in

EU mora usloviti finansijsku pomoć Zapadnom Balkanu

Slatka-Tajna.Eu

Milorad Dodik [član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i lider Stranke nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), vodeće partije u bh. entitetu Republika Srpska] iskušava strpljenje međunarodne zajednice, a ulozi na stolu su sve veći. Dodatno pogoršanje, ne bi bio samo nastavak nasilnog i teatralnog Dodikovog ponašanja, već sprovođenje najavljenih separacija od institucija Bosne i Hercegovine – smatra izvjestilac za Crnu Goru u Evropskom parlamentu, Tonino Picula.

U intervju za Radio Slobodna Evropa (RSE) Picula procjenjuje da je to ozbiljna opasnost jer ne vidi ozbiljne napore da se to spriječi.

Evropska unija (EU), prema njegovom mišljenju, mora napustiti koncept meke sile i finasijsku pomoć državama uslovljavati napretkom u demokratizaciji jer, kako kaže, “autokrati jedino takav jezik razumiju”.

Ocjenjujući situaciju na Zapadnom Balkanu veoma lošom, procjenjuje da su realniji sukobi unutar pojedinih država nego međudržavni. Picula to smatra posljedicom zaostale demokratske tranzicije samih država, ali i nedostatkom snage i zainteresovanosti EU.

Proruski i prosrpski dijelovi parlamentarne većine u Crnoj Gori dovode u pitanje, ne samo evropske integracije, već i elemente državnosti Crne Gore, što državu može blokirati sa nesagledivim posljedicama, smatra Picula.

RSE: Koliko talas nacionalizma koji zapljuskuje Balkan, i koji mnoge podsjeća na predratne devedesete, udaljava sve zemlje Zapadnog Balkana od evropskih integracija?

Picula: U svim državama Zapadnog Balkana evidentna je zapuštenost demokratskih institucija. Jednim dijelom zbog domaćih razloga, ali i vakuumom u politici proširenja EU.

U uslovima, kada nedostaju vizije karakteristične za evropski projekat, na snazi je politički oportunizam mnogih država članica. Kada govorimo o politici proširenja, tu je Bugarska, koja osporava početak pregovora sa Sjevernom Makedonijom, ali i neke starije članice EU, kao Francuska i Holandija, daju svoj doprinos blokadi politike proširenja. Slabi snaga EU, koja se i sama suočava sa internim problemima i zato nema snage za nova proširenja.

Sve prisutnija je geopolitička konkurencija EU na Zapadnom Balkanu, koje nije bilo prije desetak i više godina, a sada nameću agendu. I mnoge političke elite na Zapadnom Balkanu prihvataju tu vrstu uticaja. Političari razmišljaju o sljedećim izborima i najjeftinijem načinu kako nešto postići, a reformama se treba ozbiljno posvetiti sa izgledima da možda nećete dobiti povratnu korist od samih reformi.

Prema tome, mislim da je situacija veoma loša. Vjerujem da nije identična situacija sa onom s početka devedesetih godina, ali izvan svake sumnje postoje razlozi za zabrinutost.

RSE: Da li bi moglo doći do otvorenih sukoba na Zapadnom Balkanu?

Picula: Mnogi stručnjaci i analitičari govore da je u ovom trenutku na Zapadnom Balkanu možda otvoreno nekih desetak ili 15 različitih bilateralnih sporova. Međutim, meni se čini da je mnogo realnije razmišljati, ne toliko o sukobu između pojedinih država Zapadnog Balkana, već da se mogu dogoditi određeni sukobi unutar pojedinih država zbog mnogih nerazjašnjenih problema u zaostaloj demokratskoj tranziciji. To je moguće.

RSE: Postoji li neki zajednički činilac u svim ovih događanjima, od Bosne i Hercegovine preko Crne Gore i Sandžaka?

Picula: Mislim da demokratske institucije u svim tim zemljama ne bilježe napredak u posljednjih desetak godina. Dovoljno je analizirati izvještaje Evropske komisije ili rezolucije Evropskog parlamenta i to su redom porazni opisi trenutnog stanja u svim zemljama. Govori se u mnogim elementima o zarobljenim državama. To je ono što je posljedica ovog vakuuma u kome se našla cijela regija.

Nije bilo napretka u posljednjih desetak godina, sve inicijative kojima se namjeravalo unaprijediti stanje, kolektivno ili pojedinačno, njihovi efekti su izostali. Izuzetak je bio dogovor između Skoplja i Atine o deblokadi evropskog puta Sjeverne Makedonije. Ali eto iza sljedećeg ugla, Sjeverna Makedonija je bila ponovo blokirana i to dva puta.

Nedostatak autentičnog demokratskog progresa u svim tim državama uz nezainteresovanost institucija EU doveli su do toga da sa ovoliko brige komentarišemo stanje na Zapadnom Balkanu.

RSE: EU je osudila zapaljivu retoriku na paradi 9. januara u Banjaluci i najavila da ne isključuje sankcije i reviziju ekonomske pomoći ukoliko se situacija “dodatno pogorša”. Šta bi moglo biti dodatno pogoršanje?

Picula: Rekao bih da je Bosna i Hercegovina postkonfliktno, konfliktno i moguće pretkonfliktno društvo. Najveću opasnost trenutno vidim u prijetnji od spajanja različitih hroničnih kriza uoči izbora koji opterećuju odnose u Bosni i Hercegovini, posebno u posljednjih nekoliko godina. Na primjer, u godinu u kojoj treba da se održe izbori u BiH, a traju sporovi oko jednog od nosećih stubova u svakoj parlamentarnoj demokratiji – izbornog zakona.

S druge strane, imamo u Republici Srpskoj ponašanje Milorada Dodika, koji iskušava strpljenje međunarodne zajednice, a ulozi na stolu su sve veći. Ako me pitate što bi moglo biti dodatno pogoršanje, to ne bi bio samo nastavak tog nasilnog i teatralnog Dodikovog ponašanja.

Naprosto, moramo pratiti što će se događati s obzirom na najavu da li će u narednih šest mjeseci, sve ovo što je najavio kao separaciju od institucija BiH, biti sprovedeno u djelo.

Mislim da je to ozbiljna opasnost jer u ovom trenutku ne vidim nekakav osobiti napor osim, komentarisanja ili nekih sankcija, da se ozbiljno preduzima da se to spriječi.

RSE: Zašto EU praktično i ne koristi mehanizme uskraćivanja finansijske pomoći i sankcija vladama država koje ugrožavaju stabilnost regiona?

Picula: Podsjetio bih da je, kada je riječ o Bosni i Hercegovini, pomalo davne 2013. godine EU usvojila restriktivni okvir za uvođenje mjera protiv fizičkih i pravnih lica koji narušavaju suverenitet, teritorijalni integritet, Ustavni poredak i međunarodni subjektivitet BiH. Pored toga postoji spreman takozvani režim okvirnih sankcija.

Ono što je problem EU je to da te odluke treba da budu donesene jednoglasno, a koliko to sporo i teško ide, mogli smo vidjeti na slučaju uvođenja sankcija bjeloruskom režimu pod vođstvom Aleksandra Lukašenka. Trebalo je više od godinu da EU razvije te sankcije, koje po mnogim ocjenama, barem ovdje u Evropskom parlamentu, ni izdaleka ne zadovoljavaju. Dakle, proces uvođenja sankcija u EU nije jednostavan jer se traži jednoglasnost.

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku







Čini mi se da EU, kada razmišlja o svojoj budućnosti, mora napustiti koncept meke sile.

Međutim, čini mi se da bi neke države članice mogle uvesti sankcije na svojoj teritoriji. Meni se čini da EU, kada razmišlja o svojoj budućnosti, mora napustiti koncept meke sile.

Ne tvrdim da se treba pretvoriti u nekakav vojni blok, ali bi trebalo da postane smart power, odnosno morala bi mnogo pažljivije, ali odlučnije, da kontroliše resurse koji odlaze na Zapadni Balkan.

Po posljednjim izvještajima nezavisnih analitičara, 700 miliona eura koji su od 2014. godine do danas potrošeni u regionu na jačanju demokratskih institucija, jednostavno nisu dali rezultate.

Po prvi put bi EU morala da razvije mehanizam uslovljavanja u svim onim slučajevima kada taj novac ne daje željene rezultate zbog otpora političkih elita ili pogoršanja situacije sa stanjem ljudskih prava i nazadovanjem demokratskih institucija, ugrožavanja slobode medija. Tada bi EU trebalo da odlučnije reaguje i obustavi isplatu tih sredstava.

Jer različiti autokrati jedino takav jezik razumiju, jer oni sa pregovaračima koji dolaze iz Brisela očito znaju “pregovarati”. A, naravno, građani trpe zbog upravo takvih “pregovora”.

RSE: Kako bi se članice EU mogle izjasniti povodom retorike koju smo mogli čuti 9. januara. Da li bi oko toga mogla biti postignuta saglasnost? Ukoliko ne – ko bi se suprotstavio?

Picula: Sumnjam da će doći do jednoglasnosti čak i u osudi takvog notornog čina, rekao bih rušenja jedne suverene države sa ozbiljnim implikacijama na cijeli region.

Jedna grupa nas zastupnika u Evropskom parlamentu smo u dva navrata reagovali pismima na pogoršanje situacije i stanja u BIH zbog političkog djelovanja Milorada Dodika. Pisali smo, naravno, i ministrima vanjskih poslova, očekujući od njih rezolutnu reakciju dok ne bude kasno.

Gotovo fun fact ili čudan podatak je da nam je od svih ministara država članica pisao samo mađarski ministar vanjskih poslova, koji je, naravno, našu inicijativu odbacio, jer smatra da nikakve sankcije nemaju smisla.

Puno puta smo vidjeli da u sudaru autokratskih režima i demokratije, autokrati stiču prednost ukoliko se demokratski kamp, zapravo, ne organizuje i ne krene sa politikom sukobljavanja sa takvim tendencijama na vrijeme.

RSE: Osim nepovoljnog spoljnog okruženja, Crna Gora ima i unutrašnju nestabilnost, koja usporava reforme, na šta ste i sami više puta upozoravali. Imate li utisak da nedostaje politička volja, znanje ili nešto treće?

Picula: Previše energije i vremena se od posljednjih izbora u Crnoj Gori i izglasavanje nove Vlade izgubilo na politička prepucavanja. Izgubio se fokus vladajućih prema napretku i prema članstvu u EU. Opšti utisak je da su svi okupirani političkim svađama unutar koalicije na vlasti i različitim parlamentarnim manevrima.

Izvještaj Evropske komisije i Rezolucija Evropskog parlamenta je evidentirala te zastoje. To je stvar političke volje. Crna Gora, ukoliko želi da savlada složeni reformski proces, mora imati kontinuiranu parlamentarnu većinu i stabilnu i proevropsku Vladu. Crna Gora bi imala šta izgubiti. Ona je predvodnik procesa integracija u regionu, otvorila je sva pregovaračka poglavlja i vrijeme je da se zatvaraju. Ukoliko se to ne desi, dovešće se u pitanje njena pozicija predvodnika. I ona mora pokazati liderske sposobnosti ali bez pravih, proevropskih lidera to neće biti moguće.​

RSE: Koliko Crna Gora djeluje ranjivo na strane uticaje kad su u pitanju interesi i vrijednosti koji su u suprotnosti sa evropskom perspektivom?

Nedavni događaji poput lokalnih izbora u Nikšiću i ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju su to pokazali. Tu je više nego jasan i prisutan bio interes i uticaj stranih aktera koji nisu usklađeni sa deklarisanom orijentacijom Crne Gore i njenim putem ka EU.

Naravno, naglašavam i agresivnu medijsku kampanju koja dolazi iz Srbije ka Crnoj Gori. Treba izvući pouku iz ovih situacija jer je očigledno da Crna Gora kao mala država izložena geopolitičkom interesnom radaru pojedinih aktera, koji nije u interesu Crne Gore, niti u interesu EU. Zato EU mora biti značajno aktivnija.

RSE: Dio struktura vlasti u Crnoj Gori u praksi ne baštini evropske vrijednosti dok istovremeno građani, prema istraživanjima pokazuju visok stepen podrške EU. Kako u Briselu gledate na ovu u diskrepancu, koja nije karakteristična samo za Crnu Goru već i za region?

Picula: Tako je. Raste podrška građana za članstvo u EU, ali raste i apatičnost građana. Raste i nepovjerenje u mnoge političare i neke političke opcije.

I ranije sam, u kontekstu moguće rekonstrukcije Vlade, bio prilično jasan, kada je bilo najave da će Demokratski front ući u nju, da bi takva vlast predstavljala korak unazad. To izaziva ozbiljnu zabrinutost i među evroatlantskim partnerima Crne Gore, jer dosadašnji način rada tih antievropskih struktura, jednostavno, ne nudi garancije za funckionalnost reformskog puta države.

Ovi proruski i prosrpski akteri dovode u pitanje, ne samo evropske integracije, već i elemente državnosti Crne Gore. Takvim političkim djelovanjem Crna Gora može biti blokirana sa nesagledivim posljedicama.

Comments

Komentariši

Loading…

0

What do you think?

IMAMO PUNO VEĆIH PROBLEMA OD BORA I CELULITA: Nika Antolos o ljepoti na društvenim mrežama

Teknoxgroup se uspješno prilagodio pandemijskim uvjetima poslovanja