Zloglasni čudak koji je Piquea prepao na mrtvo ime: Nikad nikog nije poštovao, pa ni velikog Ronalda

Roy Keane je vrlo vjerotano najzlogasniji fudbaler u historiji. Bio je klasičan primjer “mesara-fudbalera”, ali istinski vođa na terenu koji je izazivao strah kako kod svojih saigrača tako i kod protivnika.

Kakav je Kean bio fudbaler najbolje svjedoči anegdota koju je ispričao Gerarad Pique sa početka svoje karijere kada je bio član Manchester Uniteda.

“Jedna od mojih prvih utakmica na Old Traffordu. U svlačionici smo, nenormalno sam nervozan. Zamislite samo, imam 18 godina, sjedim u toj maloj svlačionici, pored su Ruud Van Nistelroy, Ryan Giggs, Rio Ferdinand.

Želio sam da budem nevidljiv… Sjedimo tako, čekamo trenera, a ja sam do Roya Kean. Koljena nam se skoro dodiraju, nema prostora. Mrtva tišina. Odjednom vrlo blaga vibracija.

“Bzzz…Bzzz” Roj gleda po svlačionici. „Bzzzzz…“ O, sranje! Shvatim da je moj telefon. Visi u torbi okačenoj odmah iznad Royeve glave. On ne može da provali odakle dolazi buka. Gleda po svlačionici kao manijak.

Kao Jack Nicolson u onoj čuvenoj sceni iz filma „Isijavanje“. Viče na sve: „Čiji je to telefon?!“ Tišina. Viče opet. Tišina. Treći put. “Dođavola, čiji je to je*eni telefon?!“
Konačno progovaram, kao malo dijet. Kažem: „Žao mi je, moj je.“ Roy me zagrli, nasmije se i kaže da ne brinem… Ne, stvarno, naravno da se šalim.

Poludio je! Izgubio je razum. Pred svima. Strašno. Samo što se nisam u*rao u gaće. Sad je drugačije. Svi klinci su na mobitelima prije početka utakmice. Ali te 2006. godine? To je bio drugi svijet To se jednostavno nije radilo. Posebno ne u Manchester United. Ne u Royevoj svlačionici”, ispričao je Pique.

Manje-više svim ljubiteljima fudbala je poznat Keanov rat koji je tokom godina vodio sa Patrickom Vieirom, tadašnjim kapitenom Arsenala, ali još jedna druga scena je obilježila njegovu karijeru. Bilo je to pred meč Lige prvaka protiv Intera.

Diego Simeone i Luis Nazario da Lima su namještali štucne, a Keane je samo prošao pored njih kao da im je želio poslati poruku da ne čeka nikoga, makar se radilo i o najboljem igraču svijeta u tom trenutku.

Tokom 20-ak godina igranja u Premiershipu Keane je dobio “samo” sedam crvenih kartona, svakako premalo s obzirom o kakvom igraču se radilo. Najpoznatiji je svakako onaj 2001. godine kada je slomio nogu Alfu Inge Haalandu, ocu Erlinga Haalanda.