Redakcija
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Susret svećenika Vrhbosanske nadbiskupije održan je u srijedu u prostorijama Svećeničkog doma. Uz nadbiskupa metropolita vrhbosanskog miru kardinala Vinka Puljića sudjelovalo je više od stotinu dijecezanskih svećenika na čelu s nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim i apostolskim upraviteljem Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomom Vukšićem.
Susret je započeo zajedničkim Euharistijskim slavljem koje je u sjemenišnoj crkvi sv. Ćirila i Metodija predvodio nadbiskup Vukšić u zajedništvu s kardinalom i uz koncelebraciju svećenika. Asistirali su bogoslovi, a liturgijsko pjevanje animirao je vlč. Ivan Rako.
Poruka nadbiskupa
Prije početka sve je pozdravio rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa preč. Zdenko Spajić. Napomenuo je da je u tijeku vanjska i unutarnja obnova ovog zdanja kao i vitraja u sjemenišnoj crkvi te zahvalio svim dobročiniteljima među kojima su i svećenici Vrhbosanske nadbiskupije.
“Draga braćo, Isus je prvi i jedini pastir i učitelj svoje Crkve. U toj svojoj ulozi On je učitelj i pastir također svih nas koje je pozvao i koji smo u njegovo ime pastiri i učitelji. On je to svojim riječima i još više svojim primjerom i načinom. Stoga, u svom dušobrižničkom ophođenju prema svima kojima smo poslani, a posebice prema onima koji su se udaljili od pravoga puta, odlikujmo se poniznošću, blagošću i strpljivošću jer samo te oznake svakoga pastira i učitelja, kojega je Isus dao, čine dostojnim poziva kojim je pozvan”, potaknuo je okupljene svećenike nadbiskup Tomo pozvavši da, poput Isusa, podržavaju pravedne te uvijek, kao svjedoci Božjega milosrđa, imaju spreman i ispružen pojas za spašavanje prema onima koji su žrtve svojih unutrašnjih slabosti i vanjskih okolnosti.
Foto: KTA / Susret svećenika Vrhbosanske nadbiskupije
Nakon Svete mise uslijedio je radni dio susreta u Svećeničkom domu Vrhbosanske nadbiskupije koji je moderirao kancelar preč. Mladen Kalfić.
Središnje predavanje u povodu 30 godina katoličkog vjeronauka u Vrhbosanskoj nadbiskupiji održao je predstojnik Katehetskog ured Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Tomislav Mlakić.
Važnost vjeronauka
Predložio je da se ovom temom pozabave “barem na jednom studijskom danu i da se u govor o katoličkom vjeronauku u školama uključe sve naše institucije koje se bave odgojem i obrazovanjem i da naša mjesna Crkva odgovorno i hrabro podvuče crtu ispod tridesetogodišnjeg prijeđenog puta, da vidimo što i kako dalje”.
Foto: KTA / Susret svećenika Vrhbosanske nadbiskupije
“Dok mi ovdje danas sjedimo i u tjednu koji je pred nama, 114 vjeroučitelja će ući u 79 osnovnih (ovdje nisu ubrojene područne škole) i 51 srednju školu u kojima će ih dočekati 8317 osnovaca i 4044 srednjoškolca”, kazao je vlč. Mlakić koji je potom progovorio o pravnom okviru u koji je smješten katolički vjeronauk u Bosni i Hercegovini.
Ravnatelj Mlakić je potom iznio statističke podatke o broju vjeroučenika u školskoj 2022/2023. godini u Vrhbosanskoj nadbiskupiji prema pojedinim županijama odnosno kantonima.
Sa žalošću je konstatirao da se u svim županijama broj djece smanjuje osim u Brčko Distriktu gdje je ove godine broj učenika neznatno povećan.
“U cijeloj nadbiskupiji, u zadnjih pet godina, broj učenika se smanjio za 2717 učenika… Pronašli smo podatak iz 2012. godine – točno deset godina prije – tada smo imali 194 vjeroučitelja i 28.428 vjeroučenika – 21.546 u osnovnim i 6882 učenika u srednjim školama. Djeluje nestvarno i zastrašujuće, ali statistika pokazuje da smo u deset godina na području naše nadbiskupije izgubili ili ostali bez 16067 vjeroučenika i 80 vjeroučitelja”, konstatirao je ravnatelj Mlakić koji je potom prikazao redovite aktivnosti nadbiskupijskog Katehetskog ureda.
Vjeroučitelja nema na birou?
Spomenuo je i podatak da nema nijednog vjeroučitelja koji ne bi imao zaposlenje u školi. Sa žaljenjem je ukazao na nedostatak solidarnosti i zajedničkog djelovanja na razini Biskupske konferencije BiH od nemogućnosti organiziranja zajedničkih stručnih usavršavanja preko Vjeronaučne olimpijade do bilo kakvog događanja pa i zajedničkog obilježavanja 30. obljetnice uvođenja vjeronauka u škole.
Foto: Pixabay / Školske klupe
Govoreći o pojedinim problemima ukazao je na potrebu još bolje suradnje vjeroučitelja i župnika te istaknuo da ima puno primjera lijepe i plodonosne suradnje. Spomenuo je potrebu bolje uvezanosti školskog vjeronauka i župne kateheze i nužnost stalnog traganja za boljim putovima.
Završio je s pojedinim znakovima nade među kojima su: Božji blagoslov da uspijevaju započeti nove školske godine, roditelji koji prijavljuju svoju djecu na vjeronauk iako su njihovi dječaci i djevojčice, skoro pa jedini koji u školi pohađaju katolički vjeronauk, vjeroučitelji koji, da nijedno dijete ne bi ostalo bez vjeronauka, putuju od škole do škole, svećenici koji neumorno odlaze u svoje male područne škole i svojim dolascima hrabre preostale vjeroučenike i njihove roditelje.
