Vlada je pristala da Hrvatska bude na začelju Europe

Za Peović je domoljublje briga za materijalnu sigurnost većine u Hrvatskoj.

– Domoljublje koje se poziva samo na svjetonazor uistinu nije domoljublje jer materijalno osigurani ljudi su ljudi koji mogu osjećati ljubav prema svojoj domovini. Velik dio desničara koji ruku drže na srcu, drugom rukom posežu u naše džepove. Tako da to često i nije domoljublje. Ljevica je prava domoljubna politička opcija, rekla je.

Domovinski pokret nazvala je Imovinskim pokretom jer “u svojim redovima ima cijelu ergelu Pevexovih menadžera”.

– Domoljublje se kod njih doslovno plaća. Riječ je o dvije frakcije kapitala. HDZ-om i Domoljubnom kapitalu koji se međusobno sukobljavaju u političkoj areni, dok radna većina od toga nema ništa.

– Radnička fronta pokazuje svoje domoljublje stojeći uz radnu većinu koja je obespravljena, radi nedjeljom, koja nema slobodne dane, nije im plaćeno prekovremeno, nema političke slobode, naglasila je.

Objasnila je stav radničke fronte koja je protiv obučavanja ukrajinskih vojnika.

– Mi smo od početka zauzeli antimilitarističku, militarnu poziciju. Prije svega smo kritični prema ruskoj agresiji, ali onda i prema NATO militarizmu, američkoj vanjskoj politici koja je često militantna. Plenkoviću je jedino stalo da digne rejting stranci, a ne zanima ga Ukrajina. “Loptanje” između Plenkovića i Milanovića služi isključivo u dnevno političke svrhe. Unatoč tome što je smo jasno osudili napad Rusije na Ukrajinu, Radnička fronta je etiketirana kao “putinofilska”, kao danas i cijela oporba. To dolazi od onih koji su bili pobornici ruskog kapitala u Hrvatskoj kojeg i danas brane, kazala je.

Na pitanje misli li da će HDZ sakupiti dvotrećinsku većinu u Saboru, rekla je da “ide trgovina”.

– Pokazuje se opozicija kao nejedinstvena i to je loše, smatra.

Od početka protiv NATO-a

– Mi smo sada u povijesnom razdoblju kad je mirotvorna politika potpuno nepopularna. Sad nas svi pitaju što bismo mi sada napravili – kao da mi nismo bili kritični prema političkim odlukama koje su prethodile sukobu. Ovo je jako slična situacija kao u 1. svjetskom ratu, gdje u Njemačkoj socijaldemokrati izglasavaju velike kredite, a s druge strane socijalisti, Rosa Luksemburg, vode mirovnu politiku. Nakon stoljeća se vidi kako je ta mirovna, socijalistička politika protiv ratnih kredita i ratne atmosfere bila prava i pravedna. Ono što je u povijesti ostavila ta socijalistička opcija je sigurno mirotvornija i važnija politika od mnogih politika socijaldemokrata u tom trenutku, kazala je. 

Mobilizacija društvene većine

Misli da je opozicija u mogućnosti smijeniti HDZ-ovu politiku. 

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku

– No nije to dovoljno. Radnička fronta je specifična i u razumijevanju političke smjene. Mi ne smatramo da je pobjeda na izborima dovoljna. Često nam govore da moramo biti pragmatičniji, govoriti popularnije stvari. Mi se tome čvrsto opiremo i tvrdimo da politika koju treba voditi je politika koja jasno komunicira s ljudima. Ne biračima nego ljudima. Radnoj većini koja treba preuzeti odgovornost i mobilizirati te promjene, istaknula je.

Nominalna ljevica koja dolazi na vlast s obećanjima da će sve napraviti umjesto birača, samo treba biti izabrana – opasnija je od desnice koja je jasno na strani kapitala, a ne radnika. Većina novinara postavlja pitanje: kako je moguće da većina u hrvatskoj razumije da idemo u krivom smjeru, a većina daje svoj glas HDZ-u? Dvije stvari nisu uračunate u tu jednadžbu. Jedna je da ljudi ne izlaze na izbore, ljudi su razočarani i nemaju više vjeru da je moguće nešto promijeniti. A s druge strane velik dio zaposlenih ljudi su klijentelistički povezani s HDZ-om, kazala je. 

– Podrška Radničkoj fronti je stabilna s obzirom na 30 puta manja sredstva od HDZ-ovih. Ključno je da su ljudi razočarani, naglasila je.

Rekla je da imamo 30 godina nacionalističke indoktrinacije koja je radnike dovela u lošu poziciju. 

– Jer oni danas više nemaju osjećaj da mogu promijeniti stvari ako su homogeni, jedinstveni. A činjenica je da ako su radnici homogeni, jedinstveni – da njih nitko ne može pobijediti. Samo taj osjećaj zajedništva je ono što nam nedostaje. Mi smo jedan korak do toga da uspijemo okrenuti taj tijek povijesti u korist te radne većine, ali taj korak se mora desiti polako nakon 30 godina radničke nesolidarnosti. Sindikati su tu ključna karika, rad na terenu. Mi zastupamo skupinu ljudi koja je ekonomski najslabija, ali brojčano najveća. 

Rad nedjeljom

Podupiremo odluku za bolje plaćenim radom nedjeljom, ali 50 posto više nije dovoljno. Morao bi biti plaćen 100 i 200 posto više, istaknula je. 

– Mi smo i protiv rada subotom. I to što HDZ pokušava to pretvoriti u svjetonazorsko pitanje je maligno. To nije svjetonazorsko pitanje, to je radničko pitanje. Nismo za nikakav priziv savjesti, nego prava radnika na dva slobodna dana, naglašava.

– Prema novom Zakonu o radu radnik će biti na dispoziciji 24 sata dnevno, i sramota je da se o tome ne priča. Radnik će moći raditi 4 mjeseca bez slobodnog dana, poslodavac će mu moći skinuti 30 posto plaće u izvanrednim uvjetima. Radnice će dobiti mogućnost rada od kuće al s nejasno definiranim radnim vremenom. Ovaj zakon je samo uvod da se radnika eksploatira u potpunosti. Idemo prema većoj recesiji. Sindikate velikih središnjica se na neki način potkupilo i oni su ušutkani. Mali sindikati koji se stvarno bore za ljude bit će izbrisani, ističe. 

Pozicija na začelju Europe, nema industrije

Naglasila je da se Hrvatska hvali s najnižom cijenom radne snage u Europi.

Smatra da premijer radi “opasnu statističku manipulaciju” i da mu opozicija, nažalost, često nedostatno odgovara na to.

– I Zimbabveu raste BDP. Da je došla umjetna inteligencija nakon Milanovićeve vlade u doba krize, i njima bi rasle plaće, investicije i sve ostali s čim se premijer hvali. Ne može se govoriti o rastu plaće ne gledajući koliko su rasle plaće u zemljama oko nas. Nas su svi pretekli, Rumunjska, Bugarska, uskoro Poljska. Zašto? Zato što je ova Vlada kao i one prije nje, pristale da budemo na začelju EU-a, mjesto određeno deindustrijalizacijom, padom industrijske proizvodnje. Za razliku od Slovenije koja je zadržala svoju industrijsku bazu, išla puno sporije u privatizaciju. Kod nas se dogodila pljačkaška pretvorba i privatizacija. I od tada mi nismo u mogućnosti zauzeti bolju poziciju. Turizam je monokultura kojom se mi bavimo, nemamo mogućnost više prozvesti dodanu vrijednost, kazala je. Jedinu konkurentnost oni pokušavaju postići niskom cijenom radne snage u Europi. Jer ako nemate gospodarski rast, znanstveno-tehnološki razvoj…, istaknula je.