Manijaci parolama sinoć “provocirali” Horde zla (FOTO)

Piše: Tarik Šatara

Robert Jarni, Dženan Uščuplić, Meho Kodro, pa opet Uščuplić, Almir Hurtić, Miodrag Ješić, pa opet Hurtić, Mehmed Janjoš, Senad Repuh, Husref Musemić, Vinko Marinović, pa opet Uščuplić, Goran Sablić, Aleksandar Vasoski, pa još jednom Uščuplić i, najzad, Feđa Dudić. Imena su to trenera koji su se izmijenjali na klupi FK Sarajevo od momenta u kojem je strani kapital ušao u klub, pa sve do danas. Bit će da je zamorno i čitanje ovolike količine imena – a šta bi se tek moglo reći za mijenjanje toliko trenera na klupi jednog kluba?

Šta je suprotno od gore opisanih poteza? Strpljenje i kontinuitet! Termini su to često spominjani u posljednje vrijeme, ali je njihovo prisustvo u bosanskohercegovačkim klubovima – posebno u Sarajevu – toliko rijetko da ova dva izraza polako dobivaju mitski i čaroban prizvuk.

Samo noć prije sarajevskog derbija, HŠK Zrinjski bio je na pragu ulaska u grupnu fazu Konferencijske lige. Puka nesreća ih je zaustavila na tom putu. Plemići su protutnjali kroz proteklu sezonu domaćeg prvenstva i ubjedljivo su osvojili premijerligašku titulu. Sezonu prije mostarski klub je ostao bez plasmana u evropska takmičenja, ali trenera nije dirao: Sergej Jakirović ostao je šef stručnog štaba Zrinjskog.

Slučaj Zrinjskog i Jakirovića sinoć su spominjali kako Feđa Dudić, tako i Edis Mulalić. „Jakirović ima kontinuitet. Ostavili su ga, pa sada ljudi haraju“, rekao je trener Bordo tima na pomalo burnoj press-konferenciji nakon utakmice.

Spominjanje Jakirovića kao primjera kontinuiteta toliko je često da će – koliko god taj primjer bio tačan – možda vremenom prijeći u floskulu. Navođenje stranih klubova i toga kako oni rade uglavnom nailazi na ismijavanje pa je, valjda, onda ovo najbolji primjer: Kada je Sarajevo po prvi put u svojoj historiji osvojilo duplu krunu? Sezone 2018/19. – onda kada je tadašnji šef struke Husref Musemić već jedan lijep period bio na klupi, baš kao što je i ondašnja ekipa Bordo tima bila na okupu relativno dugo.

Ali kontinuitet ne znači samo davanje dugoročnijeg povjerenja treneru.

Kako je važan kontinuitet na trenerskoj klupi, isto tako je bitan i kontinuitet u igračkom kadru. I opet je trenutna situacija u Sarajevu suprotna od toga; kako sam Dudić sinoć reče – u Bordo tim je ljetos stiglo čak devet igrača. Ruku na srce, i ono što se nedavno desilo sa Rifetom Kapićem – uz sve privatne probleme koje je taj momak imao – ne može se svrstati pod okvire strpljenja i kontinuiteta.

Navijači trebaju imati strpljenja, a oni koji vode klub moraju. I to je glavna razlika. Sasvim je normalna pojava da će navijači uslijed slabijih rezultata iskazati svoje nezadovoljstvo, pa možda i pozivati na nečije odlaske. Međutim, oni koji vode klub, jednostavno, ne smiju tako lako podlijegati pritisku sa tribina. U tome se do sada, objektivno, nije uspijevalo kada je u pitanju Titova 38b.

„Sve je u kontinuitetu“, sinoćnje su riječi Edisa Mulalića. Možda nije sve tako jednostavno, ali kontinuitet jeste veoma važna karika. Jer Sarajevo trenutno ima mnogo toga, a imalo je i ranije: Finansijku stabilnost, organizaciju, kvalitet na trenerskoj stolici, a i u ekipi – pa je realno ocijeniti da su strpljenje i kontinuitet upravo ono što nedostaje. A nedostajalo je i prije.

„Ja sam došao ovdje i napravit ću rezultat sigurno ako budem imao kontinuitet rada“, izjavio je Dudić sinoć. Mada u svijetu sporta ne postoji nešto što je garant uspjeha, ali Feđine riječi lijepo oslikavaju ono na čemu bi Sarajevo trebalo istrajati. Na koncu, sportski direktor Emir Hadžić je na Dudićevom predstavljanju najavio upravo ono što je tema ovog teksta – a to su strpljenje i kontinuitet.