in

Lalatovićeva teatralnost, “pojačanja” i odnos prema dresu za blamažu Velikana iz Platonove

Slatka-Tajna.Eu

Samo prije mjesec i pol Banja Luku je tresla “fudbalska groznica”. Ugovor sa Velikanom iz Platonove potpisao je srbijanski stručnjak Nenad Lalatović, rekli bismo, dugogodišnja želja banjolučkog kluba.

Reklama – nastavite čitati ispod oglasa

Tresla se fudbalska Banja Luka, u grad na Vrbasu stigao je srbijanski stručnjak, cijenjen i van granica svoje zemlje i nikog nije interesovalo koliko će sa svojim stručnim štabom koštati Velikana iz Platonove.

A, i zašto bi? Navijačima je najbitnije da njihov tim igra dobro, ostvaruje dobre rezultate. Koga briga koliko zarađuju fudbaleri, treneri… No, samo mjesec i pol kasnije, sasvim druga priča. Sramni poraz od poluprofesionalaca sa Farskih Otoka u 1. pretkolu Konferencijske lige dobro je zaljuljao banjolučki brod. Navijači su nezadovoljni, na društvenim mrežama iskazuju to svoje nezadovoljstvo i nikako ne mogu da se pomire sa blamažom sa Farskih Otoka.

Lalatović je kao novi trener Borca predstavljen 5. juna, a samo četiri dana kasnije moglo se naslutiti da je njegova uloga mnogo više menadžerska (Engleska) nego samo trenerska jer 9. juna iz Borca su obavijestili javnost da se klub sporazumno razišao sa Lukom Cucinom, fudbalerom koji je nekoliko dana prije Lalatovićevog dolaska produžio saradnju sa Borcem.

Reklama – nastavite čitati ispod oglasa

I kada su se počeli redati dolasci i odlasci bilo je jasno da je Lalatović dobio neograničeno povjerenje od čelnika kluba. Sve njegove želje, ili većina njih, bile su ispunjene i zapravo poznavaoci prilika u bh. klupskom fudbalu, već tada su mogli naslutiti da bi Velikan iz Platonove se mogao susreti sa neočekivanim problemima.

Nikola Andrić, Nedeljko Piščević, Milan Spremo, Momčilo Mrkaić i Marko Gajić između ostalog su pojačali Borac, a svima njima je zajedničko to što su u jednom dijelu svoje karijere sarađivali sa Lalatovićem.

Napravio je Lalatović grešku, kakvu često prave i neka zvučna igračka imena dolazeći u Bosnu i Hercegovini, bar takav dojam se stekao nakon što je složio tim. Pretpostavljao je da fudbaleri Radničkog iz Kragujevca, u svakom pogledu “manjeg” kluba od Borca, Napretka iz Kruševca i nikad slabije Vojvodine, mogu biti prevaga. A, čelni ljudi kluba su ga slijepo slijedili i tu su napravili veligu grešku. Morali su mu objasniti da to baš i nije tako.

Manje podilaženja masi, više rada

Pripreme u Sloveniji u idealnim uslovima pokazale su da mnogo toga u igri Borca ne štima. No, nije se Lalatović previše brinuo, a opći je dojam i da je u tom početnom periodu bio mnogo više opterećen stvarima koje nemaju veze sa fudbalom, što sebi trener njegovog iskustva nije smio dopustiti i to mu se na kraju obilo o glavu.

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku










Reklama – nastavite čitati ispod oglasa

Prvi susret protiv B36 u kojem je Borac slavio 2:0, bez obzira na bolju igru, također je pokazao slabosti banjolučkog kluba. Imali su Farani par dobrih prilika, pa čak i nedosuđen jedanaesterac, ali ni to nije upalilo alarme. Sruka je vjerovala igračima, oni su mislima bili u 2. pretkolu, pa je na kraju krajeva, blamaža bila neizbježna.

Izgubio je Borac na ugledu, ostao je Velikan iz Platonove bez za naše prilike ogromnih novčanih sredstava, a povjerenje navijača nakon ispadanja od amatera sa Farskih Otoka biće teško vratiti.

No, koliko god to u ovom trenutku izgleda otrcano, vremena za kukanje nema. Pred Borcem su nova iskušenja, ona premijerligaška, koja često mogu biti i znatno zahtjevnija od onih evropskih. Lalatović i njegovi izabranici morat će se dobro potruditi da vrate izgubljeno povjerenje te da imaju podršku poput one u Modriči u prvom susretu protiv B36.

Srbijanski stručnjak se dokazao u klubovima u kojima je ranije radio i bez ikakve sumnje, radi se o čovjeku koji fudbal ima u malom prstu, no trebao bi biti svjestan da je došao u mnogo veći klub od većine onih koje je vodio u dosadašnjoj karijeri i sredinu koja se ne kupuje izlijevima ljubavi prema gradu ili Republici Srpskoj, kao ni teatralnim ponašanjem ispred klupe te pozdravima sa tri prsta.

Poznaju Banjolučani najvažniju sporednu stvar na svijetu, cijene borbenost, zalaganje i pošten odnos prema klubu i toga bi morali biti svjesni, prije svega oni fudbaleri koji po prvi put nose dres Velikana iz Platonove. I ne moraš biti velemajstor da te prihvate, ali moraš na svakom treningu i utakmici davati posljednji atom snage. Sjetimo se Donalda Mollsa, sada već bivšeg fudbalera Borca. Nije Kamerunac bio “znalac”, no zbog njegove požrtvovanosti i ostavljanja srca na terenu, navijači Borca su ga cijenili.

Comments

Komentariši

Loading…

0

What do you think?

PODIŽE TEMPERATURU: Tatjana Dragović je odabrala savršene kupaće kostime

Vlada RS donijela odluku o proglašenju Parka prirode “Tara”