in

Bihać, unski smaragd koji turiste ostavlja bez daha

Slatka-Tajna.Eu

Zahvaljujući povoljnim geografsko-klimatskim uvjetima i nesvakidašnjim prirodnim ljepotama, područje Bihaća bilo je naseljeno još u prahistorijskom periodu. Najveći broj bihaćkih gradina nastao je u starijem željeznom dobu, a u mlađem željeznom dobu u okolici Bihaća nalazilo se jedno od središta ilirskog plemena Japodi, koje je 35. godine p.n.e. pokorio rimski vojskovođa Oktavijan.

Jedna i jedina

Legenda  kaže kako su rimski legionari, izbivši na obale rijeke Une, zanijemili pred njenom ljepotom, kakvu nigdje drugo nisu vidjeli na svojim brojnim vojnim pohodima širom svijeta. Jedan od njih, fasciniran prizorom, uzviknuo je: “Una, solo una!” (“Jedna i jedina!“), sažimajući svoje i impresije svih onih koji su u narednim stoljećima imali sreću upoznati se sa dražima te unikatne prirodne ljepotice.

Umjesto stranih osvajača, danas Bihać pohode armije turista, kojih više od stotinu hiljada godišnje posjeti taj grad. Ljepote Une i ostali bihaćki turistički potencijali prepoznati su širom svijeta, o čemu najvjernije svjedoči činjenica da je globalni turistički magazin Time Out svrstao Bihać među savršene evropske gradske destinacije za odmor, zabavu i uživanje u prirodnim ljepotama. U članku pod naslovom 16 najboljih gradskih odmora u Evropi za 2022., kojeg su prenijeli brojni svjetski mediji, Time Out je Bihać predstavio kao “grad na obali čarobne rijeke Une“, uz napomenu da se radi o “savršenoj turističkoj destinaciji za ljubitelje prirode koji žele uživati ​​u slikovitim pogledima“.

Koliko su hvalospjevi te vrste doprinijeli dosadašnjim ovogodišnjim turističkim rezultatima Bihaća i u kojoj mjeri su oni u skladu sa postojećim potencijalima, pitanja su na koja iz bihaćke Turističke zajednice odgovaraju izražavajući podijeljene emocije.                “Generalno smo vrlo zadovoljni ovogodišnjim turističkim rezultatima, koji, naravno, nisu u skladu s postojećim potencijalima – kako rezultati u odnosu na potencijale, tako ni potencijali u odnosu na razultate.

Od 1. januara do sredine oktobra 2022. godine, Bihać broji 63.729 ostvarenih noćenja. Od toga, 27.823 noćenja ljudi iz Bosne i Hercegovine, 6.650 iz Saudijske Arabije, 5.174 iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, 2.728 iz Republike Hrvatske, 2.653 iz Omana, 2.436 iz Slovenije, 2.259 iz Njemačke, 1.573 iz Austrije, 1.448 iz Malezije i 1.105 iz Srbije – to su naših Top 10 gostiju. Ukupno, Bihać ima gostiju iz 96 zemalja svijeta.

Ove brojke mogu biti ukupno uvijek bolje, a što bi se odnosilo na dodatna poboljšanja zapošljavanja, razvoj novih ponuda, poboljšanje infrastrukture itd.“, ističu iz Turističke zajednice u izjavi za Business Magazine.

Kada je riječ o glavnim turističkim adutima Bihaća, neprikosnoveni primat ima rijeka Una, odnosno istoimeni Nacionalni park, koji na prostoru površine 19.800 hektara obuhvata dolinu gornjeg toka Une i kanjon njene desne pritoke Unca te padine planina Plješevica, Grmeč i Osječenica.

U širokoj lepezi mogućnosti koje nudi Nacionalni park – od sportsko-rekreacionog, preko ribolovnog i lovnog, do kulturno-historijskog i eko turizma, posebna poslastica je rafting, koji je iznjedrio i tradicionalnu Međunarodnu Una regatu, za učešće u kojoj se rezervacije vrše mjesecima unaprijed. Najatraktivniji dio tog segmenta turističke ponude nacionalnog parka je Štrbački buk, vodopad visok 24,5 i širok 40 metara, koji podjednako plijeni pažnju avanturista, ljubitelja prirode, ali i umjetnika koji u ljepotama Une nalaze inspiraciju.

Turistima dah oduzimaju i Japodski otoci, svojevrsno unsko čudo prirode u vidu pet ada povezanih drvenim mostićima, koje, posmatrane iz zraka, stvaraju pomalo nadrealan  prizor doslovnog srca prirode.

Dvadesetak kilometara uzvodno od Štrbačkog buka, pak, nalazi se Martin Brod, sa najvećim kompleksom slapova i kaskada u Nacionalnom parku Una, koji se prostire na 800 kvadratnih metara. Osim unikatnim prirodnim bogatstvom, Martin Brodu turiste oduševljava i kulturno-historijskom zaostavštinom poput starog grada Rmanj, nacionalnog spomenika BiH. Martin Brod ima i svoju legendu – djevojka Marta je bila zaljubljena u momka s druge strane Une, ali su tu ljubav branili njeni roditelji. Kada je noću preko riječnog gaza, kojeg mještani nazivaju brod, krišom pošla na sastanak sa svojom simpatijom, okliznula se na unskoj sedri i utopila se, a u znak sjećanja na tu nesretnu ljubav dotadašnji Rmanj preimenovan je u Martin Brod…

Osim pobrojanim i brojnim drugim atrakcijama direktno poveznih sa ljepotama Une, Bihać i njegova okolina turiste privlače izuzetnim kulturno-historijskim znamenitostima koji svjodoče o njegovoj bogatoj i turbulentoj prošlosti.

Jedna od njih je Kapetanova kula, jedna od najstarijih sačuvanih bihaćkih građevina, za koju se pretpostavlja da je sagrađena 1205. godine i bila je jedna od četiri gradske kule, od kojih su tri razorene. Prema narodnom predanju, Kapetanova kula, odnosno utvrđeni Bihać, spasili su glavu ugarskom kralju Beli IV kojeg su do gradskih zidina gonili tatarski konjanici. U znak zahvalnosti, Bela IV proglasio je Bihać slobodnim gradom i naložio da se u kameno pročelje kule ukleše njegov simbol – crni gavran. Dolaskom Austro-Ugarske, Kula je pretvorena u tamnicu i služila kao zatvor sve do 1959. godine, kada je pretvorena u muzej sa stalnim postavkama, a 2007. godine je proglašena nacionalnim spomenikom.

Tik uz Kulu je Turbe, o čijoj izgradnji postoji nekoliko narodnih priča. Jedna kaže da su u borbama za odbranu utvrđenog Bihaća od oružjem i ljudstvom nadmoćnije Francjozefovske vojske, poginula dvojica paša, koji su ukopani prekoputa Kapetanove kule. Žena jednog od njih sa prozora Kule, u kojoj je stanovala, iznad grobova je ugledala zelenu svjetlost, što je značilo da su se poginule paše posvetile. Nedugo zatim na tom mjestu vjernici su podigli Turbe od drvene konstrukcije, a unutra su postavili nišane. Dolaskom Austro-Ugarske počinje izgradnja nove crkve svetog Antuna Padovanskog na mjestu gdje je bilo Turbe, kojeg nove vlasti ponovo grade nekoliko metara dalje, zamijenivši drvo kamenom.

Crkva svetog Antona, čija je izgradnja završena 1894. godine, tokom Drugog svjetskog rata znatno je oštećena savezničkim bombardovanjem i nikad nije obnovljena, a od nje je danas ostao jedino toranj sa zvonikom. Prvobitna crkva svetog Antuna, pak, za koju se vjeruje da je izgrađena krajem 13. stoljeća, dolaskom Osmanilija pretvorena je u džamiju i nazvana Fethija (osvojena). Posmrtni ostaci bihaćkih uglednika poginulih u odbrani od  osmanske vojske iz predvorja  Crkve izmješteni pored Džamije, a poslije gotovo tri stoljeća, nakon okupacije BiH od strane Austro-Ugarske,  premješteni su u Grobnicu bihaćkog plemstva, današnji Bihaćki sarkofag, rekonstruiran 2009. godine. Nadgrobne ploče ugrađene su u džamijski pod, da bi 1894. bile prebačene u Zemaljski muzej u Sarajevu. Fethija je danas mesdžid, a kao jedna od rijetkih džamija u gotičkom arhitektonskom stilu proglašena je nacionalnim spomenikom.

Ljubiteljima historijskih znamenitosti na raspolaganju su i ostaci srednjovjekovnih gradova i tvrđava, kojima Bihać i njegova okolina obiluju, a od kojih je najpoznatiji stari grad Sokolac, izgrađen na visokom i strmom brdu na kojem se još u prahistorijsko doba nalazila gradina čiji su tragovi i danas vidljivi. U historijskim izvorima Sokolac se prvi put spominje 1369. godine, kaočvrsto zidan grad čija je sva odbrana oslonjena na visoku i jaku Sokolačku kulu podignutu na najistaknutijem gradskom položaju, na stijeni koja se strmo ruši prema Uni i Bihaću“. Njegov nastanak veže se za bogataša Dobrišu koji je imao tri kćerke – Biku, Soku i Vranu. Nakon očeve smrti kćerke su odlučile podići tri grada. Bika je odabrala mjesto na lijevoj obali Une i tu podigla grad koji je po njoj dobio naziv Bikće, iz kojeg je kasnije nastalo Bišće, a na kraju Bihać. Soka je odabrala istočnu stranu i na visokom stjenovitom brdu izgradila grad koji po njoj dobi ime Sokolac, dok je najmlađa sestra Vrana nadomak današnjeg naselja Ćukovi sagradila gradić koji je po njoj nazvan Vrnograč.

Poboljšanje ponude

Upravo je Sokolac jedna od gradskih atrakcija koja je u fokusu aktivnosti lokalne Turističke zajednice usmjerenih na jačanje bihaćkih potencijala za razvoj turizma.

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku










Turistička zajednica neprestano radi na poboljšanju pojedinih atrakcija, naprimjer, . radovi na sokolačkom gradu, njegov priključak na infrastrukturu kroz asfaltni put do sokolačkog grada, rasvjeta, info-table i raznorazni sadržaji.

Turistička zajednica osmislila je i provodi projekat nove vertikalne turističke signalizacije, koja se ravna prema evropskim standardima, osmišljava, proizvodi i finansira nove info-materijale za naše turiste na engleskom, njemačkom, arapskom, a uskoro i na drugim jezicima“, ističu iz bihaćke Turističke zajednice.

Ističući da je poboljšanje turističke punode na svim nivoima i u svim aspektima prioritetni strategije razvoja turizma u Bihaću, iz Turističke zajednice u osvrtu na postojeće manjkavosti gradske turističke ponude Bihaća i planove u vezi s njihovim otklanjanjem, slikovito konstatiraju da su “infrastruktura, ljudski resursi i sveopšta situacija u zemlji glavna prijetnja da nam se zamrse zlatni putevi  kojima bismo mogli svi zajedno da koračamo kada je u pitanju turizam u Bosni i Hercegovini“.

“Podsticati gradske službe da rade svoj posao, jačati infrastrukturu, jačati izvore prihoda, plaće i zadržavati mlade da ostaju u rodnom kraju te da od dobre zarade pridonose poboljšanju sveopšte situacije u zemlji“, recept je Turističke zajednice, odakle nivo podrške bihaćkom turizmu sa kantonalnog, entitetskog i državnog niovoa opisuju jednom riječju – nikako.

“Većina pomoći se odražava u obliku ‘poziva’, gdje se mora aplicirati uz ogromno ulaganje resursa, vremena, znanja, da bi se pristupilo nekim sredstvima za nešto. Sve je to sporadično, jednokratno i nema dugoročnosti i sistema.

Više razine vlasti moraju više i jednostavnije ulagati u infrastrukturu grada i njegove okoline, a to zahtijeva interdisciplinarni pristup. Naprimjer, jedna ekskurzija planira turističke posjete s više autobusa Bosanskom Petrovcu, Ključu i Sanskom Mostu, za taj dan je nemoguće naći jednog turističkog vodiča koji bi odgovorio razini zadatka, a kamoli da se govori o infrastrukturalnim stvarima – putevi, smještaji, turističke destinacije. Ako želimo ozbiljno shvatiti izazov, onda je pred nama svima neizmjerno mnogo posla“, zaključuju iz Turističke zajednice Grada Bihaća.

Djevojka s Une

Kamena skulptura Djevojka s Une, postavljena 1986.godine,  predstavlja jedan od najprepoznatljivijih simbola Bihaća.

Glavni akter legende o Djevojci s Une je isti onaj rimski legionar koji je dao ime rijeci. Jednog jutra, kaže priča, na obali Une ugledao je lijepu djevojku koja kao da je izronila iz rijeke. Odlučio ju je pratiti Djevojka je prešla preko brvna, postavljenog između dvije sedre i zamakla u sojenicu. Ušao je za njom i više nije izlazio sve do proljeća, kada se ukazao na vratima sojenice držeći u rukama bebu, povikavši iz sveg glasa: “Una, Una, Una!“. Narodno predanje kaže da se i danas na obalama Une može čuti glas tog sretnog oca.

 

Comments

Komentariši

Loading…

0

What do you think?

Crikveničko- vinodolska rivijera u očekivanju novogodišnjih turista

Dubai transformiše svoj pustinjski krajolik u gigantski ekološki Agri Hub