FOJNICA – Marin Čuturić iz Fojnice zbog rijetkog poremećaja rada hipofize dnevno pije i do 27 litara vode, jer bi inače njegovo tijelo dehidriralo.
Za ovog 26-godišnjeg mladića mnogi kažu da je fenomen. Dijagnoza je dijabetes insipidus, poremećaj pri kojem nedovoljna razina antidiuretskog hormona uzrokuje prekomjernu žeđ (polidipsija) i prekomjerno stvaranje vrlo razrijeđene mokraće.
Ovaj poremećaj imaju samo četiri osobe u svijetu.
Marin je veseli mladić koji je zaposlen, bavi se sportom, planinari, vozi motocikl. Gdje god da krene uz sebe ima nekoliko flaša vode. Kako je kazao ona mu je izvor života.
„Po rođenju sam konstantno tražio tekućinu. Tražio sam čaj i mlijeko, a kada mi ne bi dala odmah, dobio sam povišenu temperaturu“, ispričao je Marin.
Nakon toga su krenuli da traže mišljenja ljekara.
„Išao sam kod ljekara u Kiseljak, Mostar, Sarajevo, a nakon toga su me poslali u Split gdje su mi dali dijagnozu – dijabetes insipidus. Imaju ta dva hormonalna poremećaja hipofize. Naime, voda samo prolazi kroz mene. Nije mi to teret u životu, ali samo ne smijem ostati bez vode“, pojasnio je Marin.
Medicinsku dokumentaciju su slali i u Njemačku, Englesku, po cijeloj BiH, Hrvatskoj. Tražili su dodatna mišljenja.
„Prihvatio sam to stanje i ono će ostat tako. Moguće je i ovako normalno živjeti. Sve je u glavi. Voda je moj izvor života“, poručio je Marin.
Kako je kazao, u Bosni i Hercegovini ne postoji više osoba sa ovim poremećajem.
„U svijetu ovaj poremećaj imaju samo četiri čovjeka. Tokom ljeta dnevno pijem i do 27 litara vode, a tokom zime malo se smanji. Međutim, u prosjeku pijem oko 23, 24 litre vode“, rekao je Marin.
Za ovu dijagnozu ne postoji liječenje. Međutim, Marin kaže da mu to ne predstavlja opterećenje jer je navikao na to stanje od rođenja.
„Što se brže navikneš i prihvatiš to, lakše je. Teret mi je jedino što uvijek moram misliti na to da uvijek nosim vodu sa sobom“, istakao je Marin.
Ovaj mladić je zaposlen, a u slobodno vrijeme vozi motocikl, planinari i bavi se paraglajdingom.
„Ako planinarim imam ruksak u kojem imam dva, tri litra vode. A i ljudima u ekipi podijelim po bocu ili dvije, da može biti za mene. Ako trčim neke trke ili učestvujem u takmičenju biciklom, imam svoje punktove sa vodom. Opterećenje je kada se penjemo na stijene, ja sve moram obaviti prije penjanja”, rekao je Marin.
Kao beba je pio oko 800 mililitara na dan.
„Ali kako sam rastao tako se povećavala i količina vode koju sam unosio u organizam. Ako ne unesem dovoljnu količinu vode, dobijem povišenu temperaturu, nesvijesti mi se…Isto stanje kao kad čovjek dehidrira“, pojasnio je Marin.
Kako je kazao, jednom je imao situaciju da je dehidrirao.
„Prevrnuli smo se s autom u šumi. Nismo računali na to da ćemo se prevrnuti, ali čim sam izašao iz šume nadoknadio sam vodu“, naveo je Marin.
Svi u njegovom rodnom mjestu ga poznaju i čim ga vide u objektu donose mu veliku količinu vode.
„Problem mi stvara kada putujem autobusom. Često idem u toalet i onda me svi putnici moraju čekati. Vodu djelimično mogu zamijeniti sokovi. Međutim, sva tekućina koja ima zaslađivače mi ponovo traži vodu“, rekao je Marin.
Bubrezi su mu zbog velike količine vode u povećanom procesu rada.
„Zbog velike količine vode, slabi funkcija bubrega. Doktor mi je rekao da se i sa takvom radom bubrega može dugo živjeti. Međutim, preporučuje se da kada sam žedan popijem čašu vode, a ne 1,5 litar, ali to je jače od mene. Čaša mi nije dovoljna. Tokom noći se budim svaka dva sata“, rekao je Marin.
Mladima poručuje da trebaju u životu sve gledati s pozitivne strane.
„Da im ništa ne stvara pritisak jer je to sve iz glave i da se čovjek može nositi sa svim u životu, samo ako želite“, dodao je Marin.