Redakcija
Još davne 2018., usred velike suše i rastućih temperatura, neki su visoki dužnosnici zaključili da im netko krade vodu iz oblaka.
“Izrael i još jedna zemlja rade na tome da iranski oblaci nemaju kiše”, Brig. General Gholan Reza Jalali, visoki dužnosnik moćne Revolucionarne garde u zemlji, rekao je u govoru 2018.
Neimenovana zemlja bili su Ujedinjeni Arapski Emirati, koji su započeli ambiciozan program zasijavanja oblaka, ubrizgavajući kemikalije u oblake kako bi potaknuli oborine. Iranske sumnje nisu iznenađujuće, s obzirom na njegove napete odnose s većinom zemalja Perzijskog zaljeva, ali prava svrha ovih napora nije ukrasti vodu, već jednostavno izazvati kišu nad isušenim zemljama.
Dok se Bliski istok i sjeverna Afrika suše, zemlje u regiji krenule su u utrku za razvoj kemikalija i tehnika za koje se nadaju da će im omogućiti istiskivanje kišnih kapi iz oblaka koji bi inače besplodno lebdjeli iznad njih.
Uz 12 od 19 regionalnih zemalja s prosječnom količinom oborine manjom od 10 inča godišnje, što je pad od 20 % u proteklih 30 godina, njihove vlade očajnički žele bilo kakvo povećanje svježe vode, a sijanje oblaka (cloudseeding) mnogi vide kao brz način uhvatiti se u koštac s problemom.
I dok bogate zemlje poput Ujedinjenih Arapskih Emirata upumpavaju stotine miliOna dolara u taj napor, druge nacije se pridružuju utrci, pokušavajući osigurati da ne propuste pravičan udio oborina prije nego što drugi isuše nebesa – unatoč ozbiljnim pitanjima o tome stvara li tehnika dovoljno oborina da bi bila vrijedna truda i troškova.
Maroko i Etiopija imaju programe sijanja oblaka, kao i Iran. Saudijska Arabija je upravo započela opsežni program, a pola tuceta drugih zemalja Bliskog istoka i Sjeverne Afrike ga razmatra.
Kina ima najambiciozniji program u svijetu, s ciljem ili stimuliranja kiše ili zaustavljanja tuče. Pokušava natjerati oblake da kiše nad rijekom Yangtze, koja je na nekim mjestima presušila.
Dok sijanje oblaka postoji već 75 godina, stručnjaci kažu da znanost tek treba dokazati. A posebno odbacuju zabrinutost da će jedna zemlja isušiti oblake na račun drugih niz vjetar.
Životni vijek oblaka, posebno vrste kumulusa koji najvjerojatnije proizvode kišu, rijetko je duži od nekoliko sati, kažu atmosferski znanstvenici. Povremeno se oblaci mogu zadržati dulje, ali rijetko dovoljno dugo da dosegnu drugu zemlju, čak i u Perzijskom zaljevu, gdje je sedam zemalja zbijeno jedna uz drugu.
Ali nekoliko zemalja Bliskog istoka odbacilo je sumnje stručnjaka i guraju naprijed s planovima za izvlačenje vlage iz inače škrtih oblaka.
Danas je neupitni regionalni lider UAE. Već 1990-ih, vladajuća obitelj Al Nayhan u zemlji prepoznala je da bi održavanje obilnih zaliha vode bilo jednako važno kao i goleme nacionalne rezerve nafte i plina u održavanju statusa financijske i poslovne prijestolnice Perzijskog zaljeva.
Dok je 1960. godine bilo dovoljno vode da se održi stanovništvo malene zemlje, kada je bilo manje od 100.000 ljudi, do 2020. stanovništvo je naraslo na gotovo 10 milijuna. I potražnja za vodom također je porasla. Stanovnici UAE sada troše otprilike 147 galona po osobi dnevno, u usporedbi sa svjetskim prosjekom od 47 galona, prema istraživanju iz 2021. koje su financirali UAE.
Trenutačno tu potražnju zadovoljavaju postrojenja za desalinizaciju. Svaki objekat, međutim, košta milijardu dolara ili više za izgradnju i zahtijeva nevjerojatne količine energije za rad, posebno u usporedbi sa sijanjem oblaka, rekao je Abdulla Al Mandous, direktor Nacionalnog centra za meteorologiju i seizmologiju u UAE i voditelj njegovog program za sijanje oblaka.
Nakon 20 godina istraživanja i eksperimentiranja, centar provodi svoj program zasijavanja oblaka s gotovo vojnim protokolima. Devet pilota se izmjenjuje u pripravnosti, spremni poletjeti u nebo čim meteorolozi koji se fokusiraju na planinska područja u zemlji uoče obećavajuću vremensku formaciju – idealno, vrste oblaka koji se mogu izgraditi do visine od čak 40 000 stopa.
Moraju biti spremni u trenutku jer obećavajući oblaci nisu tako česti na Bliskom istoku kao u mnogim drugim dijelovima svijeta.
UAE koristi dvije početne tvari: tradicionalni materijal od srebrnog jodida i novopatentiranu tvar razvijenu na Sveučilištu Khalifa u Abu Dhabiju koji koristi nanotehnologiju za koju tamošnji istraživači kažu da je bolje prilagođena vrućim i suhim uvjetima u Perzijskom zaljevu.
(TBT, Mediji)
