Redakcija
Samo jedna trećina od ukupnog broja novozaposlenih u 2020. godini su žene, jedan je od glavnih nalaza izvještaja Žene na tržištu rada u Bosni i Hercegovini koji je Agencija za rad i zapošljavanje BiH predstavila sredinom novembra 2021. godine. Izvještaj je urađen u okviru projekta Evropske unije koji pruža podršku zavodima za zapošljavanje za unapređenje aktivnih mjera zapošljavanja i razvoj strategija zapošljavanja u BiH za koji je Evropska unija izdvojila više od 1,2 miliona eura bespovratnih sredstava. Rezultati istraživanja pokazuju da su žene bile značajno pogođene COVID-19 pandemijom prilikom zapošljavanja, koja je obilježila 2020. godinu.
„Žene u BiH i dalje su nedovoljno zastupljene i diskriminirane u mnogim sferama od politike do poslovanja i tržišta rada. To se sada čini još važnijim jer istraživanja pokazuju da su žene, uz postojeće rodne nejednakosti, još ranjivije zbog posljedica COVID-19,“ istakao je Gianluca Vannini, šef Sekcije operacija za socijalni razvoj, civilno društvo i prekograničnu saradnju, Delegacije Evropske unije u BiH.
Žene pogođenije pandemijom
Cilj Izvještaja je sagledavanje situacije u pogledu izazova sa kojim su se poslodavci suočavali u 2020. godini.
Ukupno je anketirano 2.429 poslodavaca na nivou BiH, a u uzorku dominiraju mala preduzeća sa gotovo 80 procenata, što i najbolje oslikava stvarno stanje u ekonomiji. U 2020. godini preduzeća u uzorku su zaposlila 8.721 radnika, od čega je najveći procenat novih zapošljavanja realiziran u Federaciji BiH-63,7 posto, dok je 35,9 posto na području Republike Srpske. Zapošljavanja na području Brčko Distrikta čine 0,5 posto ukupnih zapošljavanja.
Posmatrano na nivou ekonomije BiH, žene su činile 37 posto ukupnog broja novozaposlenih radnika. Ovakav rezultat može ukazivati na dva moguća zaključka: poslodavci češće zapošljavaju muškarce nego žene, ili žene nisu dovoljno aktivne na tržištu rada. U svakom slučaju, neophodno je odgovarajućim mjerama potaknuti veću participaciju žena na tržištu rada.
Najveći procent novozaposlenih žena je u prerađivačkog djelatnosti i trgovini-ukupno 76,4 posto novih zapošljavanja žena. Velika preduzeća su značajan faktor u zapošljavanju žena u kojima je u 2020. godine, od ukupnog zapošljavanja žena, zaposleno njih 55 posto, dok je 22,8 posto zaposleno u srednjim, a 21,7 posto u malim preduzećima.
Uvidom u najčešća zanimanja u kojima se žene zapošljavaju, može se uočiti da su najčešća zanimanja žena: prodavač-trgovac, pomoćni radnik u proizvodnji, obućar, šivač, konobar i obućarski radnik – šivač gornjih dijelova obuće. Na ovih šest zanimanja odnosi se 51,1 posto ukupnog broja novozaposlenih žena u 2020. godini. Istraživanje na osnovu ILOSTAT podataka pokazuje da su mnoga zanimanja širom svijeta podijeljena po osnovu roda i da u nekim zanimanjima dominiraju žene (poput poslova lične njege, zdravstvenih radnika, čistači i pomagači, službenici, zdravstveni radnici, službenici korisničke službe i slično.) To potvrđuju i podaci za BiH. Zanimanja u kojima žene značajno dominiraju odnose se na: farmceutski tehničar, šivač, magistar farmacije, obućarski radnik i krojač. Naime, žene su jako malo zastupljene u djelatnostima građevinarastvo, prijevoz i skladištenje, administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti, tačnije ispod 15,5 posto u svakoj djelatnosti. Zanimanja u kojima nema niti jedne zaposlene žene su: bravar, dostavljač, zavarivač – varilac, tesar, zidar, vozač autobusa, elektrotehničar, vozač putničkog automobila, armirač i građevinar za održavanje zgrada. Ovakvi rezultati ukazuju da se žene najčešće zapošljavaju u tzv. tradicionalna ženska zanimanja, te da je potrebno kroz obrazovni sistem promovirati rodno neutralna zanimanja.
U izvještaju se navodi da, u tri djelatnosti gdje žene čine najveći procenat novozaposlenih, prema informaciji za februar 2021. godine dostupnim od Agencije za statistiku BiH, plaće su niže u odnosu na prosjek od 961 KM. Riječ je o djelatnostima trgovine, hotelijerstva i ugostiteljstva, umjetnost, zabava i rekreacija. Sa druge strane, u finansijskoj djelatnosti i djelatnosti osiguranja, plaće su iznad prosjeka za februar 2021. godine, a u tim djelatnostima žene čine između 63 i 67 posto novozaposlene radne snage.
Od ukupnog broja radnika kojima je u 2020. godini istekao ugovor o radu, žene čine 39,7 posto. Prerađivačka industrija i trgovina su dvije djelatnosti u kojima se nalazi najveći broj žena kojima je prestao ugovor o radu u 2020. godini-78,8 posto, dok je najveći procent prestanaka ugovora o radu realiziran u velikim preduzećima-65 posto.
Zanimanja koja su u 2020. godini bila najviše pogođena prestankom ugovora o radu među ženama su prodavač-trgovac, šivač, konobar, obućar i pomoćni radnik u proizvodnji. Ovih pet zanimanja čine 50,6 posto svih prestanaka ugovora o radu među ženama. Posmatrano po broju prestanaka ugovora o radu u specifičnim djelatnostima, najveći procent otpuštenih radnica je u djelatnosti umjetnosti, zabava i rekreacija, gdje žene čine 60,1 posto otpuštenih radnika, slijedi djelatnost pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane -56,8 posto i trgovina na veliko i na malo; popravak motornih vozila i motocikala-48,4 posto.
Na nivou zanimanja, među otpuštenim sobarima/icama, čistačima/icama prostorija, obućarskim radnicima, žene imaju udio veći od 90 posto. Radi se o zanimanjima koja u svom nazivu ističu da se radi o tradicionalnim ženskim zanimanjima, te je udio žena u ukupnom broju prekida ugovora o radu za žene u ovim zanimanjima značajno visok. Zanimanja poput administratora baze podataka, krojača, šivača, frizera, šivača kože, kuhara, krznara, prodavača-trgovca, slatičara, obućara, sastavljača proizvoda od različitih materijala, trgovački putnik i pomoćni radink u proizvodnji imala su više od 50 posto prestanak ugovora o radu koji se odnosi na žene. Zanimanja poput automehaničara, bravara, građevinskog tehničara, kalupara, tesara, vozača autobusa, putničkog automobila i teretnog vozila, zavarivača i zidara među radnicima koji su otpušteni uopće nisu imali žene. Radi se o zanimanjima koja su tradicionalno muška, te se prekidi ugovora o radu uglavnom odnose na muškarce.
Neophodan drugačiji pristup
„Analizirajući uticaj pandemije COVID-19 na tržište rada, možemo reći da je ženska radna snaga značajno pogođena smanjenjem ekonomske aktivnosti. Rezultati ove studije ukazuju na potrebu da se odgovarajućim politikama i kroz obrazovni sistem, promovira jedan inovativni pristup i odnos prema ženskoj radnoj snazi“, rekao je Muamer Bandić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH, tokom prezentacije Izvještaja.
Međutim, ono što je posebno zabrinjavajuće jeste podatak Agencije za statistiku BiH, koji pokazuje da od ukupno 1,527.000 osoba koje se nalaze izvan radne snage tj. niti su zaposlene niti traže posao, 949.000 su žene. Dominantni stereotipi koji su uzrok ovakvom stanju su patrijahalni stavovi da su žene odgovorne za privatnu sferu, tj. porodicu i domaćinstvo, a muškarci za javnu sferu koja podrazumijeva plaćeni rad. Također, žene duže čekaju na prvi posao, imaju dugotrajne prekide u radnom stažu zbog porodiljskog odsustva ili njege starijih i bolesnih članova porodice, smanjena im je prilika za ponovno uključivanje na tržište rada zbog zrelije dobi, očekuje se da se bave manje zahtjevnim poslovima i da lakše prihvataju da rade pola radnog vremena, itd.
„Primat bi trebalo staviti na žene u ruralnim sredinama, koje rade određene poslove, ali nisu registrovane i te žene treba obučiti i motivisati da aktivno traže posao kako bi se uključile u cjelokupni privredni razvoj. Smatram da se ne može govoriti o spolnoj diskriminaciji na tržištu rada, nego je problem u neaktivnosti žena, zbog čega je potrebno provoditi određene mjere kako bi ih motivisali na traženje posla“, kazala je Gordana Latinović, zamjenica direktora Zavoda za zapošljavanje RS.
Ključ većeg učešća i otpornosti žena na tržištu rada u BiH je obrazovanje, kako formalno, tako i neformalno.
„Analizirajući rezultate i najnovija saznanja i statistike, možemo vidjeti da je jednak procenat dječaka i djevojčica u srednjim školama, na fakultetima od ukupnog broja studenata 59 posto su žene, 62 posto ih je magistriralo, dok je 45 posto doktoriralo. Smatram da su šanse za obrazovanje žena i muškaraca jednake. Međutim, često se zaboravlja da je formalno obrazovanje tromo i da ne prati društvene promjene. Iz tog razloga, neophodno je poticati neformalno obrazovanje koje uključuje programe dokvalifikacije i prekvalifikacije i koje će pomoći ženama da se lakše uključe na tržište rada. Nešto s čime se suočavamo u BiH, jeste neadekvatno provođenje mjera profesionalne orijentacije u srednjim školama i na fakultetima. Ono što se u svijetu trenutno traži jeste otkrivanje radnih mjesta, dakle više nećemo tražiti radno mjesto nego ćemo ga mi sami otkrivati, te se sve više potencira freelancing i poduzetništvo. Istraživanja su pokazala da spol jeste jedan od faktora koji određuje odnos prema poslu. Zaista je poražavajuća činjenica da su mnoge žene untaoč kvalifikacijama i diplomama izabrale da budu nezaposlene. To dovodi do potrebe razvijanja poduzetničkih kompetencija, koje je potrebno kod učenica i studentica njegovati, kako bi otvorili tu konzervativnu kutiju po kojoj je uredu biti finansijski ovisan o nekome i obrazovati se bez želje da se to znanje primjeni u praksi“, pojasnila je Amina Isanović-Hadžiomerović sa Odsjeka za pedagogiju, Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
Ono što je jedan od ograničavajućih faktora za žene kada je u pitanju uključivanja u tržište rada, jeste što žene porodične i obaveze vezane za domaćinstvo stavljaju iznad potrebe za traženjem posla. Međutim, Isanović-Hadžiomerović dodaje da veliki problem predstavlja i nedostatak socijalne podrške u smislu institucija koje će pomoći u brizi o djeci kako bi majka mogla biti aktivna na tržištu rada, kao i emocionalne i instrumentalne podrške od strane porodice, jer su mnoga istraživanja pokazala da je ženama to jako bitno, upravo zbog složenosti uloge koju žena ima.
„Jedan od razloga smanjenog učešća žena na tržištu radu može biti i potreba žena za socijalnim kontaktima i odnosima na radnom mjestu, a u korporativnim kulturama se suočavamo s nekim hladnijim odnosima, te se ovim vrijednostima ne pridaje značaj. Možda bi se poslodavci trebali zapitati koliko je kultura u njihovim kompanijama podržavajuća za žene“, naglasila je Isanović-Hadžiomerović.
Ono što je tokom prezentacije Izvještaja naglašeno, jeste da je za unapređenje i jačanje položaja žena na tržištu potrebna institucionalna podrška svih aktera i u svim segmentima koji su neophodni za aktivnije učešće žena. Dakle, to znači da sve kreće od obrazovanja, kako formalnog tako i neformalnog, motivacije, finansijske, savjetodavne i mentorske podške za pokretanje vlastitih biznisa. Neophodna je i socijalna podrška vlasti u BiH, kao i podrška i razumijevanje kompanija za druge obaveze i uloge koje žena ima u porodici i društvu.
Prevazići ograničavajuće faktore
Kada je riječ o brizi o djeci, mnoge žene su kao ograničavajući faktor navele da od niskih plaća ne mogu priuštiti plaćanje osobe koja će brinuti o djeci, zbog čega ne odlučuju tražiti zaposlenje. Međutim, Latinović ističe da je za žene jako bitno da se uključe u tržište rada, posebno iz razloga što ovaj faktor neće postojati zauvijek.
„Žene mogu izabrati da rade, pa čak i za niske plaće i u slučaju da moraju plaćati nekoj osobi koja će brinuti o njenoj djeci ili pronaći neki drugi način kako da prevaziđu ovaj faktor. U slučaju da žena izabere da ne radi, ona nepovratno gubi vrijeme, iskustvo i znanje koje bi mogla steći na tržištu rada, a koje bi kasnije moglo da joj donese i veće prihode, posebno uzimajući obzir da im neće zauvijek trebati pomoć oko čuvanja djece“, pojasnila je Latinović.
O projektu koji realizira Business Magazine u saradnji sa UniCredit Bank
Žene u biznisu su dugo bile izuzetak, nikada pravilo, no, vrijeme i cjelokupan napredak čovječanstva polako, ali sigurno pomiče granice koje su uglavnom rezultat izuzetno jakih predrasuda protiv kojih se generalno najteže boriti. Boriti se u dokazivanju da znaju, žele i na koncu mogu realizirati svoje snove čak i kada to izgleda preteško, stalno je „stanje“ u kojem se nalaze žene diljem svijeta, pa i u Bosni i Hercegovini. Kada se čitaju suhoparne brojke, koje daju rezutati raznih globalnih analiza koje obuhvataju i našu zemlju, skoro da se nije teško obeshrabiti. Ipak, u svakodnevnom radnom okruženju žena je sve više, pozicija koje zauzmaju, također, su sve više i značajnije no negdje se ipak zapaža da napredovanje do vrha, ide teže nego bi trebalo. Činjenica je da su se neke kompanije ohrabrile dati priliku i na najviše liderske pozicije imenovale žene, priznajući im na taj način sav dotadašnji trud, svo njihovo znanje i sve njihove sposobnosti kojima raspolažu. No, dug put je još pred svima nama u namjeri da postanemo društvo u kojem će biti normalno da je žena aktivan član poslovne zajednice čije se znanje i rad adekvatno valorizira u svakom segmentu. Business magazine u saradnji sa Unicredit Bank stoga pokreće projekat One prave razliku čiji je cilj ukazati na žene koje nisu ustuknule unatoč svim vrstama prepreka koje je jedno društvo poput bosanskohercegovačkog, stavljalo i stavlja pred njih. Na taj način želimo odati priznanje njihovoj borbi da neke buduće generacije dobiju priliku živjeti i raditi u društvu koje ne prepoznaje rodne razlike i koje podjednako cijeni uspjeh neovisno o spolu.
