NERMIN HANDŽIĆ, POBJEDNIK „ZVEZDA GRANDA“ ZA „EXPRESS“: Viki i Taške su meni kao roditelji

Ubjedljivi pobjednik ovogodišnjeg regionalnog takmičenja „Zvezde Granda“ je Tešnjak Nermin Handžić. Zahvaljujući njegovim mentorima Viki Miljković i Draganu Taškoviću Tašketu sa Nerminom smo odmah nakon proglašenja njega kao pobjednika vodili telefonski razgovor. Nakon iskrenih upućenih čestitki sa naše strane i njegove zahvale, upitali smo ga, da li se uopšte nadao da će doći do superfinala i do same pobjede?

Snaga i energija

-Iskreno i od srca kažem, da sam se nadao da ću proći par krugova, jer sam vjerovao u sebe da sam kvalitetan za određeni rang takmičenja. Ali, šta su ove sezone moji mentori sa mnom uradili to je za nepovjerovati i za svaku pohvalu i za najveći orden. A, što se tiče pobjede opet ću da budem iskren i da kažem, da jesam, očekivao sam, jer svako od nas ko uđe u takmičenje to očekuje. To je ono što nam daje snagu i tjera naprijed, da iz kruga u krug budemo sve bolji i bolji. Meni je nakon ove pobjede srce prepuno i najsretniji sam čovjek na svijetu.

Rekao si za „određeni rang takmičenja“, da li misliš tu na istinsku narodnu muziku?

-Da, upravo tako sam mislio, jer ta vrsta muzike je najjača u regionu, vjerovao sam u sebe i u ono što pjevam.

Tokom takmičenja, tokom mentorisanja, kakva je bila saradnja sa Viki i Tašketom. Da li je bilo teških momenata?

-Nikada, ama baš nikada nismo imali nikakvih međusobnih zamjerki,  nikakvih teških momenata. Daj Bože, da dragi Bog svima da ovakve mentore kao što sam ih ja imao. Njih dvoje su predivni, prekulturni ljudi, sa osjećajima koje vam daju snagu i energiju, a dokazali su ove sezone da su najbolji mentori.

Da li si sada sa svojih devetnaest godina i sa lentom pobjednika spreman na sve ono što te čeka na estradi?

-Da nisam bio spreman da se uhvatim u koštac sa ozbiljnom vrstom muzike i sa ozbiljnim takmičenjem u regionu, sigurno se nikad ne bih ni prijavio. Uz pomoć Viki i Tašketa nema nikakvih predispozicija straha da se upustim u sve ono što estradni život donosi. Oni su meni kao moji roditelji.

Tokom takmičenja čijeg komentara si se najviše plašio, što se tiče članova žirija?

-Meni su moji mentori uvijek govorili, da se uvijek na miran i kulturan način zahvalim i na dobrim i na lošim komentarima. Ali, iskreno ni od koga se nisam plašio, jer sam ja to ovako gledao, svako od njih ko prepozna kvalitet, daće glas, a tako je bilo.

Da li si u polufinalu i finalu strepio od nekog takmičara da bi mogao odnijeti pobjedu?

-Pa poznato je već i to u posljednjih desetak godina ovog takmičenja, da su pjevači iz Bosne zaista izuzetno jaki i talentirani i tu nema nikakve dileme. Za konkurenciju sam smatrao Kenana i Melihu.

Kako su reagovali tvoji sugrađani nakon pobjede?

-Mi ovaj razgovor vodimo odmah nakon moje pobjede, još uvijek sam u Beogradu, ali mislim da u ovom momentu moj Tešanj gori od euforije. Nikada taj grad nije imao finalistu, a kamoli pobjednika. Eksplozija je u Tešnju sigurno.

Kakav je bio susret sa roditeljima nakon pobjede?

-Vrlo, vrlo emotivan. Bilo je suza radosnica i tu su se pokazale još jednom sve naše emocije koje nas od mog rođenja vežu.

Šta sada očekuješ od života?

-Činjenica je da mi se on sada mijenja iz korijena, ali se nadam će sve teći po planu, posebno što se tiče budućeg rada sa produkcijom i šta oni sada očekuju od mene kao pobjednika. Opet ponavljam, sa mojim mentorima nastavljam dalje i njima, samo njima vjerujem najviše.

Da li će te pobjeda zaustaviti u daljnjem školovanju?

-Ja sam maturant gimnazije u Tešnju, a svaka branša voli da je onaj koga prate, školovan i fakultetski obrazovan. Ljudi te onda gledaju drugačijim očima, i naravno da ću nastaviti školovanje, jer moja budućnost je vezana i za to da upišem i završim neki od fakulteta.

Da li ćeš i ubudućnosti ostati dosljedan svom tipičnom narodnjačkom stilu?

-Kratak odgovor glasi:“Uvijek“. Mogu na nastupima kao i ostali pjevači pjevati pjesme koje su u trendu, ali moja šoljica kafe je puna narodne muzike.

O nagradama?

-Manje više meni su te nagrade nebitne, jesu mi drage, ali mi je još draže što sam se dokazao kod publike, da su glasali za mene, i to mi je najbitnije. Pokazao sam da vrijedim, da je jako dobro to što radim, a nagrade koje sam dobio, pa svako od kandidata će sebi to isto priuštiti ubrzo.

Bog mi je pomogao

Da li je tokom takmičenja od tvojih sugrađana u Tešnju bilo nekih zlobnih komentara ili zavisti?

-Ne, ne i ne! Ja sam u svom rodnom gradu poznat još kao dječak koji se bavi pjevanjem, posebno kada sam imao priliku da kao dječak pjevam sa legendom narodne muzike Šabanom Šaulićem. Od srca se zahvaljujem svima, ama baš svim mojim sugrađanima na nesebičnoj podršci. Nikada me niko krivo pogledao nije, a posebno iskazao neku zavist ili ljubomoru. Moji Tešanjci su najbolji ljudi na svijetu.

Bojiš li se sada navale ženske populacije na tebe?

-Sve to sada ide jedno uz drugo, ali ja se znam nositi sa tim. Ipak moj je cilj da nađem u budućnosti jednu normalnu djevojku.

I za kraj još jedno pitanje, da li si se molio tokom čekanja proglašenja pobjednika?

-Da, da jesam. Svi su se sigurno molili, ali ja sam nekako to najviše pokazao i dragi Bog mi je pomogao.

Viki i Taške: Sve nas je pogodio u srce i dušu

Viki Miljković, mentorica Nermin Handžića ne krije svoju sreću što je baš njen kandidat odnio pobjedu.

-Taške ni ja još uvijek nismo svjesni šta nam se sve desilo. Evo upravo se nalazim u automobilu, na putu smo do studija, imam uživo emisiju. Nakon toga Nermina ćemo povesti kod nas kući da ne bude u hotelu, pa ćemo svi zajedno da sumiramo rezultate. Finalne pjesme birali smo svi zajedno, Taške, Nermin i ja, ali moram da kažem da je pjesma „Zaplakala Bosna“, koja je sve nas jako emotivno pogodila, sve nas i koji su iz Bosne i koji nisu, izbor Nerminovog tate. To je pjesma Halida Muslimovića i mislim da je bila preemotivna, sve nas je pogodila u srce i dušu – rekla nam je VIki.

-Jutro poslije finala je zbunjujuće. Poslije proglašenja pobjednika nismo bili svjesni šta se događa, a jutro nam donosi osvješćenje. Prvi put samo, da tako kažem u životu bio zbunjen od euforije. Možda bi najbolji izraz bio, skamenjen od sreće. Hvala svima koji su glasali za Nermina, sad tek počinje posao, put kojeg moramo dobro istrasirati i utvrditi – riječi su Dragana Taškovića Tašketa.

Razgovarao: Bato Šišić