Redakcija
Nina Badrić objavila je pjesmu „Pamtim“. Ovo je najličnija i emotivnija pjesma koju je napisala. Pjevačica se vratila nastupima, a priča o tome kako izgleda njen život i karijera. Iako je uvijek nasmijana, ima teške dane, pa priča o tome koliko je muzika imala uticaja na njeno raspoloženje.
Pjesma ‘Pamtim’ najavljuje vaš best of album. Sudjelujete li sami u kreiranju liste pjesama ili to prepuštate urednicima?
-Svaka pjesma ili album počinje od mene i sama kreiram sve što će se objaviti. Ipak su to moji albumi i mislim da nitko bolje od mene ne može znati koje su pjesme značajne. Urednici su tu da budu korektor ako ja zabrazdim u pogrešnom smjeru.
Tekstove pišete sami. Jeste li zadovoljni kad napišete nešto ili čekate da prođe vrijeme pa prepravljate?
-Pjesme obično odmah napišem. Čujem muziku u svojoj glavi i odmah mi dođe glavna nit vodilja teksta. Na nekima radim mjesecima, a ‘Pamtim’ je odmah nastala.
Koje tri pjesme smatrate svojom osobnom iskaznicom, onima koje na neki način najbolje opisuju vas kao osobu, vaš karakter i temperament?
-Ne mogu ih podijeliti na taj način. Dio su mene, dio su moje duše. Svaka od njih ima dio moga karaktera i temperamenta. Mogli bismo onda reći da sam nježna, sanjarska duša.
Postoji li danas, prema vašem mišljenju, kriza autora jer pjesme koje nastaju kratko traju?
-Već dugo postoji kriza autora i bilo bi fantastično kada bi se ponovo pojavili veliki autori koji su u stanju napisati 20 pjesama godišnje. Zato smatram da je Gibonni naše nacionalno blago. Generalno vlada nedostatak velikih autora i, pogotovo, producenata. Jako nedostaje specifičan producent i autor poput Dine Dvornika, a koji je bio ispred svog vremena, da malo razbuca našu scenu. Kad radim pjesme, imam jasnu viziju kako trebaju zvučati, no teško je danas pronaći saradnike koji će vas pratiti u vašoj viziji. Vremena su idealna za brzopoteznu zabavu, a ovo što ja stvaram spada u Sizifov posao. Kotrljati pjesme koje nemaju nijednu dodatnu atrakciju osim čiste emocije.
U narednom razdoblju očekuju vas koncerti u Hrvatskoj i susjednim zemljama. Kako izgledaju vaše pripreme za njih?
-Prije velikih koncerata uvijek sam u svojevrsnom karantinu. Naš život vrlo je sličan životu profesionalnih sportista jer za veliki koncert moraš biti spreman i fizički i psihički. Koncerti zahtijevaju jako puno snage, stoga volim nekoliko dana prije njih biti sama, proći sve u svojoj glavi i pripremiti se.
Imate li isti osjećaj kad ste na bini kao i kad ste počinjali?
-Da nemam, odavno bih radila nešto drugo. Još uvijek jedva čekam da istrčim na pozornicu.
S godinama dolaze strahovi koji nas blokiraju i zaustavljaju. Imate li danas tremu?
-Nimalo. Samo ogromnu odgovornost prema sebi, publici i muzičarima. Rođena sam za ovo što radim.
Puno ljudi utjehu, zadovoljstvo i veselje nalazi u pjesmama koje izvodite, ali koliko je ponekad teško biti ‘zabavljačica’, odnosno medij koji tu emociju iz pjesme treba prenijeti do publike?
-Vjerujete li mi da nisam svjesna ničega kada sam na pozornici. Kad mi ljudi prepričavaju šta sam govorila ili neke događaje s koncerata, ja se toga ne sjećam. U nekom sam svom zaštićenom balonu dok sam na bini i potpuno sam prepuštena emociji.
Jeste li bili u situaciji da ste u koncert ušli ne baš najbolje volje zbog nekih svojih osobnih razloga, a onda je reakcija publike utjecala na vaše raspoloženje i popravila ga?
-Meni je muzika spasila život. Hiljadu puta pozornica je obrisala moje loše dane. Zahvalna sam Bogu što mi je dao dar za muziku.
Kako danas gledate na životne izazove koji su vas pratili?
-Zaista znam kako se pada, a da ne pustim glas. Ljudi malo toga znaju o meni privatno. Nisam osoba koja javno kuka. Svoje teške dane živim izvan očiju javnosti. Jednom ću napisati knjigu, možda će ljudi u njoj pronaći inspiraciju da idu dalje bez obzira što život stavi pred njih.
Uvijek ste besprijekorno sređeni. Koja su vaša pravila za dobar izgled?
-Disciplina. Pogotovo nakon nekih godina na čovjeku se vidi na koji način živi. Zdrava prehrana, što više prirode, vježbanja, san, mir, dobri ljudi oko mene i najbolje kreme na svijetu. A sve ostalo pripisujem stanju duha. Optimizam me nikada nije napustio. Sredila sam svoj život, posložila sve kockice i taj unutrašnji mir dolazi iznutra.
