Redakcija
Od kada su Sjedinjene Američke Države i Evropska unija uveli sankcije Rusiji kao odgovor na rusku vojnu agresiju na Ukrajinu, analitičari širom svijeta nadmudruju se o mogućem epilogu tog ekonomskog sukoba – oni zapadno orijentisani dosljedni su u trvdnji da će ta vrsta pritiska na vlasti u Moskvi u potpunosti demontirati njenu ratnu mašineriju, dok rusofili ubjeđuju i sebe i ostatak planete da će se restriktivne mjere poput bumeranga vratiti Zapadu, ni ne okrznuvši Ruse, pri čemu ni jedni ni drugi ne potkrepljuju svoja uvjerenja gotovo nikakvim konkretnim argumentima.
Prognoze s Yalea
Prvi koji su se ozbiljno pozabavili efektima zapadnih sankcija usmjerenih na rusku ekonomiju bili su stručnjaci sa američkog univerziteta Yale, koji su, uz opasku da su “priče o tome kako se suprotstavljanje demokratskog svijeta Rusiji pretvorilo u rat ekonomskog iscrpljivanja koji uzima danak na Zapadu, s obzirom na navodnu otpornost, pa čak i prosperitet ruske ekonomije, jednostavno nisu istinite“, zaključili da međunarodne sankcije i povlačenje više od 1.000 kompanija“ katastrofalno osakaćuju rusku ekonomiju“.
“Strateško pozicioniranje Rusije kao izvoznice robe nepovratno se pogoršalo, jer se teško nosi sa gubitkom svojih nekadašnjih glavnih tržišta i suočava se s velikim izazovima u izvršavanju zaokreta prema Aziji kada je riječ o nezamjenjivom izvozu gasa iz cjevovoda.
Ukupni prihodi od nafte i gasa su više nego prepolovljeni, prema podacima samog Kremlja, a osim toga Indija i Kina će sigurno iskoristiti činjenicu da Rusija ne može izvoziti na Zapad kako bi dodatno smanjili cijenu ruskih energenata.
Prošle godine Rusija je prema Kini poslala samo 10 posto količine gasa koju je slala Evropi. Osim toga, nove gasovode prema Kini bi trebala finansirati Rusija, odnosno Gazprom, koji je prvi put u 30 godina stopirao isplatu dividende. Postojeći gasovodi na istoku Rusije ne mogu se spojiti na azijski gasovod, a oni koji se već grade su godinama udaljeni od operativne upotrebe. Sve to ukazuje da je Putinovo okretanje na istok daleko od stvarnosti.
Evropa pati zbog ruskog gasa, ali bi se na kraju moglo pokazati da Evropa puno više treba Rusiji, nego Rusija Evropi. Naime, Evropa uvozi 46 posto gasa iz Rusije, ali Rusiji je to 83 posto njenog ukupnog izvoza gasa. U prevodu, Evropa bi, uz dosta muke, mogla nadoknaditi uvoz iz Rusije, ali Rusiji će biti gotovo nemoguće nadoknaditi izvoz prema Evropi”, argumetiraju svoj stav ekonomisti s Yalea.
Oni pritom primjećuju da je u velikom padu i ruski uvoz te da se “zemlja suočava sa ozbiljnim izazovima u osiguravanju ključnih sirovina, dijelova i tehnologije od neodlučnih trgovinskih partnera, što dovodi do široko rasprostranjenog manjka snabdijevanja u njenoj domaćoj ekonomiji“.
“Kao rezultat poslovnog povlačenja, Rusija je izgubila kompanije koje predstavljaju oko 40 posto njenog bruto društvenog proizvoda (BDP)“, procjenjuju Yaleovi stručnjaci, potcrtavajući da je ruska domaća proizvodnja u zastoju i bez sposobnosti da supstituira uvoz, odnosno izgubljene poslove i proizvode, što je, posljedično, “dovelo je do rasta cijena i tjeskobe potrošača”.
Mada su Yaleovi stučnjaci svoje prognoze skorog ekonomskog kraha Rusije potkrijepili statističkim pokazateljima navodno prikupljnih i od ruske strane, ni njih se ni slučajno ne može shvatati “zdravo za gotovo“, tim prije što baš i nisu u skladu ni sa raspoloživim pokazateljima kojima barataju statističari dviju suprotstavljenih strana.
Istina, ruska Federalna služba za državnu statistiku (ROSSTAT), osim što je ukinula svoju internetsku stranicu na engleskom jeziku, brižljivo je zamaskirala sve aktuelne ekonomske statističke podatke, ostavivši javno dostupnim isključivo pokazatelje iz prethodnih godina. Međutim, prema podacima Gazproma, koji redovno ažurira i javnosti prezentira svoju poslovnu statistiku, ta kompanija je od 1. januara do 15. avgusta 2022. godine proizvela 274,8 milijardi kubnih metara prirodnog gasa, za 13,2 posto ili 41,7 milijardi kubnih metara manje u odnosu na isti lanjski period.
“Domaća potražnja smanjena je za 2,3 posto ili 3,6 milijardi kubnih metara gasa.
Izvoz gasa u zemlje izvan bivšeg Sovjetskog Saveza iznosio je 78,5 milijardi kubnih metara, za 36,2 posto ili 44,6 milijardi kubnih metara manje u odnosu na isti period 2021. godine.
Smanjena potrošnja gasa u Evropskoj uniji bila je ključni faktor za smanjenje globalne potražnje. Prema prvim preliminarnim procjenama i dostupnim trenutnim podacima, globalna potražnja za gasom u prvih sedam mjeseci 2022. iznosila je oko 35 milijardi kubnih metara manje u odnosu na isti period 2021. godine. U 27 zemalja Evropske unije potrošnja gasa u posmatranom periodu pala je za 31 milijardu kubnih metara“, sumiraju iz Gazproma, ali uz napomenu da su cijene prirodnog gasa na evropskim spot berzama, koje su prije ruske agresije na Ukrajinu bile ispod 1.000 američkih dolara za 1.000 kubnih metara, trenutno iznad 2.500 dolara, te procjenu da će, ako se trend nastavi, naredne zime one premašiti 4.000 dolara.
Drugim riječima, ako je i upola vjerovati Gazpromovim podacima o padu izvoza gasa u “nesovjetske“ zemlje od 36,2 posto, u potpunosti padaju u vodu tvrdnje yaleovih eksperata o prepolovljenim prihodima Rusije od prodaje energenata, budući da sa ovako galopirajućim rastom cijena Rusi ne samo da nisu na finansijskom gubitku, nego su, naprotiv, u “debelom“ plusu.
Njemački deficit
Prema podacima njemačkog Saveznog zavoda za statistiku (Destatis), izvoz iz Njemačke u Rusiju u prvoj polovini 2022. godine pao je za 34,5 posto, na 8,3 milijarde eura. Taj pad bio bi prilično izraženiji bez godišnjeg skoka izvoza lijekova od blizu 50 posto, odnosno rasta ukupnog izvoza farmaceutskih proizvoda većeg od 40 posto. S druge strane, najizraženiji je pad izvoza motornih vozila – za blizu 96 posto, te mašina – za oko 52 posto.
Istovremeno, vrijednost njemačkog polugodišnjeg uvoza iz Rusije porasla je za 51,3 posto, na 22,6 milijardi eura, za šta je jedan od glavnih razloga poskupljenje energenata, budući da je količinski uvoz iz Rusije pao za 24 posto u odnosu na prvu polovinu 2021. godine. Sirova nafta i prirodni gas bili su najvažnija roba uvezena iz Rusije, sa povećanjem vrijednosti od blizu 30 posto, a slijedili su ih metali (godišnji rast od oko 22 posto) i ugalj (skok veći od 250 posto).
U konačnici, polugodišnji bilans ekonomski najjače članice Evropske unije u vanjskotrgovinskoj razmjeni sa Rusijom iznosio je 14,2 milijarde eura deficita, za razliku od 2,2 milijarde eura suficita ostvarenog u istom periodu prošle godine.
Iako nisu ni izbliza transparentni kao Nijemci, i ostale EU članice u robnoj razmjeni sa Rusijom u praksi djeluju na način koji je u potpunoj koliziji sa deklarativnim zalaganjem za potpunu blokadu ruske ekonomije i ekonomskim slomom režima u Kremlju kao mehanizmom za zaustavljanje agresije na Ukrajinu. O tome vjerodostojno svjedoči i izvještaj Centra za istraživanje energije i čistog zraka (CREA) prema kojem je samo tokom prvih 100 dana agresije na Ukrajinu Rusija izvezla fosilnih goriva za ukupno 93 milijarde eura, od čega se čak 57 milijardi eura odnosi na zemlje Evropske unije.
Velika Britanija, koja je napustila Evropsku uniju, ali je s njom na istom kursu kada je riječ o zvaničnom stavu prema ruskoj agresiji na Ukrajinu, u nešto je lagodnijoj poziciji, jer njena ukupna potrošnja energenata uvozom iz Rusije pokriva se sa samo četiri posto gasa (u EU 39 posto), devet posto nafte (EU 23 posto) i 27 posto uglja (EU 46 posto), što ju je lani koštalo ipak visokih 4,5 milijardi funti (oko 5,4 milijarde dolara). To joj je omogućilo da već u aprilu ove godine obustavi uvoz ruskog prirodnog gasa, a u junu taj embargo proširi na naftu i ugalj. Ipak, već do juna Britanci su na uvoz energije iz Rusije potrošili 4,4 milijarde funti.
Prema posljednjim podacima Odjela za međunarodnu trgovinu vlade Velike Britanije, ukupna godišnja britansko-ruska vanjskotrgovinska razmjena do kraja prvog kvartala 2022. dostigla je vrijednost od 17,2 milijarde funti, uz povećanje od 22,4 posto. Od tog iznosa, 4,6 milijardi funti odnosi se na izvoz (godišnje povećanje od 13,4 posto), a 12,6 milijardi funti na uvoz (povećanje od 26,1 posto). Rusija je u tom periodu bila 20. najveći britanski trgovinski partner, sa udjelom od 1,3 posto.
“Kao odgovor na rusku agresiju, Vlada je uvela je niz ekonomskih sankcija Rusiji od kraja februara 2022. godine. Izvoz u Rusiju u maju 2022. blago je porastao, ali je i dalje nizak, dok se uvoz iz Rusije nastavio smanjivati, dostižući najniže nivoe od marta 2004. godine“, šturo objašnjavaju iz Odjela.
Dok veliki taktiziraju, mali trpe posljedice, što se, kao i obično, odnosi i na Bosnu i Hercegovinu, ali i balkansku regiju u cjelini. Iako imaju različit pristup zapadnim sankcijama prema Rusiji – Hrvatska ih u potpunosti podržava, Bosna i Hercegovina nema nikakav zvanični stav, niti ga ko od nje očekuje i traži, a Srbija pokušava balansirati između Brisela i Moskve, sve tri te zemlje podjednako su izložene ekonomskim posljedicama agresije na Ukrajinu, među kojima je i rast deficita u robnoj razmjeni sa Rusima.
BiH je u prvih šest mjeseci 2022. ostvarila izvoz vrijedan 24,4 miliona KM, što je, prema podacima državne Agencije za statistiku, za 28,3 posto manje nego u istom prošlogodišnjem periodu. U suprotnom smjeru stigla je ruska roba vrijedna 333,4 miliona KM, za 15,8 više u odnosu na prvih šest lanjskih mjeseci. Na izvoznoj strani po vrijednosti su prednjačili farmaceutski proizvodi (14,7 miliona KM) i voće (pet miliona KM), dok su u uvozu dominirala mineralna goriva i ulja (210,7 miliona KM).
Iz Hrvatske u Rusiju za prvih pet ovogodišnjih mjeseci izvezena je roba vrijedna 386 miliona kuna (oko 101 milion KM), uz pad od 29,8 posto u odnosu na isti period 2021. godine. Kako pokazuju podaci hrvatskog Državnog zavoda za statistiku, uvoz iz Rusije istovremeno je dostigao vrijednost od 1,5 milijardi kuna (390 miliona KM), za 15,8 posto veću nego u prvih pet prošlogodišnjih mjeseci.
Vrijednost srbijanskog šestomjesečnog izvoza na rusko tržište iznosila je 54,6 milijardi dinara (oko 910 miliona KM), za 5,7 posto više nego u lanjskom prvom polugodištu, a uvoza iz Rusije 166,8 milijardi dinara (2,8 milijardi KM), uz godišnje povećanje od čak 134,5 posto.
