Redakcija
Pomoću mišljenja ljudi stiču svijest o sebi, procjenjuju svoja unutrašnja stanja, organizuju svijet koji ih okružuje i daju mu smisao.
Mišljenje pomaže kod rješavanja postojećih problema i planiranja budućih koraka. Svakodnevno se donose odluke i zaključci koji mogu biti više ili manje racionalni i opravdani.
Misaone greške jesu sistematsko odstupanje od racionalnosti i logičkog mišljenja. One se javljaju kod svih ljudi. Ovdje se ne radi o patološkim pojavama i bez obzira na prisustvo ovih grešaka ljudi se mogu nositi sa rješavanjem svakodnevnih problema. Halo efekat, averzija prema gubitku, predrasuda sopstvenih zasluga samo su neke od brojnih grešaka u mišljenju.
Halo efekat je vidljiv kada pri susretu sa nepoznatom osobom jedan njen istaknut kvalitet (npr. ljepota, socijalni status) zasjeni njene ostale karakteristike i tako utiče na formiranje pozitivnog ili negativnog opšteg utiska o toj osobi. Kada se ljudi “iznenada zaljube” ispoljava se snaga halo efekta. Osoba koja je pred njima najčešće im izgleda savršeno: pametna, natprosječno privlačna, simpatična i dobra. Halo efekat zamagljuje pogled i sprečava da se sagledaju različite osobine čovjeka. Kako on djeluje ispod praga svijesti u važnim situacijama neophodno je zastati, pažljivo osmotriti osobu preko puta sebe i zanemariti njene upečatljive osobine kako bi se sagledale i one koje su manje izražene.
Empirijski je dokazano da je emotivna reakcija koja nastane zbog gubitka neke stvari dvostruko jača od reakcije koja nastane zbog dobitka iste stvari. Ova pojava se naziva averzija prema gubitku. Nezadovoljstvo ukoliko osoba izgubi 10 KM biće veće od zadovoljstva kada joj neko istu sumu pokloni. U slučaju nagovaranja ljudi da pristanu na nešto ne treba se pozivati na mogući dobitak, nego treba ukazati na gubitak koji će nastati ako se savjet ne posluša. Strah da se nešto može izgubiti ljude pokreće jače nego misao da mogu dobiti nešto što ima istu vrijednost.
Prilikom pripisivanja uspjeha sebi, a neuspjeha spoljašnjim faktorima, javlja se greška u mišljenju pod nazivom predrasuda sopstvenih zasluga. Tokom školskih dana učenici koji dobiju dobru ocjenu to smatraju svojom zaslugom, dok oni koji dobiju lošu ocjenu ne smatraju to svojim neuspjehom, za njih je test bio pretežak. Zašto se uspjeh tumači kao vlastito postignuće, a neuspjeh pripisuje spoljašnjim činiocima? Ljudi na taj način štetu koju naprave drže u podnošljivim granicama, uspostavljaju kognitivnu kontrolu nad prošlim i sadašnjim događajima, kao i nad time kako ih drugi posmatraju. Kako se može boriti sa ovom predrasudom? Ako je ona prisutna u umjerenim količinama ima čak i pozitivan uticaj tako što održava i uvećava osjećanje lične vrijednosti i efikasnosti (samopoštovanje). Međutim, ako pojedinac dosljedno ignoriše svoju odgovornost u negativnim događajima to može da djeluje štetno na ponašanje i odnose sa drugim ljudima.
Uspješno izražavanje vlastitog i razumijevanje tuđeg mišljenja je vještina koja se uči. Javlja se pitanje: “Kako usvojiti vještinu jasnog mišljenja?”. Prvi korak jeste da se greške prepoznaju, osvijeste i iskoriste kao motiv i odskočna daska. Život čovjeku pruža različite mogućnosti za rast i razvoj, a jedan od efikasnih načina je da uči iz vlastitih grešaka.
Znanje o njima može se iskoristiti prilikom donošenja važnih odluka (privatnih ili poslovnih), koje mogu da imaju značajne posljedice u životu. Na taj način donošenje odluka može da postane racionalnije i uspješnije. Važno je prihvatiti da greške u mišljenju postoje, ali isto tako da nakon što ih čovjek osvijesti bitno je da iz njih može da izvuče pouku za bolju reakciju u istim ili sličnim situacijama.
Ostale tekstove iz psihologije, koji su nastali u saradnji Laboratorije za eksperimentalnu psihologiju i Nezavisnih novina, možete naći na sajtu Laboratorije.
