Priziv savjesti u Hrvatskoj je neadekvatno reguliran

 “Priziv savjesti neadekvatno je reguliran”

On je jednim dijelom svakako rezultat neodgovarajućeg pravnoga okvira.

– Već duže vrijeme mi se već borimo da je taj priziv savjesti neadekvatno reguliran, podreguliran. Drugo, pogrešno se primjenjuje. Imamo problem i u zakonskom okviru i pogrešnoj primjeni priziva savjesti jer nije normalna situacija da netko poslije dvadeset ili trideset godina svoje prakse uloži priziv savjesti, a ne u samom trenutku zaposlenja, poručila je Blagojević.

Dodala je da uz ta dva glavna problema postoji i još jedan, najozbiljniji. A to je da ne postoji odgovornost i za jedno i za drugo područje.

– Problem je i taj da je taj problem u Hrvatskoj prisutan već duže vrijeme i da se stavlja pod tepih. O kojemu se ne govori, koji je javna tajna. Morao se dogoditi jedan ovakav težak i tragičan slučaj da svi kažu – car je gol. A to znači – moraju se organizirati prosvjedi da bi profunkcionirale stvari institucionalno i pravno, istaknula je profesorica s Katedre ustavnog i europskog prava osječkog Pravnog fakulteta.

Rekla je da su pravo na pobačaj i pravo na priziv savjesti dva prava koja su zajamčena u našem ustavnom poretku. Ta dva prava jedno drugo ne isključuju u organiziranim državama. Problem nastaje kada se daje prednost jednom pravu u odnosu na drugo. 

“Problem se može riješiti”

– To je problem koji se može riješiti na različite načine, ali moramo imati u vidu da pravo na priziv savjesti nije apsolutno pravo. Ono je itekako ograničeno, odnosno može biti ograničeno prije svega glede slučaja hitnosti. A osim toga, tako je određeno i u sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava. Ali to ne znači da se ne mogu naći rješenja u novom zakonu. Može se regulirati tako da se ustroji registar prizivatelja savjesti. Može se regulirati tako da se predvidi proceduralni hodogram vezan za obavještavanje poslodavca, odnosno klijentica. Mogu se predvidjeti odgovarajuće kazne za sankcioniranje onih koji su zaduženi za to da vode računa o tome da se u određenoj javnozdravstvenoj ustanovi, a koju svi mi financiramo, omogući ostvarivanje prava koje imamo. Može se organizirati i po postojećem zakonskom okviru da uprave bolnica vode računa da ako imaju situaciju da se sto posto ulaže priziv savjesti, da se omogući druga osoba, drugi liječnik, koji će doći u tu instituciju ili se pacijentica uputi u drugu instituciju u kojoj se ne ulaže priziv savjesti. Postoji niz rješenja, ali treba postojati volja da se ta rješenja provode, poručila je Blagojević.

Marina Škrabalo iz Zaklade Solidarna kazala je kako slučaj Mirele Čavajde ne može dobiti svoj epilog jer ta je situacija samo početak otpora građanske Hrvatske, koja vjeruje da sve žene imaju ustavna prava.

Prosvjed pod nazivom “Dosta! Uništavanja javnog zdravstva i zanemarivanja zdravlja žena!” održava se u Zagrebu i još nekoliko hrvatskih gradova u znak solidarnosti s Mirelom Čavajdom i svim ženama kojima je u Hrvatskoj uskraćen zakonski zajamčen prekid trudnoće i drugi oblici zdravstvene skrbi.

Prosvjednu akciju organiziraju udruga RODA, CESI, Zaklada Solidarna, PaRiter, Građanke i građani Rijeke te Platforma za reproduktivnu pravdu.

Cijelu emisiju pogledajte u nastavku: