Nealkoholna bolest masne jetre i zašto je se bojimo

Masnu jetru definiramo kao stanje kod kojeg masno tkivo u jetri prelazi 5 posto ukupne težine jetrenog tkiva. Pojavnost ovog poremećaja ima trend stalnog porasta.

– Ono što mi često na probiru ultrazvučnom vidimo, to su bolesnici koji su najčešće pretili, vidimo dakle ultrazvučno uvećanu, hiperehogenu masnije promijenjenu jetru. Iako u zadnje vrijeme imamo čak i ljudi koji nisu pretili i nemaju druge komorbiditete, možemo dijagnosticirati masnu jetru kao izdvojeni posebni entitet, rekao je dr. sc. Miloš Lalovac, dr. med, Zavod za gastroenterologiju KB Merkur.

– Ona je dosta nespecifična, nemate jasan signalni nalaz. Najčešće pacijenti dolaze i govore da im nešto nespecifično smeta pod desnim rebrenim lukom. Najčešće dolazi do povećanja te jetre i dolazi do trigeriranja kapsule, Glisonove kapsule i čahure, i tada najčešće uzrokuju nekakvu nespecifičnu tupu bol pod desnim rebrenim lukom, rekao je dr. Lalovac.

Uz navedene simptome i anamnezu, dijagnostički postupak nije kompliciran.

– Uz ultrazvuk, ako je temeljito i dobro napravljen, već ćete visoko dijagnosticirati NAFLD. Također u zadnje vrijeme često radimo fibrosken ili poznatu elastografiju. Jednostavan je pristup. Interkostalno se dolazi u područje jetre gdje se u jednom segmentu od tri centimetra mjeri njena tvrdoća i masnoća. kaže dr. Lalovac.

Terapija masne jetre

Prvi terapijski korak jest redukcija tjelesne težine, odnosno mršavljenje.

– I to je ono što se čini najlakše, ali je najteže jer veći dio bolesnika jako teško ustraje u gubitku tjelesne mase, ali ono što se pokazalo u istraživanjima i na ljudskoj populaciji, ako smršavimo deset posto svoje tjelesne mase, mast će se početi povlačiti, jednako tako upala, jednako tako vezivo. Čak i kod bolesnika koji već imaju značajna oštećenja, kazala je prof. dr. sc. Tajana Filipec Kanižaj, pročelnica Zavoda za gastroenterologiju KB-a Merkur.

 Nakon toga kod bolesnika koji imaju šećernu bolest, a to je tip 2 koji je vezan uz višak tjelesne mase, se liječi lijekovima za sniženje šećera. Tu je i taj takozvani pioglikazol, znači lijek koji se koristi za liječenje šećerne bolesti kod dijabetičara. Za osobe koje nemaju šećernu bolest se liječe vitaminom E. međutim i taj pioglikazol i vitamin E imaju dosta nuspojava, pa čak i rizike malignih bolesti i zato ti bolesnici zbog zatajenja srca moraju biti pod liječničkim nadzorom, rekla je Filipec Kanižaj.

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku

Nova metodologija liječenja

Zbog stalnog porasta pojavnosti poremećaja, suvremena tehnologija pokušava uvesti i nove modalitete liječenja koji su usmjereni na gene odgovorne za njegov nastanak.

–  Pa se upravo istraživanja usmjeravaju na te gene za one naše rizične faktore koji dovode do nakupljanja masti u jetri, odnosno do te upalne komponente koja razvija nealkoholni steatohepatitis i onda vodi do ciroze. Međutim, nažalost, za sad su još to animalni, znači eksperimentalni modeli i studije istraživanja lijekova i genske terapije još uvijek nisu zaživjeli na ljudskoj populaciji, kaže Filipec Kanižaj.

Zašto se bojimo masne jetre?

Iako masna jetra sama po sebi nije životno ugrožavajuće stanje, može biti ishodište za nastanak teških oboljenja – poput ciroze ili karcinoma.

–  Zašto se bojimo masne jetre? Zato što želimo prevenirati daljnje njene promjene. To je prije svega dugogodišnja neregulirana ili šećerna bolest, hipertenzija ili hiperlipidemija, povezano s masnom jetrom mogu dovesti kroz određeni period godina, pet ili deset godina, do ciroze jetre. Znači u ovom slučaju govorimo o nealkoholnoj masnoj bolesti jetre, kada triger nije alkohol. Ali svakako prevelika konzumacija hrane, u zadnje vrijeme sve učestalija u cijelom svijetu, znamo da je jedna trećina svjetske populacije danas opterećena pretilošću, može uzrokovati osim masne jetre kroz određeni broj godina cirozu jetre, a znamo da je u cirotičnoj, bolesnoj, promijenjenoj jetri najčešći entitet nastanka je hepatocelularni karcinom, rekao je dr. Lalovac.

Poremećaj masne jetre može se vrlo učinkovito prevenirati održavanjem optimalne tjelesne težine i redovitom fizičkom aktivnošću.