Redakcija
Nacional otkriva ko stoji iza velike turske tvrtke Yildirim Holding koja je prošle sedmice iznenada preuzela kutinsku tvornicu gnojiva usprkos njezinim velikim gubicima i rastu cijene energenata u cijelome svijetu
Hrvatsku javnost prošle sedmice iznenadila vijest da je turska grupacija Yildirim preuzela tvrtku Terra mineralna gnojiva, koja ima većinski udio u kutinskoj Petrokemiji. Iako su pregovori o preuzimanju trajali više od godinu dana, iznenađenje je veće jer je Petrokemija u velikim problemima zbog rekordno visokih cijena plina, a problema su imali i prije ruske invazije na Ukrajinu koja je započela globalnu energetsku krizu.
U svakom slučaju, novi vlasnik kutinske tvrtke sada je grupacija u vlasništvu obitelji koja njeguje bliske, pa čak i prijateljske veze s turskim predsjednikom Erdoganom.
Nakon što se okonča cijeli proces, ostaje za vidjeti što će napraviti novi turski vlasnici, kako će optimizirati proizvodnju i hoće li domaći poljoprivrednici moći i dalje računati na domaća gnojiva bez kojih nema sjetve ni uroda. Za domaće poljoprivrednike je sigurno dobra vijest da tvrtka koja je u vlasništvu prijatelja moćnog turskog predsjednika ima bogato iskustvo u svim proizvodnim procesima koji se traže u Kutini.
Za kutinsku tvrtku to je od iznimne važnosti, pogotovo jer je i sam šef Petrokemije Davor Žmegač prije tri mjeseca za Bloomberg TV izjavio da su problemi u Petrokemiji veliki te da su počeli nakon potresa na Baniji, a nastavili su se krizom opskrbnih lanaca i poskupljenjem plina.
Žmegač je tada zaključio da im uopće nije ekonomski isplativo poslovati jer im mjesečni računi za plin dosežu sto milijuna eura. Hoće li i kako Turci uspjeti od Petrokemije napraviti profitabilnu tek treba vidjeti, ali sigurno je da će Petrokemija, čiji je godišnji prihod oko 300 milijuna eura i ima 1250 zaposlenih, biti tek manji dio Yildirim Holdinga, čiji godišnji prihod iznosi oko dvije milijarde eura te zapošljava više od 16.000 ljudi.
Ova turska tvrtka je u stopostotnom vlasništvu obitelji Yildirim, nasljednika osnivača tvrtke Garipa Yildirima (1963.), danas njome upravlja druga generacija obitelji – braća Robert Yüksel i Ali Riza, a mlađi brat Robert Yüksel predsjednik je Uprave Grupe. S tvrtkom je blisko povezan i nekadašnji turski premijer Binali Yildirim, a poslovi obitelji Yildirim niz godina su bili predmet istraga turskih, ali i financijskih istražitelja nekoliko zemalja u svijetu zbog sumnji u davanje i primanje mita te sumnjivih financijskih transakcija.
Binali Yildirim duboko je povezan s poslovima Grupe, a vlasnik je i nekoliko brodarskih kompanija, no njegove političke funkcije važnije su od onih poslovnih jer svojim visokim političkim položajem osigurava dobre poslove cijeloj obitelji Yildirim. Naime, Binali Yildirim u Turskoj je poznat kao jedan od najodanijih i najbliskijih prijatelja i suradnika predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana.
Binali Yildirim je od 2002. do 2013. obnašao funkciju ministra prometa, tijekom koje se brodarski biznis obitelji Yildirim razvio do neslućenih granica. Binali Yildirim je nakon toga od 2014. do 2015. bio i posebni savjetnik predsjednika Erdogana, a potom i premijer od 2016. do 2018., kada je temeljem ustavnog referenduma, koji je u Turskoj proveden godinu ranije, funkcija premijera ukinuta, a ovlasti premijera prenesene na predsjednika Erdogana koji je postao predsjednik vlade i predsjednik države. Binali Yildirim danas je član turskog parlamenta, no njegove jake političke veze cijeloj obitelji osiguravaju sigurno zaleđe za daljnje razvijanje poslova po čitavom svijetu.
Binalijev sin Erkan Yildirim svojedobno je bio optuživan za umiješanost u ilegalnu trgovinu narkoticima iz zemalja Bliskog istoka, a te vrlo ozbiljne optužbe iznio je jedan od najpoznatijih turskih pripadnika kriminalnog podzemlja Sedat Peker koji je javno izrekao da je Erkan bio direktno umiješan u organiziranje krijumčarenja kokaina koje je Tursku pretvorilo u jedno od najvećih središta za uvoz i distribuciju droge u Europu.
Neslužbeni pak izvori s kojima smo razgovarali daju naslutiti da bi osnovni razlog za interes turske Yildirim Grupe u Hrvatskoj mogao biti pokušaj da se kapital jedne od najjačih turskih kompanija kroz ulaganja u inozemstvu osigura od mogućih političkih, a time i ekonomskih potresa u zemlji u kojoj položaj predsjednika Erdogana više nije tako čvrst kao nekada.
Naime, više političkih analitičara iz SAD-a i svijeta tvrdi da se Turska nalazi usred vrlo jake ekonomske krize koja za posljedicu ima rastuće kritike i vrlo niske ocjene Erdoganove politike, a turska oporba politički vrh optužuje za sumnjive poslove oko spašavanja turske nacionalne valute od rastuće inflacije, na koje je navodno potrošeno gotovo 130 milijardi dolara te na netransparentnu nabavu cjepiva protiv covida-19. Uz to, Erdoganova je vlada suočena i s optužbama svjetskih čelnika da naoružava i štiti pripadnike džihadističkog pokreta u Siriji. Sve te pojedinosti, tvrde svjetski analitičari, ozbiljno su uzdrmale položaj predsjednika Erdogana i njegovih najbližih suradnika, a među njima je svakako i Binali Yildirim.
Dio Yildirim grupacije je i kompanija Gemlik Gubre koja je najveći proizvođač gnojiva KAN u Turskoj. Gnojivo KAN (kalcijsko-amonijski nitrat) uz UREU i NPK jedan je od ključnih proizvoda kutinske Petrokemije, stoga ne čudi to da su Turci bacili oko na kutinskog diva. Za pregovore oko preuzimanja Petrokemije vjerojatno je bio zadužen Ali Odabaş, direktor tvrtke Gemlik Gübre, najvećeg turskog proizvođača umjetnih gnojiva i trećeg najvećeg trgovca kemikalijama u toj zemlji s tvornicom koja se prostire na milijun kvadratnih metara.
Gemlik Gubre jedno je od udruženja Yildirim Holding osnovano 1973. godine kao državno poduzeće. Tvrtku je 2004. kupila Yildirim Group nakon odluke vlade o privatizaciji i postala je subjekt Yildirim Holdinga. Nakon ulaganja Yildirim Grupe, Gemlik Gubre postao je jedan od glavnih proizvođača gnojiva u Turskoj, a tvrtka drži značajan udio na domaćem turskom tržištu gnojiva, posjedujući preko 1000 prodavača i gotovo 3000 poljoprivrednih prodajnih zadruga.
Tvrtka ima i čak 1.000.000 metričkih tona skladišnog kapaciteta na strateškim lokacijama u Turskoj, a u tvornici proizvode gotovo 600.000 metričkih tona gnojiva te uveze i do 1.000.000 metričkih tona. U ovoj posljednjoj cifri bi se uskoro moglo naći i gnojivo iz kutinske Petrokemije.
(TBT, NACIONAL)
