Redakcija
Nekadašnjeg pobjednika „Zvezda Granda“ Mahira Mulalića sreli smo u njemačkom Ofenbahu, gdje je došao zbog jednog od njegovih mnogobrojnih nastupa u toj zemlji.
-Ja se u Njemačkoj osjećam nekako kao da sam u Bosni, jer ima toliko naših ljudi, a svi su nekako opušteni, sretni, zadovoljni… Ja lično sebe momentalno ne bih mogao zamisliti da se za stalno preselim u neku od zemalja Evrope, ali nikad ne reci nikad. Svojevremeno nisam mogao zamisliti ni da ću biti pobjednik. Ali, trenutno ne vidim sebe u Njemačkoj, lijepo mi je na našem Balkanu brdovitom.
Pobijedio si u jeku pandemije, koliko te to sve hendikepiralo u toj tvojoj pobjedi, karijeri?
-Bilo je poslije pobjede nekih nastupa, ali ne onoliko koliko bi ih bilo da su vremena normalna bila. Veoma često su nastupi bili otkazani, ali ja sam osoba koja gleda samo naprijed, ne okreće se za onim što je bilo ili što je moglo biti. Pozitivna sam osoba i to je dodatna motivacija u životu.
Da li si nakon pobjede bio prepušten sam sebi?
-Bilo bi to sada nezahvalno reći, jer bio je tu taj standardni pobjednički koncert, a sa Marijom se ja i dan danas čujem, razgovaramo, družimo. Sada je vrijeme za neke njene nove ljubimce, da tako kažem.
Da li si zadovoljan kako momentalno teče tvoja karijera?
-Jesam, i bit ću uz Božiju pomoć još zadovoljniji. Ispred mene je period novih koncerata, pjesama i svega onog što čini karijeru jednog pjevača.
Pored lijepih stvari čovjeku se dešavaju i loše stvari u životu. Kako ti sa tim lošim stvarima izlaziš na kraj?
-Prije svega gledam da budem sa porodicom, jer po meni je porodica jedno veliko neprocjenjivo blago. Tako i kada mi se desila smrt moje mame, bilo mi je dovoljno tri dana da se isplačem, da se zajedno istugujemo i da onda krenem dalje. To je život, na koji niko od nas ne može da utječe. I danas kada sam na putu, osjećam da mi nedostaje moje porodica. Volim da se na par dana povučem u Gračanicu, da malo otugujem i onda krenem dalje.
Da li je tvoja pobjeda nekome zasmetala u Gračanici, da li si primjećivao zavidne, ljubomore poglede?
-Ja to sve nekim perifernim vidom primjetim, ali ne reagujem, niti me se to dotiče. Jednostavno na sve to ne reagujem, ignorišem, baš kao i negativne komentare, ispod pjesme, ispod nekog mog intervjua… Uvijek će biti onih koji loše komentarišu i tu ništa, a i ne želim bilo šta da mjenjam ili utječem. Meni je bitno da radim, snimam nove pjesme, nastupam. Živim život kao i svi normalni ljudi, ustanem ujutro, operem zube, popijem kafu, pa ako sam voljan zajedno sa sestrom spremamo ručak. Dakle, živim sasvim normalno, baš kao i svi ti koji me vole ili ne vole.
Ako se ne bude u tvojoj karijeri odvijalo baš onako kako si zamislio, da li imaš neku drugu radnu alternativu u životu?
-Upisao sam mašinstvo, ali sada je studij na čekanju, no sam sebi rekao sam da se na taj fakultet neću vraćati. Po meni je to na neki način fakultet, koji ima neku težinu i kojem se nakon završetka moraš upotpunosti posvetiti. Jednostavno, nosi veliku odgovornost i moraš biti predan tom poslu. Da sam taj fakultet završio prije takmičenja, nikada se ne bih bavio pjevanjem. Mene cijeli život scena privlači i mislim da će tako to i ostati. Bio sam i glumac, glumio u glumačkoj sekciji. Pjesma je moj život.
Da nisi postao pobjednik ZG da li bi tvoj život bio drugačiji?
-Uhhh, baš malo komplikovano pitanje. To je isto kao da se uhvatiš nekog klupka, pa ga počneš odmotavati, otkriva se onda dosta toga. Grand je jedan ozbiljan brend u regionu, pa sam se tako i ja odlučio prijaviti se na to takmičenje. Beograd jeste centar svih muzičkih zbivanja, velika ili najveća metropola Balkana, a tako je bilo i u bivšoj Jugoslaviji. I tadašnji pjevači su svojim odlaskom u Beograd iz drugih centara stvarali svoje karijere, a nekima one i danas traju. Mislim da ne bi bilo ovako kao što je sada.
Kako izgleda jedan tvoj neradni dan?
-Zaista volim mnogo da šetam i to u prirodi, onda se vratim kući, družim se sa prijateljima, pogledam neki film… Uglavnom odmaram.
Na šta trošiš zarađeni novac od nastupa?
-Uglavno finansije usmjeravam na pjesme, odnosno na moju karijeru. Kada kao mlad shvatiš da ti je sloboda direktno ograničena sa novcem, onda se malo pažljivije odnosiš prema njemu. Posebno kada ga ti sam zaradiš. Volim dobre patike, odjeću, i volim ponekad otići na večeru. Eto, uglavno na te stvari usmjeravam zarađeni novac.
Pisalo se da su Mahir i Džejla Ramović u vezi?
-Ma tada se i u to vrijeme pisalo o tome, samo da bi se imalo o čemu pisati. Džejla i ja samo zaista jako dobri prijatelji, razumijemo se sasvim dobro. Pa, danas muškarac i žena ne smiju da budu dobri prijatelji, odmah se stvara neka afera. Osim toga Džejla je u Barseloni ja sam na Balkanu, naši životi su na dvije različite strane.
Bilo je dosta pobjednika u ZG iz BiH, ko je po tebi najbolji?
-Definitivno je to Mirza Selimović. Mirza je jedan posvećen lik svom poslu, radi na sebi. Samo ga zezam, pa mu kažem, obzirom da on navija za Čelzi ja za Mančester, da odigramo i da ga dobijem na FIFI. Ali, zaista za njega sve riječi hvale. Ako bi se desila pjesma, volio bih sa Mirzom snimiti duet.
Miljenik Jelene Karleuše
Takmičio si se u karijeri kada je član žirija bila Jelena Karleša, koliko si se plašio njenih komentara?
-Plašio nisam, ali sam razmišljao o tome šta li će sada da kaže. Mogu slobodno reći, bio sam miljenik Jelene Karleuše, i nikada nije imala ružan komentar, barem kada sam ja u pitanju.
Razgovarao: Bato Šišić
BONUS VIDEO
