OVO JE OTAC KRISTIJANA GOLUBOVIĆA: Odveden na doživotnu robiju, evo kako je izgledao

Aleksandar Kristijan Golubović rođen je 1969. godine u Minhenu. Kako sam tvrdi, začet je istog jutra kada je njegov otac Srboljub odveden na doživotnu robiju.

Mladi Kristijan pošao je očevim stopama. Još kao maloljetnik je služio kaznu u popravnom domu, nakon što su se njegov drug Milorad Ulemek Legija i on potukli sa grupom mladića u centru grada. Sa šesnaest godina je prvi put “zaglavio” u Centralnom zatvoru, a već sa nepunih dvadeset u kafani “Boleč” tukao pepeljarom.

Ovi počeci “žestokog momka sa asfalta” Kristijana Golubovića su dobro poznati, ali ko je njegov otac i kakva ih to slična sudbina vezuje?

O svom ocu Kristijan je u jednom intervjuu izjavio sljedeće:

-Kakva je to sudbina da se začnem iz jednog jedinog pokušaja svoga oca da napravi sina i iste noći biva odveden na doživotnu robiju. Cijela ova situacija nagovještava tok nevjerovatnih događaja jednog života, mog života. Zapravo moja majka je te ‘69 godine bila trudna sa mojom sestrom koju je rodila na Bogojavljanje 19. januara i baš neposredno nakon porođaja, moj otac koji je baš u to vrijeme bio pod potjernicom zbog oružane pljačke sa smrtnim ishodom, valjda sujetno ljut što nije dobio sina, tek svježu majku oplodi i istog jutra biva uhapšen i odveden na doživotnu robiju.

-Još dok sam bio embrion, stvari u mom životu su krenule naopako i tako nastaje predispozicija da dijete od ranih dana nema oca kraj sebe u godinama kada je to najneophodnije… Prvi put sam sreo svog oca u nekom od prvih razreda osnovne škole, nakon njegovog spektakularnog bjekstva iz tada najčuvanijeg zatvora u Njemačkoj u Minhenu. Klinac koji je odrastao bez oca, za kim je žudio svaki dan u svom kratkom životu, stvara potajno u sebi heroja u vidu svog jakog tate, koji je bio predmet mog prosuđivanja i ideologije na krajnje ekstreman način.

Zaista nevjerovatno potresna životna priča. Ali, pored sklonosti kriminalu, otac i sin također imaju zajedničko još nešto. Po Kristijanovim riječima:

-Kad je otišao u zatvor, počeo je da crta, pa je negdje 70-ih godina pobijedio sa svojim radom na UNESCO izloži, ovdje u Beogradu u Sava centru. Talenat za crtanje sa njega je prešao na mene i ja jako volim da crtam i neki stručnjaci su rekli da to jako lijepo izgleda i da imam talenta.

(Express/Puls Asfalta)