Redakcija
Sara Jo bila je spremna za Eurosong i važila za favorita koji će predstavljati Srbiju, ali je završila druga. Uz moderan zvuk pomiješan sa tradicionalnim melosom i muzikom koja podsjeća na čuvenu narodnu pjesmu „Niška Banja“, Sara je predstavila singl po imenu „Muškarčina“. Pjesma je već ušla u publiku i pjevuši se „Bruji čaršija da sam drugačija“. Sara priča o tome kako je izgledala priprema za nastup, da li je razočarana i kolika joj je podrška dečko Žiga Slotar.
Zašto si baš za autore pjesme odabrala Cobya i Bojanu Vunturišević?
-Nisam ni trenutak imala nedoumicu oko toga sa kim bih željela da radim na pjesmi. Coby i Bojana Vunturišević uvijek umiju da svaku moju zamisao nadograde i da me izvuku iz zone komfora, podsjećajući me koliko je to bitno u stvaralaštvu i kako je to jedini način da izvođač u potpunosti otkrije sebe.
Da li je finalni proizvod bio ono što si od početka zamišljala?
-Jedino što sam priželjkivala jeste da pjesma bude mistična, mračna, eksperimentalna i senzualna na prvo slušanje.
Pjesma u sebi ima tradicionalni melos, nešto što od tebe do sada nismo imali prilike da čujemo. Da li je ovo neka novina u tvojoj muzici?
-Ja volim da malo eksperimentišem, tako da sam pokušala da napravim nešto drugačije. Ja mislim da smo uspjeli.
Jesi li razočarana jer nisi otišla u Torino?
-Pokušavam sabrati utiske, jer sam sedmicama preplavljena emocijama. Ništa ne mogu ‘odraditi’ tek tako, pogotovo kada mi je stalo do nečega. Do ovoga mi je bilo stalo. Ni u najluđim snovima nisam mogla zamisliti takvu podršku.
Rekla si da je pritisak bio prisutan. Kako si se borila?
-Sve vrijeme je bio prisutan nevjerovatan pritisak, kao i velika odgovornost da opravdam očekivanja. Imala sam osjećaj kao da se sve na čemu sam radila sada svelo na te tri minute nastupa. Samim tim su pripreme bile pravi ringišpil balansiranje između želja i mogućnosti, isplivavanje nesigurnosti, vođenje raznih borbi sa samom sobom.
Zašto si odlučila da se prijaviš na „Pjesmu za Evroviziju 2022“?
-Htjela sam da ljudi to čuju i prepoznaju, da sam to ja u nekoj mističnoj i senzualnoj noti, ali da ipak opet postoji neki faktor iznenađenja, a sudeći po reakcijama izgleda da smo uspjeli u tome. Mislim da pogotovo kada se priča o pop muzici je uvijek bitno pružiti publici nešto novo, drugačije o čemu će se diskutovati, pa čak iako to nisu odmah u potpunosti pozitivni komentari.
Komentari su raznoliki, ali se ljudima uglavnom dopada. Kako komentarišeš kritike na nastup?
-Mislim da sam dala tu neku mističnu dozu koju pjesma nosi. Sve je bilo u skladu sa stihovima.
Postoje i različite interpretacije pjesme. Da li ima neku tajnu poruku?
-Ono što najviše volim u vezi sa ovom pjesmom je što poruka može da se protumači na bezbroj načina. Pjesma ima toliko slojeva, koji vjerujem da će se otkrivati kroz svako naredno slušanje.
Da li je ovo bilo najteže u dosadašnjkoj karijeri?
-Kroz priču sa svojim bliskim ljudima stalno sam provlačila kako osjećam pritisak, kako treba da opravdam podršku ljudi, kako treba da opravdam ovo, ono, velika su očekivanja i onda smo zajedno zaključili da zapravo ja imam najveća očekivanja i da samoj sebi postavljam neke nove više ciljeve. U tome mi je publika, vjetar u leđa i ta njihova očekivanja, što nekako podrazumjevaju nadogradnju moje priče. Ali, da je tu ključni faktor moja glava, koja stvori pritisak, jeste. Ja nekako vidim kao, kao glavnu poentu mog bitisanja na sceni, upravo to, da budem što bolji peformer i da na što bolji način zabavljam ljude.
Tvoj dečko Žiga Šlotar je bio u timu. Kako je bilo raditi na koreografiji?
-Znalo je biti svađe! Naravno, šalim se. Pratila sam slovenačke medije, i kod njih se trenutno održavao izbor za njihovu pjesmu za Evroviziju. Čak sam bila u kontaktu sa jednom učesnicom Džuli, od koje sam imala punu podršku. Nije pobijedila, ali sam i ja njoj dala podršku. Eto, radim na odnosima sa Slovenijom.
