in

Imao strah od vode, mrzio oca, uživao u alkoholu, a onda ga je savjet majke učinio nepobjedivim

Slatka-Tajna.Eu


Životna priča velikog šampiona


Neke životne priče uspješnih sportista nekada je teško dočarati riječima.



U pomenutim pričama često se vežu situacije u kojima ste na trenutke heroj, na trenutke gubitnik, a na kraju postanete ikona za velike stvari i rezultate.

Reklama – nastavite čitati ispod oglasa

Kao dječak je zamrzio oca jer se razveo od njegove majke, a jedan od strahova koje je imao kao dječak bio je strah od vode.

Majka mu je često govorila da što više puta zaroni kako bi se oslobodio straha, a savjeti majke su bili opravdani. Ne samo da je ronio, postao je najbolji svih vremena u vodi i sportu. Neki će reći da je plivanje za njega zapravo bilo “trčanje”.

Reklama – nastavite čitati ispod oglasa

A sve je počelo 2000. godine kada se 15-godišnji Michael Phelps pojavio na Olimpijskim igrama u Sidneyu i zauzeo šesto mjesto.

Nakon toga kreće najveća sportska priča koja će biti okrunjena sa 24 zlatne, pet srebrenih i dvije bronzane olimpijske medalje, ukupno 29! Sve je završeno u Riu na Olimpijskim igrama 2016. godine kada je uzeo pet zlata i srebro.

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku










Cijela priča je mogla otići u drugom smjeru, jer je 2010. godine sreću pronašao u alkoholu. Sport i plivanje su mu bili na sporednom mjestu, ali opet je presudio neki inat i bacio se u bazene kako bi bio spreman za London 2012. godine, gdje uzima četiri zlata i dva srebra.

Nakon završetka Olimpisjkih igara 2016. godine, Phelps je u 31. godini objavio kraj karijere. U penziju je otišao kao najuspješniji sportista svih vremena i kao čovjek koji je od kamenja gazio do zlatnog tepiha.

Da je životna priča bila idealna, vjerovatno ne bi bilo ni ovih medalja i ne bi se možda probudio inat velikog šampiona.

Reklama – nastavite čitati ispod oglasa








Comments

Komentariši

Loading…

0

What do you think?

Talijanski velikan bi mogao dobiti novog vlasnika / Bljesak.info

TEA TAIROVIĆ: Ne brojim bakšiš