Redakcija
Kantautor Mladen Mačar objavio je novi singl naziva „OMG“. Riječ je o socijalnoj numeri koja govori o društvu i položaju čovjeka kao jedinke u njemu.
U pjesmi koja se izvodi na engleskom jeziku, pjesnik otkriva da živimo u vremenu u kojem je, prije svega, izražena spremnost nepravde da sudi pravdi, a laž istini. U svijetu u kakvom danas živimo sve je teže ostati neinficiran raznim decijantnim pojavama i održati vjeru i nadu u ispravnost stvarnih vrijednosti.
U pjesmi se posebno ističe spremnost većine da se svaki ispravan pokušaj omalovaži, ismije i izvrgne ruglu. Ruglu od strane većine čija je životna suština osuda upravo onih koji ih svojom pojavom podsjećaju na pomenute, prave vrijednosti, a koje isti ne posjeduju, jer su kao većina, nažalost, svjesno ili potpuno nesvjesno u službi “klimača glavom”, spremni da na prvi znak pomenute pojave, a kao vrhunac svog ushićenja i životne svrhe, čak i aplaudiraju nepravdi i laži, smatrajući isključivom privilegijom to svoje saučesnišvo – navodi Mačar.
Autor upravo skreće pažnju na tu zabludu u društvu, koristeći pjesničku metaforu nepravde i laži kao zamišljenog „streljačkog voda“ u službi izvršenja javne presude oduzimanja čak i prava na život jednom Čovjeku sa velikim „Č“, ali prije svega i suštinskog prava da bilo šta kaže, pa makar i u svoju odbranu. Pjesnik u istoj metafori govori kako zbog takve devijantne stvarnosti „ova pjesma nikad neće biti ni ispjevana“, jer će kao još jedna doživljena predstava u nizu, nakon samo jednog „klimanja glavom“, kao ledeno hladnog signala tom „streljačkom vodu“, na kraju ostati samo aplauz da svjedoči o kolektivnoj svjesti našeg društva.
Video spot u svom umjetničkom izrazu nije pratio pomenutu metaforu kao autor pjesme, ali je isključivo baziran na potpuno istoj suštini u smislu vizuelne poruke, što u svakom slučaju potvrđuje širinu jedne platforme umjetničkih izražaja. On svoju vizuelnu poruku predstavlja kroz metaforu u kojoj isti taj Čovjek čak ni ne nosi “glavu u torbi”, nego mu je sada drugi nose… Oni, koji je vade po potrebi, samo onda kada njima odgovara, da iskreno uživaju u toj svojoj ličnoj moći, predstavljajući Čovjeka naivnim, dok ismijavaju svaku njegovu izgovorenu riječ. Time se želi stvoriti utisak da samo ona riječ koja nije izgovorena može biti pošteđena te krajnje neprijatnosti, kao i ova pjesma koja “nikada neće biti otpjevana”, jer… _Naše je da mijenjamo sebe, a ne druge!
