in

U reprezentaciji BiH vlada optimizam pred utakmicu sa Crnom Gorom

Slatka-Tajna.Eu

Piše: Mirza Kusturica

Fudbalsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine uskoro očekuju susreti Lige nacija, a zatim i kvalifikacije za Evropsko prvenstvo u Njemačkoj. Najveću nogometnu smotru na svijetu – Mundijal u Kataru gledat ćemo bez naše reprezentacije, baš kao i protekli EURO, te Mundijal u Rusiji prije toga. Jedino veliko takmičenje na koje se BiH do sada plasirala bilo je Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine, zaista premalo obzirom na vedete i igračka imena koja je BiH imala od sticanja nezavisnosti.

Zanimljivo je da u pohod na EURO, reprezentacija BiH kreće sa tek nekolicinom igrača koja su igrali Svjetsko prvenstvo, tu su tek Pjanić, Džeko i Šehić, a za najboljeg igrača u historiji naše reprezentacije, Edina Džeku, Evropsko prvenstvo 2024. će možda biti i posljednja šansa u karijeri da zaigra na još jednom velikom takmičenju.

BiH sada ima jedan totalno drugačiji tim u odnosu na „brazilsku“ generaciju i kvalitetom nažalost dosta slabiji, ali ipak, mišljenja smo da među 24 evropske reprezentacije, moramo pronaći svoje mjesto. Da li će to biti sa Ivaylom Petevom na klupi ili nekim drugim, još uvijek je rano prognozirati, ali ono što znamo je da je vrijeme da se formira tim koji će narednih nekoliko godina činiti okosnicu reprezentacije BiH.

Istina, ima tu dosta mladih i kvalitetnih igrača čije vrijeme tek dolazi, kao i dovoljno igrača sa iskustvom koji itekako mogu pomoći, ali svježina te polako formiranje tima za budućnost mora biti prioritet, kako za selektora, tako i za ljude koji sjede u Nogometnom Savezu BiH. U ovom tekstu posvetit ćemo pažnju određenim imenima koji bi u narednom periodu mogli predstavljati pojačanje za naš nacionalni tim. No, isto tako činjenica je da oni sami neće doći i da savez mora slati svoje emisare. Je li za to zadužen Zvjezdan Misimović koji je ne tako davno pokupio zasluge za dolazak švedskog dvojca Ahmedhodžić-Hadžikadunić ili neko drugi, sasvim je nebitno, NS BiH mora krenuti u akciju, a Misimović ukoliko mu je to zaista zadatak, trebao bi ili nastaviti raditi svoj posao ili prepustiti isti nekom sposobnjem. Pa krenimo redom.

Ivan Šunjić (Birmingham)

FOTO: Birmingham

U vrijeme dok je Nenad Bjelica vodio zagrebački Dinamo, te izborio proljeće u Evropi poigravajući se velikanima evropskog fudbala, Ivan Šunjić bio je posebno bitan kotačić u Dinamovoj formaciji, neizostavan! Sjajne igre donijele su mu transfer u engleski Birmingham gdje je također jedan od najstandardnijih igrača. Birmingham nastupa u Championshipu, drugom razredu engleskog fudbala, za koji će mnogi reći da je najjača druga liga na svijetu. Ivan je rođen u Zenici 1996. godine i za A reprezentaciju Hrvatske upisao je tek jedan nastup u prijateljskoj utakmici, što znači da itekako ima pravo nastupa za Bosnu i Hercegovinu. Pitanje je da li je Ivan na ovu temu uopće kontaktiran od strane NS BiH, no, činjenica je da svaki kvalitetan i standardan igrač u svom klubu je u ovom trenutku dobrodošao.

Erhan Mašović (Bochum)

Foto: Transfermarkt

Riječ je o 23-godišnjem stoperu rođenom u Novom Pazaru koji je prošao sve omladinske selekcije reprezentacije Srbije. Kao mlad igrač iz Čukaričkog je prešao u belgijski Brugge, zatim selio na posudbe u Trencin i Horsens, a onda stigao u Bochum sa kojim je izborio plasman u najjači rang njemačkog fudbala. Iako u „cvajti“ nije bio najstandardniji, u Bundesligi je Mašović dočekao svoju šansu. Na samom početku sezone kada je Bochum redao poraze, Mašović je još uvijek bio na klupi a onda iskoristio priliku i zacementirao svoje mjesto u prvoj postavi, a i Bochum je u međuvremenu počeo bilježiti dobre rezultate i trenutno su daleko od ispadanja, na solidnoj 11. poziciji. U posljednjem kolu Bundeslige, Bochum je kao gost savladao Hoffenheim sa 2-1 a Mašović proveo svih 90 minuta na terenu. Radi se o zaista modernom stoperu kojeg posebno odlikuje brzina. Obzirom da je nekada igrao za Bochum te da dobar dio svog života provodi u Njemačkoj, vjerujemo kako Misimoviću nije teško izdvojiti vrijeme za posjetu starim prijateljima, te ako ništa barem obaviti razgovor sa Mašovićem. Treba istaći da je upravo Mašović u nedavnom razgovoru sa Sportske.ba kazao da ga iz BiH još uvijek niko nije zvao, te da bi o pozivu itekako razmislio. Imamo li zaista luksuz da se olako odričemo standardnog bundesligaškog stopera?

Jakov Medić (St. Pauli)

Foto: St. Pauli

Još jedno potencijalno pojačanje u odbrani dolazi iz Njemačke, ali iz druge lige, tačnije iz St. Paulija koji bi već od augusta vrlo lako mogao u Bundesligu. Riječ je o Jakovu Mediću rođenom 1998. godine u Zagrebu. Medić je ove sezone na pozicjii stopera odigrao skoro sve utakmice za St. Pauli, i trenutno su treći na tabeli, odnosno na poziciji koja vodi u doigravanje za Bundesligu, ali treba istaći činjenicu da drugoplasirani Darmstadt ima isto bodova kao i St. Pauli, a lider tabele ekipa Werdera, tek bod više, tako da bi St. Pauli za koji redovno nastupa i naš reprezentativni golman Nikola Vasilj, naredne sezone vrlo lako mogao u elitni razred njemačkog fudbala. Poređenja radi, na početku stvaranja „brazilske“ generacije, Sejo Salihović i Vedad Ibišević su također igrali njemačku „zweitu“ te sa svojim Hoffenheimom izborili promociju u Bundesligu. No, vratimo se na Medića, radi se o izuzetno korpulentnom stoperu koji voli imati loptu u nogama i vrlo često super preciznim pasovima pronalazi svoje saigrače u napadu. Nije novost da se Medić dovodi u kontektst sa reprezentacijom BiH, o čemu se i on sam svojevremeno oglasio priznavši da razmišlja o takvoj mogućnosti te da ga klupski kolega a naš reprezentativac, Nikola Vasilj sve više nagovara. Medić je rođen i odrastao u Zagrebu, priznao je također i da mu je želja dres reprezentacije Hrvatske što je i logično za mladića koji je rođen u Hrvatskoj. Ipak, isto tako, nije Medić krio da ga privlači i BiH, odnosno zemlja rođenja njegovog oca Andrije koji je rođen u Čitluku. Činjenica je da Zlatko Dalić ima slatke muke kada je izbor stopera u pitanju te uistinu mnogo kvalitetnih igrača u odbrani, što je možda idealna prilika da se Medića privoli da obuče dres „Zmajeva“.

Tibor Halilović (Heerenveen)

Halilović je rođak Alena Halilovića, nesuđenog reprezentativca BiH, i baš kao Alen korijene vuče iz BiH. Karijeru je počeo u zagrebačkom Dinamu, igrao za Lokomotivu, poljsku Wislu, a zatim su ga sjajne igre u Rijeci odvele u Holandiju. Halilović je igrač sredine terena, radi se o zaista polivalentnom fudbaleru koji može pokriti više pozicija, od zadnjeg, centralnog do ofanzivnog veznog. Jedan je od standardnijh igrača Heerenveena koji je itekako značajno ime u jakom holandskom prvenstvu.

Adis Jašić (Wolfsberger)

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku







Ovaj 19-godišnji fudbaler slovi za jednog od najtalentovanijih igrača u Austriji i već odavno sakuplja seniorske minute. Ove sezone je upisao čak 15 nastupa za austrijski Wolfsberger koji se nalazi na visokoj trećoj poziciji u austrijskoj Bundesligi. Za istu ekipu nastupa i naš novopečeni A reprezentativac Amar Dedić koji je u ovom timu na posudbi iz Red Bull Salzburga. Iako je Dedić po vokaciji primarno desni bek, sjajni Jašić natjerao je trenera ovog austrijskog tima da Dedić zauzme poziciju na lijevom beku, da bi Jašić igrao na svojoj prirodnoj poziciji desnog beka. U 15 odigranih utakmica za ekipu Wolfsbergera postigao je i jedan pogodak. Posebno bitna činjenica i ta da je Jašić nedavno sa U-19 reprezentacijom Austrije u super jakoj grupi sa Španijom, Danskom i Rusijom zauzeo prvo mjesto u grupi i ostvario plasman na Evropsko prvenstvo, a upravo Jašić je bio strijelac u posljednjoj utakmici sa Danskom. Obzirom da u A timu već imamo dva mlada beka iz austrijske lige, Gazibegovića i Dedića čije vrijeme tek dolazi, nema sumnje da bi eventualnim dolaskom Adisa Jašića među „Zmajeve“ osigrali bekovske pozicije za narednu deceniju.

Muharem Husković (Austria Wien)

Dok je Edin Džeko u punoj snazi, barem još neko vrijeme ne moramo brinuti za napad, ali činjenica da je naš najbolji igrač u poznim igračkim godinama i da su pred njim možda posljednje kvalifikacije u dresu BiH, svakako znači alarm za uzbunu. Naravno, teško će neko u bliskoj budućnosti nadomjestiti igrača svjetskog kalibra kao što je Edin Džeko koji bi imao mjesta u svim reprezentacijama na svijetu, ali je itekako vrijeme da se traži potencijalni nasljednik. Jedan od onih na koje bi morali obratiti pažnju je 18-godišnji Muharem Husković, napadač Austrije iz Beča koji je za ovaj tim u austrijskoj Bundesligi ove sezone nastupio 17 puta, postigavši pri tome dva gola. I Husković je U-19 reprezentativac Austrije sa kojom je nedavno izborio plasman na Euro. Njegove godine i činjenica da već prikuplja ozbiljne minute u seniorskom nogometu, dovoljan su razlog da u NS BiH obrate pažnju na ovog igrača.

Armin Gigović (Helsinborg)

FOTO: Helsinborg

Mladi reprezentativac Švedske već je govorio na temu igranja za Bosnu i Hercegovinu, istina, nije mnogo rekao osim činjenice da je razgovarao sa bivšim saigračem iz ruskog Rostova, našim reprezentativcem Dennisom Hadžikadunićem. Radi se o jednom od talentovanijih fudbalera u Švedskoj koji je kao 18-godišnjak za dva miliona eura iz Helsinborga prešao u ruski Rostov. No, nedavna dešavanja u Rusiji razlog su zašto se Gigović ove sezone vratio u Helsinborg. Gigović ima svega 20 godina, nastupa na poziciji zadnjeg veznog i za svoje godine ima ogromno iskustvo u seniorskom nogometu. Da li će i on poći stopama Nalića, Ahmedhodžića i Hadžikadunića te u budućnosti obući dres BiH, ostaje da vidimo…

Haris Tabaković (Austria Lustenau)

Iako ne spada u grupu mladih igrača, Tabaković koji je 94. godište ove sezone ima strašnu statistiku u drugoj austrijskoj ligi, tako da nije iznenađenje što i Švicarci čiji Tabaković pasoš posjeduje, sve više pišu o njegovim nastupima. Naime, Tabaković je na 22 susreta austrijske 2. lige ove sezone postigao čak 24 gola, a njegov tim je lider na tabeli sa odličnim šansama da naredne sezone zaigra u austrijskoj Bundesligi. Tabaković je nastupao za U19 i U21 reprezentaciju Švicarske ali za A tim nije upisao nastup. Riječ je o korpulentom napadaču visokom 194 centimetra sa sjajnim instiktom za gol. Nastavi li Tabaković sa sjajnim igrama i u najjačem rangu austrijskog nogometa, šteta bi bilo zanemariti ga. Kvalitetan igrač za dva ili tri kvalifikaciona ciklusa uvijek je dobrodošao, pogotovo kada je riječ o napadaču.

Srđan Babić (Almeria)


Banjalučanin rođen 1996. godine, igra na poziciji stopera i ove sezone je jedan od najstandardnijih igrača u španskoj „segundi“ gdje sa svojom Almeriom vodi borbu za ulazak u Primeru. Nekadašnji fudbaler Crvene Zvezde od dolaska u Almeriu u septembru prošle godine, propustio je tek dva meča, dok je preostale utakmice odigrao mahom po svih 90 minuta na poziciji lijevog stopera. Babić je nastupao za mlade reprezentacije Srbije, a bitna činjenica je svakako da posjeduje i pasoš Bosne i Hercegovine, tako da osim promjene sportskog državljanstva ne bi bilo većih prepreka da ovaj stoper u budućnosti zaigra za BiH.

Ivan Nevistić (Dinamo – Lokomotiva)

Golmanska pozicija u reprezentaciji BiH nam za sada ne zadaje veliku glavobolju, jer pored iskusnog Šehića, tu su još i Pirić, Vasilj te odnedavno i Vladan Kovačević, ali o budućnosti bi svakako trebali razmišljati, pogotovo kada je potencijalno pojačanje golman Dinama i ima 23 godine. Nakon sjajnih partija koje je pružao u Rijeci prošle sezone, zagrebački Dinamo je odlučio kupiti Ivana Nevistića, no kako jedinica „modrih“ Dominik Livaković nije napravio inostrani transfer, u Dinamu su procjenili da bi za Nevistića bilo šteta da vrijeme provodi na klupi te su ga poslali da se kali u Lokomotivu. Mladi Nevistić koji je inače porijeklom iz Tomislavgrada ove je sezone standardan na golu Lokomotive i trenutno slovi kao opcija broj jedan za Livakovićevog zamjenika u dresu Dinama.

Kvalitet postoji, rezultat mora doći

Pored nabrojanih igrača, širom Evrope postoji još dosta mladih igrača koji nastupaju za reprezentacije drugih zemalja, a na koje bi NS BiH trebao obratiti pažnju. Nemamo taj luksuz da se možemo tek tako odreći bilo koga jer Bosna i Hercegovina ipak nema veliku bazu kvalitetnih igrača. Svjesni smo i činjenice da je nemoguće da svih gore deset nabrojanih ne može odmah biti dijelom A tima, ali su svakako baza iz koje bi se mogao pronaći igrač koji će donijeti dodatni kvalitet našem A timu.
Uzmemo li u obzir da pored Edina Džeke i Miralema Pjanića, naš tim ima igrače koji igraju značajne role u klubovima lige petice poput Prcića (Strassborug), Krunića (Milan), Ahmedhodžića (Bordeaux), Kolašinca (Marseille), Demirovića (Freiuburg) te niz već iskusnih igrača poput Gojaka, Hadžiahmetovića, Cimirota, Nalića, Hadžikadunića, Saničanina, Gazibegovića, Dedića, Prevljaka, koji su standardni igrači solidnih evropskih klubova poput Dinama, Standarda, Malmea, Sturma… onda je sasvim jasno da BiH ipak posjeduje dovoljnu količinu kvaliteta da se nađe među 24 najbolje evropske reprezentacije. Istina, nismo u situaciji kao 2014. kada su okosnicu našeg tima činili igrači iz Liga petice, ali daleko od toga da se BiH nalazi u donjem razredu evropskog nogometa. Naravno, rezultat je najbitniji, a to je ono što u posljednje vrijeme izostaje, zato je možda idealna prlika da se reprezentacija „osvježi“ sa nekoliko novih igrača koji bi itekako podigli kvalitet našeg nacionalnog tima.

Comments

Komentariši

Loading…

0

What do you think?

Home

Bosansko selo u kojem nije bilo rata