Mladi iz cijelog svijeta volontiraju u Srebrenici

Jasin Najrof, šesnaestogodišnjak iz Palestine trenutno boravi u Bosni i Hercegovini (BiH) gdje volontira i pomaže majkama žrtava srebreničkog genocida u obavljanju dnevnih poslova. Učestvuje i u radovima na završetku doma za stare osobe i ambulante u Potočarima kod Srebrenice, u blizini Memorijalnog centra.

Najrof za Radio Slobodna Evropa (RSE) priča da ga je srebrenička tragedija, koja se dogodila u julu 1995. godine, motivisala da dođe u Srebrenicu i da volontira.

“Moj otac ima organizaciju koja sarađuje sa organizacijama iz BiH i on je našao poziv za ovaj kamp. Onda sam ja malo istraživao i našao informacije o Srebrenici i o tome kako je ovdje počinjen genocid, da je ovdje ubijeno više od 8.000 ljudi i onda sam nekako, ponesen time, odlučio da dođem ovdje”, rekao je Najrof.

Mladi palestinski mladić u Srebrenici boravi sa još oko 70 volontera u međunarodnom omladinskom radnom kampu, projektu Međunarodnog foruma solidardnosti “Emmaus”.

Iz sličnog motiva je iz Turske u Srebrenicu stigla i Zejna.

“Imam 22 godine. Kao studentica internacionalnih odnosa imala sam želju doći ovdje u Srebrenicu prvenstveno zbog pozadine, istorijske priče koja se veže za Srebrenicu. Kao volonterka sam uključena u Emmausuve aktivnosti već dva mjeseca”, kaže Zejna za RSE.

Jedan od ciljeva projekta je pomaganje starijim osobama na području Srebrenice i Bratunca.

Volonteri dolaze iz BiH, Srbije, Turske, Rumunije, Francuske, Engleske, te Jordana i Sjedinjenih Američkih Država (SAD).

Volonteri pomažu srebreničkim majkama

Jedna od bitnih aktivnosti za volontere je učestvovanje u projektu “Ljubav za majke Srebrenice”, u okviru kojeg svaki dan jedna grupa posjećuje majke i pomaže im u svakodnevnim poslovima.

Za dvadesetjednogodišnju Eldinu Osmanović iz Sarajeva, porijeklom iz Srebrenice, druženje sa jednom od srebreničkih majki bilo je posebno dirljivo iskustvo.

“Ovdje sam prvi put na kampu. Nakon što se desio jedan ovakav obilazak, majke Rahime (Čelebić), stvarno sam ostala potrešena. Jeste da sam porijeklom iz Srebrenice i da sam imala priliku obilaziti mnoge porodice i mnoge situacije, ali stvarno me nekako ovo dirnulo i baš mi je drago što sam ovom prilikom dio ovakvog projekta da makar na neki način mogu pomoći”, priča Osmanović.

Rahima Čelebić, koja dana ima 83 godine, živi sama u selu Cerska kod Srebrenice. U ratu je ostala bez sina Islama.

Teško živi i svaka pomoć joj je potrebna, kaže Imran Pašalić, mladić iz Sarajeva koji takođe volontira u Srebrenici.

“Ovdje danas pomažemo majki Rahimi koja živi u teškoj situaciji. Mi smo došli da joj pomognemo oko poslova koje ona ne može inače sama da obavi, a stanje je takvo da tih poslova ima jako mnogo. Ona živi sama i dobro joj dođe svaka pomoć i mi smo tu i zbog ovakvih situacija. Nastaviću da dolazim u ovaj kamp i biće mi drago da učestvujem u svim aktivnostima koje kamp provodi”, rekao je Pašalić.

Rahima Čelebić zahvalna je zbog podrške koju dobija.

“Živim sama, imam snahu, imam unuka dole kod Srebrenika. Nije niko kod mene. Vide i sami da nije niko kod mene. Živim kako mogu, jer izgubila sam svog Islama. Da mi je Bog d’o živ, da me izgone na jedna vrata na druga bi’ se vraćala, samo da mi je dijete živo. Čovjek mi je poginuo prije rata na tri godine, dijete sad u ratu, kud će mi gore”, priča Čelebić.

Teško je živjeti sam

Korisnica projekta je i sedamdesetpetogodišnja Raza Garaljević. Vratila se u Srebrenicu prije 20 godina. Za RSE priča da živi sama, obrađuje imanje, te da se obraduje svakome ko dođe da je obiđe.

“Teško je živjeti sam. Jedva čekaš da ti neko otvori vrata, da izađeš negdi ako imaš kome. Narod se povuk’o u sebe, slabo ko kome ide. Imala sam ovdje konu najbližu. Uvijek se pila kafa. Ako je ujutru snijeg, zima, unutra, a ovako napolju, bilo gdje…nedostaje mi žena, mnogo mi nedostaje. Nedostaje mi komšiluk, familija, malo je naroda. I ovo što ima, svako je u nečemu svome”, priča Garaljević.

U ratu je, kaže, izgubila 12 članova porodice, među kojima su i dva brata, te dva bratića.

Ističe kako joj mnogo znači podrška koju dobije od volontera.

“Obradujem se, bez obzira ko je. Obrađujem svoje imanje. Mnogo mi znači, Emmaus nam donosi hranu, dobijemo i pakete, a dobijemo i uz Ramazan. Tako da smo prezadovoljni i hvala im, i onom ko donira i onom ko je organizator”, kaže ova starica.

Jedan obrok dnevno je projekat Emmaus-a u čijoj realizaciji pomažu volonteri na području Srebrenice i Bratunca.

“Realizuje se od 2016. godine. Mi smo tada imali 10 korisnika, a već sada obroke dnevno dobija 130 korisnika. Projekat je namijenjen za osobe treće životne dobi koji sebi nisu u stanju obezbijediti taj obrok”, kaže Danijela Stanojević, koordinatorka projekta ‘Jedan obrok dnevno’.

Jedan od korisnika je i penzioner Dragan Ćulum, koji za RSE kaže da je upitno kako bi preživio da ne dobije prijeko potreban obrok.

“Moji lijekovi su 150 maraka (75 evra). Ovo mi znači mnogo. Dva infartka im’o, operisan, penzija mala, spašava me. Slobodno nek svi vide, ovaj nas ručak spašava, jer ne bismo mogli sami od penzije, nek zna čitava BiH”, kaže Dragan.

Konstantni cilj- promocija suživota i tolerancije

Mnogi volonteri se godinama vraćaju ponovo kako bi pomagali u Srebrenici.

Već tri godine dolazi i mladić Enver Pezirović. Osim pomaganja, kaže da je za njega važno upoznavanje i novih ljudi sa raznih strana svijeta sa kojima stiče prijateljstvo.

“Jeste da se puno radi, ali bitno je i druženje poslije rada. Trenutno se nalazimo u staračkom domu. Prošle godine su urađene ove kućice za stara lica. Meni je drago što mogu doprinijeti da se opet tu smjeste ti stari ljudi i trudiću se da, koliko god mogu da sam tu, da pomognem šta god treba da se uradi”, rekao je Pezirović.

Pored rada volonterima priređuju se i edukativno zabavne aktivnosti, sportska takmičenja, te izleti.

“Ideja samog kampa je da se mladi ljudi okupe na jednom mjestu kako bi radili, družili se, pomagali lokalnom stanovništvu, pomagali u našim humanitarnim projektima, bez ikakvih barijera, bez obzira na vjersku, nacionalnu i religijsku pripadnost, da se mladi ljudi na jednom mjestu druže i grade bolju zajedničku budućnost. Znači, naš konstantni cilj je, u stvari, promocija tolerancije i suživota za sve”, ističe za RSE Mirela Ahmedbegović, rukovoditeljka Emmausovog omladinskog kampa.

Dado Latinović iz Sarajeva, počeo je volontirati još u srednjoj školi, a trenutno je na master studijima. Šest godina je učesnik Emmausovog kampa. U volontiranju se, kaže, pronalazi, a želja mu je da volju za pomaganjem probudi i kod drugih ljudi.

“Kako starimo, gubimo veliku nadu u ljude, kao mnogi što su proživjeli mnoge momente i izgubili mnogo nade u sve. Ako zračim tom jednom pozitivom, barem ako neko uspije da uzme tu malu pozitivu i da uspije da shvati šta može biti volontiranje i pomaganje mladim ljudima, to bi mi bilo veoma drago”, kaže Latinović za RSE.

U Srebrenici je, prema presudama međunarodnih sudova, u julu 1995. godine počinjen genocid nad bošnjačkim stanovništvom.

Ubijeno je oko 8.000 muškaraca i dječaka, dok su žene, djeca i starije osobe autobusima prebačeni na teritoriju pod kontrolom Armije BiH.

Prema popisu stanovništva u BiH iz 2013. godine, u Srebrenici živi tek nešto više od 13.000 stanovnika. Prije rata tamo je živjelo više od 36.000 građana.