Redakcija
Rialda Karahasanović je nedavno objavila pjesmu „Nevjera“, a ovo je bio zaokret u njenoj karijeri. Pjevačica je napravila promjene i spremna je za sve nove izazove koji je čekaju. Sarađivala je sa Ognjenom Amidžićem, otkriva nam šta se dešava na emotivnom planu i da li je sretna.
Da li je pjesma „Nevjera“ ispunila tvoja očekivanja?
-Dok ne uđem u proces snimanja pjesme ona mora da ispuni moja očekivanja. Do momenta do kojeg ona ne izađe je promjenjena, izmijenjena, preslušana. Dok pjesma izađe i završimo snimanje spota ja već tragam za nečim novim. Naravno da ona mora ispuniti očekivanja da bi bila snimljena.
Da li si zadovoljna kako pjesma prolazi?
-Prezadovoljna sam saradnjom i reakcijama i zapravo onoliko koliko je slušana se najbolje vidi na terenu. Kad je pjevam na nastupima, publika pjeva i znam da je to najvažnije. Kako će neka pjesma proći, to se ne može predvidjeti. To je sve individualno. Neka pjesma prolazi ovako, neka onako u vremenu hiperprodukcije. Ne oslanjam se previše na ono što pokazuje Jutjub.
Kako je došlo do saradnje sa Ognjenom Amidžićem?
-Došlo je spontano. Imala sam dvije pjesme spremne od početka prošle godine. Bila sam u dilemi da li singl, dva singla, album. Bili su već zakazani i spotovi, ali nije nikad onako kako planiraš, nego kako ti je suđeno. Već jako dugo se sa Ognjenom dogovaram da dođem do njegovog studija. Sve je nekako bilo u zraku, tako da smo se dogovarali mjesecima, te danas, te sutra i nikako da se dogovorimo. Preslušala sam demo, uz moje sugestije šta bih željela došli smo do pjesme. Drago mi je da se ostvarila saradnja. Vladala je fina energija, pristup. Nije ništa slučajno u životu.
Hoćete li nastaviti saradnju?
-Definitvno ćemo nastaviti. U pripremi su novi projekti, tako da što se tiče Marka Kona i Ognjena Amidžića, muzičara, saradnika u studiju ja se osjećam kao u svojoj kući. Kod nas je u poslu nešto specifično i ljudi na estradi su specifični. Izgubio se duh, privrženost i toplina. Kad dođeš u takav ambijent budeš prijatno iznenađen. Teško možeš da se odvojiš od tih ljudi, još pogotovo ako uz sve to ide kvalitet.
Kako je izgledalo tvoje ljeto i odmor?
-Što se tiče odmora ,meni je bilo radno i paradno. Mogu reći da nisam odmarala u klasičnom smislu. Uklopilo se ugodno i korisno. Bilo je aktivno, radilo se. Kad si na primorju sve ti ljepše padne. Val je krenuo s poslom, radim nove pjesme, treba to sve spakovati. Kad se to sve završi, onda za par mjeseci idem na odmor.
Ima li nastupa i jesi li zadovoljna karijerom?
-Na proljeće ove godine sa svojim menadžmetom sam napravila reorganizaciju posla. Dok ne uzmeš stvari u svoje ruke, ne može ići na bolje. Ja sam neko ko ima strpljenja, iako možda ne djeluje tako. Nekad je to dobro, nekad nije. Već od kraja prošle godine sam razmišaljala o nekim promjenama koje su bile neopnhodne kad je u pitanju posao. Pokrenulo se dosta stvari što se tiče nastupa, što se tiče drugih stvari koje su vezane za posao. Zadovoljna sam kako se odvijaju stvari.
Šta ti je učešće u „Zadruzi“ odnijelo, a šta donijelo?
-Ne mogu reći da mi je nešto „Zadruga“ odnijela. Ti poslije takve vrste projekta gdje je svaki dio života prikazan ne možeš ništa izgubiti. Kao učesnica sam bila u periodu kada je vladala pandemija, mjerama, zatvaranjima, neizvjesnost je vladala u mom poslu. Svi smo čekali da se završi. Taj neki prostor kada se nije moglo raditi ništa, bio je dobar tajming. Jedno veliko iskustvo životno, jedan socijalni eksperiment da istražiš samog sebe. Da vidiš koji su ti limiti, da upoznaš neke razne ljude,živote, njihove priče i da sve to arhiviraš. Svakako neke stvari koje su se meni desile su mi bile za nauk. Sve je onako kalo se ti postaviš. Ljudi prave neku komparaciju sa rijalitijem, tebi projekat nudi da se pokažeš onakak kakav jesi. Čast izuzecima, ali rijaliti neće ništa da ti odnese ako ti ne želiš. Ljudi koji su spremni da degradiraju sebe i da prave sve i svašta zbog pet minuta slave, nemaju veze sa rijalitijem. To je njihov život i u realnom svijetu.
Da li su ti smetali naslovi o dugovanjima, kamatarima?
-Što se tiče tih naslova, o tome sam sama pričala. Bilo je nekih nagađanja. Kada se počelo nagađati, ja sam transparentno jer tako živim, ispričala onako kako jeste, bilo lijepo ili ružno. Ja sam iznijela nakon mora nagađanja, špekulacija… tu cijelu priču. Ništa to nije strašno, ne kažem da je to dobro i da tako treba. Svaka osoba ima neki vid finansijskih problema, dugovanja, kredita. Ja ne smatram da je bila dobra odluka. Nije to nikava bruka, ja sam napravila dugove i otplatila ih. Zbog mojih situcija sama sam pala i sama se ubila, ali sam isplivala na površinu. Važna je motivacija da rješavamo naše probleme onako kako treba, a ne na neke jeftine načine ili kuknjavom. Ti koji su pričali o meni i koji su nagađali su možda oni koji imaju najviše problema u životu. Ne sladim se time, ali oni koji su najviše pričali o meni, danas su tamo gdje njihovo stanje uma i može da dosegne.
Ko ti je najveći kritičar?
-Mislim da sam to ja. Uvijek se konsultujem sa prijateljima, porodicom. Nekad sam previše surova prema sebi. Ja se ne želim opuštati nego želim da napredujem. Kritika koja je konstruktivna je dobra. Nikako te neke kritike od ljudi od kojih ne bih tražila savjet, niti želim da trpim podcjenjivanja.
Kakva je situacija na emotivnom planu, šta se dešava?
-Sve je na svom mjestu i kako treba. Mislima da se to i vidi. U posljednje vrijema neka dešavanja oko mene su pozitivna. Emotivno sam ispunjena. Nikad nisam ovako bila posvećena sebi u raznim segmentima života. To se mora primjetiti ako ste sretni i zadovoljni.
N. N.
