Redakcija
Bosna i Hercegovina nema jedinstvene podatke o tome koliko su djeca izložena nasilju u školama, iako medijski izvještaji ukazuju na to kao čestu pojavu.
Samo u decembru ove godine u Bosni i Hercegovini skoro svake sedmice su zabilježeni slučajevi vršnjačkog nasilja.
Posljednji se desio u Tesliću, 20. decembra kada je dječak završio u bolnici nakon što ga je povrijedio vršnjak. U policijskom izvještaju se navodi da je riječ o petnaestogodišnjacima, te da je dječak zadobio povrede u predjelu nosa.
Prema podacima Udruženja za razvoj društva “Kap” iz Sarajeva, svako treće dijete u osnovnim školama i srednjim školama je izloženo nekom od oblika nasilja. Istraživanje je provedeno među 7.000 učenika u entitetu Federacija BiH (FBiH).
Na upit RSE o broju slučajeva vršnjačkog nasilja nisu odgovorile nadležne institucije entiteta Federacija BiH, niti podatke o tim slučajevima imaju u Vijeću za djecu pri državnom Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice.
Prema podacima MUP-a Republike Srpske, entiteta u BiH, u prvih deset mjeseci ove godine zabilježene su 33 prijave vršnjačkog nasilja što je 13 više u odnosu na isti period prošle godine.
Evidentirane su 42 žrtve vršnjačkog nasilja, a u 27 slučajeva radi se o fizičkom nasilju, navode u MUP-u RS.
“Podneseno je 15 izvještaja nadležnim tužilaštvima o počinjenim krivičnim djelima, šest izvještaja tužilaštvima o preduzetim mjerama i radnjama, podneseno je devet zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, a tri su rezultirala pokretanjem postupka pred nadležnim organima škole”, ističu u MUP-u RS za RSE.
Dva dječaka završila u bolnici nakon tuče
U Banjaluci su se krajem novembra i početkom decembra dogodila dva slučaja fizičkog nasilja među vršnjacima.
Prvi se desio u dvorištu Osnovne škole “Ivo Andrić”, gdje je pretučen četrnaestogodišnjak. Njegov otac (ime poznato redakciji Radija Slobodna Evropa) kaže da je dijete zadobilo rane zbog kojih je moralo na liječenje u banjalučki klinički centar.
“Sin je dobro, prilično je jednostavno to što se desilo, zbog verbalnog sukoba putem poruka, njegov vršnjak mu je poslao 20-ak srednjoškolaca da ga dočekaju u školskom dvorištu, prethodno večer ranije najavivši to, što moj sin nije ozbiljno shvatio. Zadobio je tri rasjekotine lica i usne, i dobro je fizički i psihički”, naveo je otac dječaka.
O svemu ga je, kako kaže, obavijestila škola, a slučaj je prijavljen i policiji.
“Reagovati treba zbog druge djece koja mogu ozbiljno biti povrijeđena, što se dešavalo i dešava. Mislim da bi trebalo uvesti drakonske kazne za nasilnike i ne dozvoliti da ekstremno mala manjina maltretira mirnu i progresivnu djecu, te im uništava živote”, poručuje otac dječaka.
Iz Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka za RSE su naveli da još nisu okončane istražne radnje u ovom slučaju.
Nekoliko dana nakon ovog slučaja vršnjačkog nasilja, u dvorištu druge osnovne škole “Sveti Sava” vršnjak je pretukao učenika 9. razreda koji je prevezen u bolnicu.
Škola je reagovala i napadač je kažnjen premještajem u drugu školsku ustanovu, navodi za RSE direktor škole Miroslav Popržen.
“Škole imaju tačno propisane procedure, to je protokol o postupanju u slučaju vršnjačkog nasilja. To su savjetodavni razgovori, u principu samo razgovori. Eventualno, u drugim slučajevima se ide za kaznenim mjerilom, kada se naprave takvi prekršaji. Maksimalno se može sniziti vladanje na ‘zadovoljava’, a najteža mjera je ‘vladanje ne zadovoljava’ i premještaj u drugu školu”, navodi Popržen.
Ističe da se neke stvari trebaju mijenjati, jer je u posljednje vrijeme porast vršnjačkog nasilja, te da škole “ostaju nemoćne”.
“Po mom mišljenju trebao bi se mijenjati i porodični zakon, da se vidi kakva je odgovornost roditelja, odnosno, njihovo učešće gdje mislim da je, zbog objektivnih i subjektivnih okolnosti u kojima živimo, zakazala”, mišljenja je Popržen.
Vršnjačko nasilje u Sarajevu
U osnovnoj školi u sarajevskoj opštini Novo Sarajevo nedavno je dječak (ime i prezime poznato RSE) bio izložen verbalnom nasilju.
Desetogodišnjaka su verbalno maltretirala dvojica dječaka iz razreda. No, ništa nije upućivalo na to da dijete postaje žrtva, kaže majka ovog djeteta.
“Kulminiralo je ispadom nakon časa tjelesnog, kada je došao uplakan iz škole. Jako je povučen, te rijetko govori o tome ako je neki problem, sve dok nije sam sposoban da ga riješi. Ali, u posljednje se vrijeme povukao, te je sve češće na sestre iskaljivao bijes, vrijeđao i koristio rječnik koji inače nikada ne koristi. Svaku kritiku doživljavao je kao napad sa izljevima ljutnje”, kaže majka dječaka za RSE.
Dodaje da su ti izljevi bijesa bili prvi signal da nešto nije u redu.
“Nakon tog dana, kada smo se požalili u razrednoj viber grupi, jedan od roditelja je sa svojim djetetom došao i ispričali su nam da ga nekoliko dječaka okruži i govori mu razne pogrdne stvari, a ono što je nama najstrašnije ‘ubij se, glup si’ . Mada s njim puno pričamo, na pitanje zašto nam nije rekao, kazao je da se nadao da će prestati, jer im ničim nije dao povoda”, priča majka.
Dodaje da je škola odmah pokrenula aktivnosti da se organizuju radionice i roditeljski sastanci kako bi se problem riješio, ali da su ona i otac, insistirali da se dijete prebaci u drugi razred.
Nasilje kao ‘način suočavanja sa frustracijama’
Psihologinja Armina Čerkić za RSE kaže da je ključno pitanje kod vršnjačkog nasilja šta djecu potiče na to.
Na ponašanje adolescenata, po njenom mišljenju, pored porodice utiču dešavanja “u političkom i javnom diskursu, bilo da se dešava na nivou političara ili na nivou zajednica”.
“Na koji način se sankcioniše nasilje, bilo verbalno, bilo fizičko u našem društvu? Kako društvo reaguje na nasilje? Da li ga mi opravdavamo, kao u slučaju femicida ili ga moramo prvo na neki način osuditi. Da li izjave političara mi osuđujemo ili normaliziramo, na primjer”, navodi Čerkić.
Ona podsjeća da adolescenti, između ostalog, identitet formiraju po modelu, posmatrajući ponašanja, akcije i riječi odraslih osoba.
Rješenje problema, kaže ova psihologinja, nije u kažnjavanju maloljetnika.
“Nama je potrebno da osobe koje čine nasilje prestanu da se toga stide i prihvate odgovornost za to. Sve dok se oni stide, oni će biti zatvoreni u krugu nasilja. To vas frustrira još više, govori vam da vi ne valjate, kad ne valjam, onda se mogu i ovako ponašati”, ističe Čarkić.
U Udruženju za razvoj društva “Kap” iz Sarajeva smatraju da je problem u školama i porodicama.
“Iz našeg iskustva, razgovora sa djecom i roditeljima, vidimo da škole u velikoj mjeri prikrivaju nasilje. Takođe, problem leži u porodici, jer često djeca koja vrše nasilje preuzimaju problem iz kuće. Moguće je da je riječ o mladima koji nisu savladali vještine nenasilnog komuniciranja i sa njima bi, naravno, trebali raditi stručnjaci”, kaže za RSE Arian Spahić, član Udruženja “Kap”.
Za Spahića je ključan problem u tome što se sa mladima, koji su žrtve nasilja, i onima koji čine nasilje, niko ne bavi.
Istraživanje u oblasti vršnjačkog nasilja u BiH ne bilježi posljednjih godina ni UNICEF, međunarodna organizacija koja se bavi provođenjem konvencija o pravima djeteta.
U UNICEF-u BiH, za RSE navode da su 2013. godine podržali izradu smjernica za postupanje u slučaju nasilja nad djecom u BiH, koju je izradilo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice.
Smjernice sadrže protokole i jasan opis odgovornosti i postupaka ukoliko se nasilje desi u okviru škola.
Smjernice su, kažu u UNICEF-u, podijeljene obrazovnim ustanovama i ministarstvima, koji bi trebali biti odgovorni za njihovo provođenje.
Bez tačnih pokazatelja o nivou vršnjačkog nasilja u BiH
Prema podacima državne Agencije za statistiku, u 2021. godini tužilaštva u Bosni i Hercegovini riješila su 415 prijava o počinjenom krivičnom djelu za maloljetne osobe, što je u odnosu na prethodnu, 2020. godinu više za 1,2%.
Za nešto manje od polovine ukupnog broja prijava podnijet je prijedlog za izricanje sankcije.
“Izrečeno je 69 krivičnih sankcija, i to vaspitnih mjera u 94,2% slučajeva, a kazna maloljetničkog zatvora 5,8%”, stoji u izvještaju o maloljetnim izvršiocima krivičnih djela u BiH.
U ovom izvještaju ne postoje podaci da li je riječ o vršnjačkom nasilju.
Prema zakonima koji u BiH tretiraju pitanja zaštite i postupanja sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku, djeci do 18 godina života se mogu izreći vaspitne mjere, policijsko upozorenje, te kazna maloljetničkog zatvora i mjere bezbjednosti.
Djeci koja su mlađa od 14 godina, mogu se izreći samo vaspitne mjere.
Neke od vaspitnih mjera predviđaju lično izvinjenje i naknadu štete oštećenom, redovno pohađanje škole, te uključivanje u rad bez naknade, u humanitarne organizacije ili poslove socijalnog, lokalnog ili ekološkog sadržaja.
