Redakcija
Alma Subašić-Omerović iz Konjica je pjevačica sevdalinke koja ovu vrstu narodne muzike pjeva od svoje desete godine života. Ljubav prema sevdalinci naslijedila je od oca harmonikaša. Ovakav kućni ambijent u kojem je Alma odrastala muzički su je oblikovali, te je s nepunih 10 godina tako interpretirala sevdalinke i narodne pjesme, da su je savjetovali da snimi svoj prvi album.
Nakon festivala Narodne muzike u Konjicu na kojem odnosi jednoglasnu pobjedu publike i stručnog žirija, Alma polaže i audiciju u Javnom servisu Bosne i Hercegovine, te snima prvi singl “Veni moja ljubavi” za Radiotelevizijski arhiv, te potom završava i album pod nazivom “Pjesme u srcu i duši desetogodišnje djevojčice”.
Alma danas nije više djevojčica, već izuzetna mlada žena, svjesna svega onoga što želi i hoće u životu i od života, a nastavila je idalje da živi sa sevdalinkom, od koje ne želi da se odvoji ni trenutka. Almu smo sreli na Ilidži na „Večeri sevdaha“ i opet je bila najmlađi učesnik. Ponosno je stajala rame uz rame sa Ljubicom Berak, Hasibom Agić, Vesnom Hadžić, Brankom Sovrlić, Sejom Pitićem, Slobodanom Lalićem, Beskom…
-Meni je oduvijek, ali zaista oduvijek prekrasno kada sam u društvu takvih muzičkih i pjevačkih veličina. Oni svi uvijek imaju prekrasnih priča, životnih priča, koje mene uvijek fasciniraju. Te priče su kako poučne, isto tako i vesele, zanimljive. Svaki put kada nastupam sa njima, ja sam presretna što dijelimo istu scenu. Od desete godine sam u svijetu sevdaha, pa se iskreno nadam da ćemo se još dugi niz godina družiti svi zajedno. Ja se nadam da će naša fondacija Sevdaha na čelu sa Damirom Galijaševićem uraditi još dosta dobrih projekata u okviru kojih ćemo se još dugo družiti.
Imate samo 28 godina, još uvijek ste veoma mladi. Zašto se baš izabrali sevdah? Zbog čega se niste okrenuli komercijalnoj muzici gdje je više novca?
-Odrasla sam u porodici gdje je otac svirao harmoniku, gdje se njegovala naša tradicionalna pjesma i sva ta ljubav je prešla na mene i ušla u moju krv. Pored toga što sam pjevačica sevdaha, ja sam i magistrica arhitekture. Tako da čuvam tradiciju i u arhitekturi kroz graditeljsku zaostavštinu, te našu kulturu kroz sevdalinku, koja je naše najveće nematerijalno naslijeđe.
Koga najviše volite, cijenite, poštujete od pjevača koji pjevaju sevdalinku? Na čijim pjesmama ste učili pjevati sevdalinku?
-Pa, to je prije svega prekrasna Zora Dubljević, Zehra Deović, Silvana Armenulić. To su i ove dame sa kojima pjevam na Ilidži. Sve su to prekrasni glasovi slavuja, glasovi koji me inspirišu, koje uvijek rado slušam, kada vježbam i koji me daju krila.
Kada bi Vam ponudili jednu dobru pjesmu, jedan dobar turbo narodnjak, kojim biste zaradili dobar novac, da li biste pristali na to?
-Ne, ne i ne. Ja iskreno mislim da se ne bih pronašla u tome. Ne bih bila iskrena prema publici, a publika osjeti vašu iskrenost. Ovo je ono što ja jesam i što ja pjevam.
Lalić: Prvo škola, posao, brak… pa pjesma
Almu Subašić posebno voli i poštuje njen mnogo stariji kolega Slobodan Lalić, pa smo ga zamolili da prokomentariše ove mlađe pjevače i šta bi savjetovao Almi.
-Moj otac je uvijek meni govorio da se ne vežem samo za pjesmu, jer je to ciganski posao. Ja savjetujem mlađim pjevačima, a posebno ovim poput Alme koji su mi posebno dragi, prvo škola, posao, brak, djeca, pa tek onda pjesma. Ali, Alma je dovoljno pametna, mudra i izvanredna pjevačica da to i sve sama zna.
Razgovarao: Bato Šišić
