturnih rukopisa.
Lahko je čitljiv, a dokazi o njegovoj upotrebi datiraju još iz prvog stoljeća nakon uspostave islama.
Stil, koji je nešto manji od ostalih oblika kaligrafije, omogućuje piscu da brže pomiče olovku i stoga je praktičan pri izradi kopija velikih tekstova. Vjeruje se da je pismo popularizirao abasidski kaligraf i imam Ibn Muqla al-Shirazi tijekom devetog stoljeća i da je izvedeno iz kufskog pisma.
Kasnije su turski i arapski kaligrafi također pomogli u razvoju stila.
- Rayhani
Ime Rayhani potječe od biljke Rayhan, što znači “biljka lijepog mirisa” i često se odnosi na mirtu ili bosiljak. Ovo je pismo dobilo ime po svom lahko čitljivom, estetski ugodnom stilu. Korišten je za kur’anski tekst. Tvrdi se da Rayhani potječe iz abasidskog doba. Njegov izum pripisuje se Ibn As-Sitriju, koji je svoju karijeru proveo usavršavajući ranija kaligrafska pisma. Kao student prava, naučio je napamet cijeli Kur’an i navodno ga je ručno izradio u 64 primjerka.
Rayhani pismo ima izražen šiljak na početnim slovima riječi, što ga razlikuje od ostalih pisama. Ima šiljatija slova od Naskh stila pisanja.
- Muhaqqaq
Izraz Muhaqqaq na arapskom znači “dovršen” ili “jasan” i korišten je za opisivanje bilo kojeg istaknutog djela kaligrafije. Zbog svoje čitljivosti, pismo je bilo preferirani stil za prepisivanje Kur’ana, a među kaligrafima se smatra jednim od najljepših oblika arapskog pisma.
Jedno od najranijih spominjanja Muhaqqaq pisanja pronađeno je u Kitab al-Fihristu, zbirci znanja i književnosti islama desetog stoljeća, koju je sastavio Idn al-Nadim. Knjiga je korištena kao referentno djelo za srednjovjekovnu i islamsku književnost.
- Riqa
Razvijen u kasnom 19. stoljeću, ovaj stil kaligrafije uključuje elemente Thulutha, ali je zaobljeniji i ima kraće vodoravne linije. Riječ Riqa dolazi od arapske imenice Ruqa, što znači zakrpa ili komad materijala – naziv dat stilu jer bi ga ljudi koristili na malim komadima pergamenta.
Osmanski kaligrafi preferirali su gusto strukturirani stil pisanja, a osmanski dizajneri su ga dodatno dotjerali. Poznata je po kvaliteti gotovo sličnoj rukopisu, a istovremeno zadržava eleganciju i estetske kvalitete tradicionalne kaligrafije. Danas se stil koristi u modernom grafičkom dizajnu, časopisima i reklamama.
(TBT, MEE)
