(Ne)jednaki investitori – Business Magazine

Nedavno mi se, dragi moji, požalio jedan naš biznismen da jedna velika međunarodna kompanija koja je imala svoje firme u oba bosanskohercegovačka entiteta gasi firmu u Federaciji Bosne i Hercegovine i sve proizvodne procese prebacuje u Republiku Srpsku. Kao razlog navode poslovni ambijent, uopćeno. Stvarni, konkretan razlog jeste da je kompanija, navodno, isposlovala odluku Vlade Republike Srpske o nižoj cijenu električne energije (koja je u RS daleko najniža u regionu za poslovne subjekte) za ovu kompaniju.

Nakon prvobitnog razočarenja (sretni smo kada investicije i investitori dolaze u bilo koji dio BiH, a nesretni kada odlaze iz bilo kojeg dijela BiH) i iskreno potaknuta dešavanjima u našem komšiluku, slobodno mogu reći da za takvim investitorom ne treba (mnogo) žaliti.

Opet ponavljam, jesmo za investicije i investiranje u nove tehnologije, radna mjesta, proizvodne pogone, ali… Pod uvjetima jednakim za sve investitore, strane, ali i domaće, koji u prosjeku na godišnjem nivou investiraju tri puta više od stranih. Sve drugo, po principu čuvene Orvelove rečenice iz Životinjske farme „Sve životinje su jednake, ali su neke jednakije od drugih“, mač je sa dvije oštrice koji se prije ili kasnije kao bumerang vrati, nažalost, najčešće radnicima kroz otpuštanja, smanjenja plaća itd.

Ko misli da pretjerujem, molim da se (može i površno) pročita neka od analiza srbijanskih medija o već dugo aktuelnim dešavanjima u FIAT-u (nekadašnjoj Zastavi) u Kragujevcu. Svojevremeno predstavljena kao investicija stoljeća u Srbiji i regionu, danas je jedan od najvećih privrednih problema u komšiluku kojem se ne nazire rješenje. Potpisani investicijski ugovor je i danas tajna, no ono što je manje više poznato jesu različite vrste beneficija koje je investitor dobio od države kako bi zaposlio barem pet posto od nekadašnjih 40.000 radnika koliko je radilo u Zastavi. Bez naplate najamnine, komunalnih troškova, subvencije za poreze i doprinose, oslobađanje od poreza i doprinosa (prave razmjere državnih beneficija se ne znaju, jer je ugovor i danas tajna) rezultirala je činjenicom da su gotovo godinu dana radnici fabrike iz Kragujevca na državnom budžetu, jer Italijani gase fabriku na dvije godine?!?!?!?

Zato sam dragi moji za jednak tretman svih investitora, jednaku cijenu električne energije (naravno usklađenu sa pravilnicima i sl.), poreze, doprinose i sve druge uvjete.

Olahko date beneficije investitorima, obično su rezultat političke, a ne ekonomske odluke. Trebam li vas podsjećati da je politika najgori, a ekonomija definitivno bolji dio Bosne i Hercegovine?