NAFTA I PLIN NIKAD NEĆE POSTATI STVAR PROŠLOSTI: Geopolitika nafte i plina je vrlo aktivna i „opasna kao i uvijek“

Trenutni napori da se prevladaju fosilna goriva su krajnje neadekvatni, štaviše, geopolitika nafte i plina je vrlo aktivna i „opasna kao i uvijek“, navodi se u članku američkog medija Foreign Affair, autora Jasona Bordoff i Meghan L. O’Sullivan.

Navodi se primjer Evrope koja se, kako se kaže, suočava s potpunom energetskom krizom koja uključuje nevjerovatne cijene električne energije i primorava gašenje kompanija diljem kontinenta, a energetske kompanije proglašavaju bankrot. Pri tom „ruski predsjednik Vladimir Putin kapitalizira borbu susjednih zemalja i iskorištava zalihe prirodnog plina svoje zemlje“.

U tekstu se dalje navodi kako je u septembru kineski potpredsjednik Han Zheng dao upute državnim energetskim kompanijama da osiguraju opskrbu tokom zimskog razdoblja pod svaku cijenu zbog nestanka struje, a da zbog visokih cijena nafte „SAD i druge zemlje ovisne o energiji mole glavne proizvođače, uključujući Saudijsku Arabiju, da povećaju proizvodnju, što daje Rijadu veći uticaj u novim zategnutim odnosima i ukazuje na postojanje ograničenja za energetsku “nezavisnost” Washingtona“.

Autori teksta navode da će čista energija promijeniti strateški važne smjerove vanjske politike, iako ne nužno na način na koji mnogi njezini pobornici očekuju. Proces će u najboljem slučaju biti neuredan i to nikako neće pridonijeti međunarodnoj pristojnosti i saradnji – štaviše.

Tako se navodi kako konvencionalne procjene o tome ko će pobijediti, a ko izgubiti često nisu istinite. Takozvane naftne države, na primjer, najprije će guštati, a onda gladovati, jer će se ovisnost o glavnim dobavljačima fosilnih goriva kao što su Rusija i Saudijska Arabija vjerojatno povećati prije nego što padne. A najsiromašnijim zemljama svijeta trebat će ogromne količine energije – daleko više nego u prošlosti, iako se suočavaju i s najgorim posljedicama globalnog zagrijavanja.

Odmak od nafte i plina jednako će dramatično promijeniti svijet. Ali prečesto se neki važni detalji zanemaruju u raspravama o budućnosti čiste energije. Prvo, čak i postizanje nulte emisije stakleničkih plinova vjerojatno neće značiti kraj ere fosilnih goriva…. Značajan izvještaj koji je 2021. objavila Međunarodna energetska agencija (IEA) predviđa da ako svijet dosegne čistu nulu do 2050. – korištenje prirodnog plina i nafte neće biti prošlost, već će se prepoloviti. Nedavno je tim istraživača sa Sveučilišta Princeton otkrio da će u SAD-u do 2050. potrošnja nafte i plina iznositi između četvrtine i polovice današnjih vrijednosti.

Osim toga, prelazak na čistu energiju povećat će uticaj nekih izvoznika nafte i plina koncentriranjem globalne proizvodnje u rukama manjeg broja igrača. U konačnici će potražnja za naftom značajno pasti, ali će njegova razina ostati značajna još dugi niz godina. S padom potražnje (a s njim, najvjerojatnije i cijene nafte), mnoge kompanije s visokim troškovima proizvodnje, na primjer, u Kanadi i arktičkoj zoni Rusije, mogu se istisnuti s tržišta. Proizvođači nafte kao što su zaljevske države – njihova jeftina niskougljična nafta i manja ovisnost o financijskim institucijama koje sada odbacuju naftu, sprječavaju ih da se suoče s posebnim pritiskom da ograniče proizvodnju – mogu ojačati svoju poziciju na tržištu.

„Još intenzivnija dinamika očitovat će se na tržištima prirodnog plina. Uslijed pada globalne potrošnje, tržišni ulozi malog broja igrača koji ga mogu proizvoditi bez značajnih troškova i štete po okoliš će rasti, posebno ako one zemlje koje poduzimaju odlučne mjere u borbi protiv klimatskih promjena odluče ograničiti vlastitu proizvodnju. Za Evropu će to značiti povećanu zavisnost o ruskom plinu, posebice s pojavom baltičkog plinovoda Sjeverni tok 2. Današnji pozivi evropskih zakonodavaca Rusiji da poveća proizvodnju plina kako bi se izbjegla energetska kriza u nadolazećoj zimi podsjećaju da će se važnost Moskve u smislu evropske energetske sigurnosti povećavati, a tek onda opadati“, kako se bude smanjivala zaisnost Evrope o plinu.

Prelazak na globalnu ekonomiju bez ugljika zahtijevat će neviđenu razinu globalne suradnje, ali će također dovesti do sukoba u kojima će neizbježno biti pobjednika i gubitnika. Neke velike sile, poput Kine i Sjedinjenih Država, u dobrom su položaju da imaju koristi od tranzicije. Za druge, poput Rusije, vjerovatnije je da će se naći u manje povoljnom položaju. Ta će neslaganja nedvojbeno uticati na odnos velikih sila.

Između Pekinga i Washingtona sada su napetiji odnosi više nego ikad u proteklim godinama. Do sada je njihova saradnja na klimatskim promjenama bila minimalna, usprkos neočekivanom sporazumu o saradnji koji su postigli na COP26 u Glasgowu. Ako nedavni događaji – nemogućnost kineskog predsjednika Xi Jinpinga da osobno bude prisutan na sastanku u Glasgowu, kineska suptilna revizija svojih klimatskih ciljeva i ublažavanje politike iskopavanja ugljena usred nedavne nestašice plina – ukazuju na određeni trend, Kina i Sjedinjene Države sve će više biti u sukobu oko pitanja povezanih s globalnim zagrijavanjem.

Klikni na "like" i pridruži nam se na Facebooku

(TBT, G.N.)

Megan Sullivan je zamjenica savjetnika za nacionalnu sigurnost za Irak i Afganistan i profesorica na Harvard School of Government. Kennedyja.