Da li su preduzeća na Zapadnom Balkanu pripremljena za još jednu krizu?

• Znatna podrška politike tokom pandemije pomogla je da se spriječe masovni stečaji na Zapadnom Balkanu, gde je samo 3 posto preduzeća podnelo zahtev za stečaj ili trajno prestalo sa radom.

• Trgovina sa razvijenim zemljama, informacije i znanje stečeno kroz globalne lance vrijednosti, kao i pristup stranoj tehnologiji, pomogli su da se podstaknu inovacije i konkurentnost u regionu.

• Prelazak na privredu sa nultom neto emisijom predstavlja znatne rizike za Zapadni Balkan, dok preduzeća nemaju podsticaje za povećanje energetske efikasnosti

• Nedostatak pristupa finansijskim sredstvima nastavlja da ograničava rast malih biznisa u regionu. Finansiranje inovativnih i novoosnovanih preduzeća naročito je otežano nedostatkom kreditne historije i oslanjanjem na nematerijalnu imovinu koju je teško obezbjediti.

Ruska invazija na Ukrajinu i ekonomska kriza dogodili su se upravo u vrijeme kada se Zapadni Balkan oporavljao od šoka izazvanog kovidom-19. Istraživanje pod nazivom „Otpornost biznisa na Zapadnom Balkanu u vremenima nove krize”, kojeje glavni ekonomista EIB Debora Revoltela predstavila na sastanku Strateškog odbora Investicionog okvira za Zapadni Balkan u Rimu, ispituje kako su preduzeća u regionu prebrodila oštar pad izazvan pandemijom i koliko su pripremljena za suočavanje sa budućim izazovima. Rezultati su izvedeni iz izvještaja pod nazivom Poslovna otpornost u pandemiji i šire, koji su nedavno inicirali i zajednički objavili EIB, EBRD i MMF, a koji obuhvata širi region Istočne Evrope i Centralne Azije.

Preduzeća su do sada prošla kroz pandemiju bolje nego što se u početku strahovalo. Izgubila su 29 posto prometa i otpustila 9 posto svoje radne snage, pri čemu je pandemija posebno teško pogodila sektor usluga sa direktnim kontaktima sa korisnicima i mala i srednja preduzeća. Međutim, ogromna podrška politike pomogla je da se spriječe masovni stečaji tako da je samo 3% posti preduzeća u regionu podnijelo zahtev za stečaj ili trajno prestalo sa radom. Izveštaj pokazuje da su se preduzeća koja su bila uključena u globalne lance vrijednosti, ona koja su bila inovativnija u prošlosti, ona koja su bila digitalizovanija i ona sa kvalitetnijim upravljanjem bolje prilagodila tokom pandemije. Proširila su svoje onlajn prisustvo, prešla na rad na daljinu, prilagodila proizvodnju ili efikasnije iskoristila dostupnu podršku politike. Državni programi su igrali stabilizujuću ulogu, ublažavanjem stresa ranjivih preduzeća, kao što su manja preduzeća, samostalne firme i one koje nemaju mogućnost dozvoljenog prekoračenja po računu.

„Rat u Ukrajini ponovo stavlja na probu otpornost privreda Zapadnog Balkana dok se one oporavljaju od pandemije,” rekla je Debora Revoltela, glavni ekonomista EIB. „Novi rizici i povećana neizvijesnost vrše pritisak na prekogranične tokove i trgovinu. To je relevantno jer naša analiza pokazuje da su otpornost i inovacije preduzeća povezane sa njihovim učešćem u globalnim lancima vrijednosti i trgovini. U fazi potencijalnih trendova deglobalizacije, Zapadni Balkan treba da nadogradi svoju konkurentsku prednost koja se ogleda u čvrstim vezama sa EU i da je dodatno učvrsti, kao odskočnu dasku za brži razvoj.”

Otvorenost za trgovinu na Zapadnom Balkanu pokreće otpornost, inovacije i konkurentnost

Izvještaj pokazuje da privrede Zapadnog Balkana generalno ulažu više u inovacije nego privrede u širem regionu, iako se taj proces bazira na prilagođavanju postojećih tehnologija koje se uvoze. Otvaranje globalne privrede bilo je ključno za omogućavanje tim zemljama da unaprijede svoje komparativne prednosti i povećaju svoju konkurentnost. Struktura industrije regiona koji su više integrisani u globalne lance vrijednosti pokazuje jasnu usredsređenost na proizvode sa većom dodatom vrijednošću, dok oni koji su manje integrisani uglavnom trguju industrijskim proizvodima sa nižom dodatom vrijednošću ili sirovinama.

Dokazi iz izveštaja ukazuju da trgovinska integracija sa razvijenim zemljama, naročito sa Evropskom unijom, pristup informacijama i znanju kroz učešće u globalnim lancima vrijednosti, strana licencirana tehnologija i moderne prakse upravljanja spadaju u najvažnije elemente za podsticanje inovacija na Zapadnom Balkanu.

Pristup finansijama

Finansijski sistemi na Zapadnom Balkanu do sada su se dobro držali. Preduzeća se i dalje u velikoj mjeri oslanjaju na bankarske kredite kao izvore eksternog finansiranja. Tržišta kapitala su nedovoljno razvijena, a dostupnost preduzetničkog kapitala, privatnog kapitala i lizinga je veoma ograničena. Udio kreditno sputanih preduzeća na Zapadnom Balkanu znatno je veći kod malih preduzeća, u poređenju sa velikim (16 posto u odnosu na sedam posto). Ta kreditna ograničenja rezultat su nedovoljne transparentnosti na strani MSP, kao i ograničenog kapaciteta posrednika u pogledu procjene rizika. Stanje naslijeđeno zbog pandemije kovida-19 i uticaj invazije Rusije na Ukrajinu vjerovatno će dodatno sprječavati stabilan pristup finansijskim sredstvima. S vremenom će se više kamatne stope pretvoriti u oštrije uslove finansiranja, sa još većom neusklađenošću između tražnje i ponude za kreditima kod MSP. To bi mogao biti problem jer je pristup finansiranju, uključujući dozvoljeno prekoračenje po računu, bio važan izvor otpornosti preduzeća tokom pandemije.

Zelena privreda

Region polako prelazi sa zavisnosti od uglja i nafte na energiju iz obnovljivih izvora, jačajući svoju energetsku sigurnost. Međutim, do 2018. godine region se u velikoj mjeri oslanjao na fosilna goriva pomoću kojih je proizvodio tri četvrtine svoje električne energije. Nekoliko zemalja i dalje daje velike subvencije da bi potrošačima obezbijedile nižu cijenu gasa i drugih fosilnih goriva, na taj način usporavajući motivaciju da se smanje emisije.

Mala i srednja preduzeća (MSP) na Zapadnom Balkanu po pravilu nemaju dovoljno podsticaja za uvođenje ekoloških praksi. Fizički klimatski rizici već utiču na MSP na Zapadnom Balkanu, tako da je 10 posto ispitanika u Istraživanju preduzeća prijavilo gubitke usljed ekstremnih vremenskih pojava tokom tri godine prije intervjua. Međutim, studija je dokumentovala ograničenu svest MSP o pitanjima u oblasti životne sredine, jer samo 21 posto svih MSP investira u energetsku efikasnost, a među preduzećima koja ne uvode nikakve klimatske mjere, 59 posto smatra da takva investicija nije prioritet.  Preciznije, izveštaj pokazuje da klimatske investicije zavise i od upravljačkih sposobnosti i od pristupa finansiranju. Djelotvorna intervencija riješit će i ograničenja u finansiranju i uska grla u upravljačkoj svijesti i upravljačkim sposobnostima.

Dodatne informacije

Kompletan izvještaj možete pročitati ovdje.

Onlajn sažetak možete pročitati ovdje.