Redakcija
Zapravo je šef Emiratesa Sir Tim Clark ovih dana htio navratiti u Hamburg, kako bi na licu mjesta svjedočio povijesnom događaju – isporuci posljednjeg Airbusa A380, 251. izgrađenog zračnog diva. Emirates je mušterija Airbusa, zadnji izgrađeni primjerak postaje dio flote tog globalnog igrača. Kompanija sa sjedištem u Dubaiju je kupila 123 aviona tipa A380, da nije bilo Emiratesa, kompletan program proizvodnje A380 već bi prije nekoliko godina bio ugašen, slažu se promatrači.
Airbus je kraj proizvodnje potvrdio 2019. Tada je rečeno kako će krajem 2021. okončati proizvodni proces. Sir Timu, 72-godišnjaku i legendi avio-branše, nije lako s njegovom omiljenom igračkom. Niko nije vjerovao u uspjeh A380 kao on, upravo je on već u ranoj fazi shvatio da je najveći putnički avion na Zemlji, u kojem Emirates prevozi i do 615 putnika, jednostavno kao skrojen po mjeri za tu kompaniju koja preko Dubaija (naslovna fotografija) povezuje cijeli svijet.
Svađa oko tuševa
On je, i to na vlastiti trošak, dao projektirati i izgraditi modele kabina, kako bi Airbus uvjerio da je na gornjem „katu” moguće ugraditi i dva tuša – i to baš tamo gdje ih je on htio imati, u prednjem dijelu aviona. A onda su Airbus i proizvođač motora odbili isporučiti poboljšanu, štedljiviju verziju od postojeće, koja je s četiri agregata doslovno „gutala” velike količine goriva – i koja je s vremenom za većinu avio-kompanija postala jednostavno nerentabilna.
I na koncu Sir Tim ipak ne može na prikladan način celebrirati isporuku zadnjeg A380, barem ne na način koji je priželjkivao. Airbus je naime odbacio ideju da se povodom tog čina, prestanka proizvodnje, upriliči bilo kakva svečanost. A onda je i aktualna situacija s koronom u Njemačkoj „dokrajčila” sve planove Emiratesa koji je htio odati počast zračnom divu.
Nije pogreb, ali…
“Ja sam šefu Airbusa Guillaumeu Fauryju rekao: za nas je A380 pun života, nije ovo pogreb, već samo posljednji primjerak ovog sjajnog aviona”, rekao je Sir Tim za DW. “Mi ćemo s moćnim A380 letjeti tamo negdje do sredine 30-ih godina ovog stoljeća, imamo dakle još 14, 15 godina prije nego što ih pošaljemo u mirovinu.” Ovaj tjedan će zadnji izgrađeni primjerak A380, serijski broj: 272, bez ikakvog slavlja iz Airbusove tvornice u Hamburg-Finkenwerderu odletjeti u Dubai. Emirates će na raspolaganju imati 118 aviona koji su potencijalno spremni za „akciju”, no otprilike polovica od tih aviona još uvijek čeka na bolja vremena u avio-branši, oni su na parkingu i sanjaju zimski san…
Pandemija je doslovno dokrajčila ambicije A380 – taj avion je trebao konkurirati Boeingu 747, koji još uvijek leti, ali i kraj njegove proizvodnje je najavljen za 2022. i to nakon 50 godina koliko je jezdio zračnim prostranstvima. U jesen 2021. su podaci o broju putnika tako naglo porasli, da su neke avio-kompanije odjednom shvatile da s već otpisanim A380 imaju flotu koja je savršeno rješenje za akutne probleme zračnog prometa. Počelo se pričati o drugom proljeću zračnog diva – usred kasne jeseni 2021. Dobar primjer za to je kompanija British Airways, koja je od studenog ove godine iz naftalina izvukla svoja četiri (od ukupno 12 koliko ih posjeduje) aviona tipa A380 i oni sada opet lete. I Singapore Airlines, koji je 2007. upriličio svjetsku premijeru A380 u komercijalnom zračnom prometu, ima sličnu praksu i ponovno je aktivirao nekolicinu svoju A380, koji lete na primjer i na liniji London-Sidney.
Zaokret Qatar Airwaysa
Posebno je kuriozan „Kopernikanski zaokret” Qatar Airwaysa po pitanju A380. Ova je kompanije ranije imala deset takvih aviona, u svibnju je ekscentrični šef Akbar Al Baker rekao: „Kupovina A380 je bila najveća greška u povijesti naše firme.” I u tom je stilu Al Baker nastavio s napadima na Airbusovog diva: “Mi smo maknuli A380 iz prometa, nismo s njima uopće više htjeli letjeti, jer su to po pitanju potrošnje i emisija vrlo neučinkoviti avioni, mislim da u dogledno vrijeme neće biti tržišta za njih”, kritizirao je Al Baker. “Znam da putnici vole te mašine, to je vrlo miran, pametan zrakoplov, ali bi prioritet trebala biti šteta koju čini okolišu, a ne udobnost”, objavio je tada šef Qatar Airwaysa.
A sad? Zbog problema s modernijom verzijom A350, odjednom vlada nestašica zrakoplova – „na nesreću nemamo drugog izbora, moramo opet letjeti s A380”, potvrdio je Al Baker koncem rujna. Od studenog ove godine u toj kompaniji u pogonu je pet sivih divova
Zašto je A380 morao „umrijeti”?
Razvoj i proizvodnja A380 su koštali po nekim procjenama oko 30 milijardi eura, prije svega se radilo o novcu poreznih obveznika u Europi – zbog čega je taj projekt, barem ekonomski, propao? „Proizvođači motora su nas zeznuli”, kaže ljutito John Leahy, legendarni prodavač Airbusovih aviona, sada je on umirovljenik. Tu je izjavu dao autoru ovog članka u intervjuu za njegovu knjigu „A380 – posljednji div”. Tek su deset godina kasnije proizvođači htjeli ponuditi poboljšanu verziju pogonskih motora, ali su na njihovom razvoju radili tajno i puno brže su ih počeli ugrađivati u manje, učinkovitije letjelice konkurencije – u avione Boeing 787 Dreamliner.
Glavni problem je bilo višegodišnje otezanje oko razvoja i sklapanja A380. Bolno iskustvo je bila i činjenica da Airbusove tvornice u Njemačkoj i Francuskoj nisu opremljene kompatibilnim računalnim sustavima. Kada se A380 konačno pojavio na tržištu 2008., bio je to vrlo loš trenutak: tada je svijetom harala pandemija SARS-a, zbog globalne financijske krize je potražnja za velikim avionima doslovno kolabirala.
Na koncu se tačnom pokazala Boeingova prognoza, tržište je vapilo za manjim, rentabilnijim avionima. Zahvaljujući 787-ici i Airbusovom konkurentu A350, odjednom su se na tržištu našli zrakoplovi koji su u komadu (bez „pauze” na nekom usputnom aerodromu) mogli preletjeti distancu od Düsseldorfa do Tokija ili od Münchena do Bogote. Putnici više nisu htjeli presjedati na velikim čvorištima. Airbus je sa svojim divom A380 bio osuđen na poraz.
Pa ipak, i proizvođač tog zrakoplova, a i poznavatelji avio-branše, kažu da A380 nije bio besmislen, usprkos privrednom neuspjehu. Airbus je kroz taj projekt bio prisiljen na integraciju svojih tvornica, po prvi put je ta firma nastupila kao jedno tijelo, kao jedno poduzeće. Puno se naučilo kroz taj proces: “Cijeli taj fijasko oko A380 je doveo do toga da smo s A350 uspjeli implementirati najbolji zračni program u našoj povijesti”, kaže John Leahy. A sve to je ipak koštalo, „lekcija” je bila skupa – koštala je 25 ili čak 30 milijardi eura. „To mi se ipak čini kao neučinkovita metoda učenja”, zaključuje Leahy.
(TBT, DW)
