in

Trgovina oružjem cvjeta unatoč koroni

Slatka-Tajna.Eu

Lockdown, krhki lanci snabdijevanja, nesigurni potrošači: pandemija koronavirusa širom svijeta dovela je do masovnog ekonomskog pada. Međutim, jedna branša je dokazala da je imuna na virus: industrija naoružanja. To potvrđuje i novi izvještaj Stokholmskog instituta za istraživanje mira (SIPRI) o 100 najvećih svjetskih proizvođača oružja, piše Deutsche Welle.

Alexandra Marksteiner je dio istraživačkog tima SIPRI. Ova ekspertkinja za naoružanje za DW objašnjava šta je u prvoj godini pandemije posebno iznenadilo.

“Iako je svjetska ekonomija prema MMF-uopala za 3,1 procenat, prodaja oružja ovih top 100 proizvođača porasla za ukupno 1,3 procenta “, kazala je.

Ukupan promet, koji je ostvarilo 100 kompanija iznosi 531 milijardu američkih dolara. To je više od cjelokupne privredne proizvodnje Belgije. Više od polovine – 54 procenta – ostvarila je 41 američka firma.

Sjedišta dominantnih preduzeća su u SAD-u. Samo Lockhead-Martin prošle je godine prodao oružane sisteme vrijednosti u iznosu većem od 58 milijardi dolara. To je više od bruto nacionalnog dohotka Litvanije.

Lobiranje koje se isplati
Sa takvom veličinom dolazi i moć. Koncerni za naoružanje vrše ciljano politički uticaj, kaže Marcus Bayer.

Politički analitičar iz Bonskog međunarodnog centra za konfliktne studije (BICC), u razgovoru za DW citira američku nevladinu organizaciju Open Secrets: „Američki koncerni za naoružanje su u posljednje dvije decenije za izborne kampanje izdvojili 285 miliona dolara a za lobiranje 2,5 milijardi.Izdaci, koji se očigledno isplate oružanim gigantima”.

Ekspertkinja SIPRI-ja Marksteiner primjećuje da je američko Ministarstvo odbrane ciljano podržavalo industriju naoružanja. „Tako je naprimjer obezbijedilo da su radnici, koji rade za preduzeća koja proizvode naoružanje, izuzeti od pravila da ostanu kod kuće. Osim toga postojali su ugovori, koji su osmišljeni tako da se kompanijama sredstva mogu prebaciti i ranije, kako bi imali neku vrstu rezervi“.

Azijski igrači
I Simone Visocki se također pozabavila brojkama SIPRI-ja. Ekepertkinja za naoružanje iz Hesenske fondacije za istraživanje mira i konflikata (HSFK) posebno je upalo u oči da „preduzeća za naoružanje iz globalnog juga sve više dobijaju na značaju“. Visocki posebno ukazuje na Indiju. Indija je sa tri preduzeća zastupljena među top 100, njihova prodaja je 1,2 procenta, isto kao i Južne Koreje.

Međutim, mnogo više oružja napušta fabrike indijskog sjevernog susjeda – Kine. SIPRI je u svoje studije od 2015. uključio i Kinu, bez obzira na problem transparentnosti. Pet proizvođača profitira od modernizacije kineske armije. Njihove isporuke čine 13 posto prometa top 100.

Kada se pogledaju kineske kompanije Marksteiner kaže: “Ove kompanije profitiraju od takozvanog stapanja vojno-civilnog kapitala. Kao primjer navodi kineski konglomerat naoružanja: NORINCO je učestvovao u izradi satelitskih sistema. Kompanija sa tim sistemima zarađuje prilično mnogo novca, a oni se koristi jednako i za vojne i za civilne potrebe.”

Vojna informaciona tehnika
Generalno, sve su tanje granice između vojnih i civilnih tehnologija, kaže Simone Visocki. I dodaje da su informacione tehnologije sveć dugo neodvojive od tehnologije naoružanja.

“SIPRI se u svom novom izvještaju posebno osvrće na rastuću ulogu tehnoloških firmi u poslovanju sa oružjem. Ako se pak pokušava sagledati koncepcija industrije naoružanja, onda se ne smije samo govoriti o tradicionalnim akterima poput Lockheed Martin”, naglašava autroka izvještaja SIPRI Marksteiner.

Prema SIPRI-ju posljednjih godina su neki giganti Silicijumske doline poput Googlea, Microsoft ili Oracla pokušavali da prodube svoju vezu sa poslovima s oružjem. I za to su nagrađeni lukrativnim ugovorima.

SIPRI kao primjer navodi Microsoftov ugovor sa Ministarstvom odbrane u vrijednosti 22 milijarde dolara. Ovo preduzeće je trebalo američkoj vojsci isporučiti super-naočare, poznate pod imenom „Integrated Visual Augmentation System”.

Interes američke vojske u Silicijumskoj dolini je lako objasniti.

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku







“Ona je prepoznala da ove tehnološke kompanije imaju znanje o novim tehnologijama, bilo da se radi o vještačkoj inteligenciji, mašinskom učenju ili cloud computingu, koje umnogome prevazilazi ono što bi se očekivalo od tradicionalnih aktera u industriji naoružanja” kaže Marksteiner.

Ekspertkinja za naoružanje prognozira: „Moguće je da će neke od ovih kompanija biti uključene u top 100“.

Rusija zaostaje
Pored Francuske, pad u prodaji oružja bilježi i Rusija. Devet kompanija prošle godine su prodale 6,5 posto manje oružja nego 2019. Pad na još samo pet posto ukupne prodaje oružja top 100, je prema ekspertu Bayer direktno povezano sa izgradnjom sopstvenih postrojenja u Indiji i Kini. Jer, obje ove zemlje su ranije bile vodeći kupci ruskog oružja.

Bayer kao primjer navodi nosač aviona. Prvi kineski nosač baziran je na jednom brodu još iz sovjetskog vremena, koji je Peking kupio 1998. On je pod imenom Liaoning počeo da se koristi 2012. Od tada je mnogo toga učinjeno, kaže Bayer: “U pogledu sposobnosti za proizvodnju nosača aviona, Kina nije samo stigla već je i prestigla Rusiju. Za to vrijeme Rusija nije proizvela nijedan jedini nosač aviona. U međuvremenu je i Indija izradila sosptveni nosač, također baziran na sovjetskoj tehnologiji”.

Gdje je Evropa?
Ukupno gledano, evropska industrija oružja ima udio od 21 procenta prodaje među top 100.

Tako je 26 kompanija  2020. prodalo oružja u vrijednosti 109 milijardi dolara. Četiri čisto njemačke kompanije su u toj sumi zastupljene sa devet milijardi. Dalje, tu su i transevropski koncerni kao Airbus, čije je poslovanje vrijedno 12 milijardi eura – pet procenata više nego 2019.

Evropa se sve više oslanja na ovakvo zajedničko poslovanje. Marcus Bayer kaže:

“Evropa sada pokušava da političkim putem promoviše razvoj „Next Generation Weapon System“, „Foture Combat Air System ili „Main Ground Combat System“, kako bi se smanjio i mogao da podnese trošak za proizvodnju takvih sistema”.

Kada je riječ o troškovima zajednička proizvodnja ima smisla. Ali, kada se radi o kontroli izvoza oružja, to se pak često pokaže problematično, kaže Simone Visocki.

Ekspertkinja ukazuje na borbeni avion Eurofighter Typhoon , koji su zajedno razvile Njemačka, Velika Britanija, Italija i Španija.

“On se ciljano prodaje također i problematičnim zemljama poput Saudijske Arabije, koja i dalje vodi rat u Jemenu”, dodaje.

U slučaju koprodukcija, nacionalni uslovi izvoza često ne važe. I izgleda da je Evropa još uvijek daleko od efikasne zajedničke kontrole izvoza oružja i vojne opreme.

Comments

Komentariši

Loading…

0

What do you think?

Anđela Delić blista u Grčkoj

Naoružan oštrim predmetom opljačkao banku u Maksimiru